Prepuna hranjivih nutrijenata, bogata okusima i nadaleko maštovitim jelima, mediteranska prehrana na glasu je kao jedna od najzdravijih. Povezuje se, kako i njezin naziv govori, sa sunčanim Mediteranom, sezonskim namirnicama, svojstvenim ovome području, i ribi. Kao posebnost, prepoznao ju je UNESCO te je od 2013. godine mediteranska prehrana upisana na listu nematerijalne baštine Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Maroka, Portugala i Španjolske. Iako gastronomija gotovo svakog mjesta na našoj obali na neki sebi svojstven način predstavlja bogatu paletu mediteranskih okusa, otoci Hvar i Brač službeno su odabrani za ovu prestižnu UNESCO-vu titulu.
No mediteranska prehrana nije samo zbirka tradicionalnih recepata po kojem je neki kraj prepoznatljiv, kao nematerijalno kulturno dobro ona uključuje opis života društvene zajednice i obitelji sa svim rodnim, generacijskim i društveno-ekonomskim prilikama. Uključuje religijska, obiteljska, i društvena slavlja koja uvijek i beziznimno završavaju za zajedničkim stolom, gdje se dijele životne priče, radost i tuga, izgrađuje se zajedništvo.
Otok, čiji su stanovnici od davnina njegovali zajedništvo, dijelili muku težačkog i ribarskog života, i danas je na glasu kao destinacija na kojoj možete svim osjetilima doživjeti Mediteran. Okrunjen s čak šest UNESCO-ovih titula, Hvar privlači ne samo kristalno čistim morem, predivnim uvalama, mirisima Sredozemlja i kulturnom baštinom, već i bogatom gastronomijom koju odlikuje kvalitetno maslinovo ulje, vina punih okusa i tradicionalna jela koja Hvarani na svojim stolovima poslužuju stoljećima.
Prehrana kao odraz tradicije otoka
Malo koje mjesto u Dalmaciji i u povijesnim zapisima ima dokumentiran uzgoj poljoprivrednih kultura koje su male važan utjecaj na život lokalnog stanovništva. No Hvar se može pohvaliti i ovakvim pisanim svjedočanstvom. U Statutu Hvarske komune iz 1331. godine, što je dokument star više od sedam stoljeća, doznajemo kako se još u srednjem vijeku blagostanje otoka temeljilo na vinogradarstvu, vinarstvu, uzgoju smokava i rogača, ribarstvu i proizvodnji soljene sitne masne ribe. Život Hvarana, još prije razvoja turizma, temeljio se na uzgoju lokalnih namirnica, koje su im osiguravale egzistenciju.
No život na otoku nije bio nimalo lagan
Smješten u srednjodalmatinskom akvatoriju, Hvar je u davna vremena bio jedan od otoka do kojeg i nije bilo tako jednostavno doći. No ova je destinacija, bez obzira na svoju izoliranost, bila je cilj mnogih putnika namjernika, kao i mjesto kojim su bili oduševljeni mletački plemići. Stoga, gastro slika otoka Hvara satkana je utjecajem različitih kultura i povijesnih razdoblja, kulinarskih navika bogatog plemstva i kasnije građanstva, kao i jednostavnih jela seoskog i ribarskog stanovništva.
Svakodnevna hvarska “spiza” je jednostavna i sezonska, s prilično ustaljenom raspodjelom obroka – dva kuhana obroka dnevno i marendom, obrokom koji je nekad služio za kratki predah tijekom radnog dana. Hvarani u svoja tradicionalna jela uključuju mnogo mahunarki (grašak, bob, slanutak i grah), svježe kuhano povrće (na lešo), samoniklo bilje začinjeno maslinovim uljem, kapare, motar i ribu, koju povremeno, tijekom blagdanskih dana, zamijene svečanim i mesnim jelovnicima.
I danas možete kušati “žive” okuse tradicionalnih jela
Hvarski tradicionalni recepti čuvaju se usmenom predajom, s koljena na koljeno, pa i danas možete kušati jela u kojima je lokalno stanovništvo, ali i posjetitelji otoka uživali stoljećima. Za poseban okus hvarskih jela, zasluge možemo pripisati rodnim maslinicima, kojima ovaj otok obiluje, i djevičanskim maslinovim uljima, koja su nagrađivana i na svjetskim natjecanima maslinara, a obavezan su sastojak gotovo svih tradicionalnih recepata. I baš zato hvarska gregada, brujet, ili panada, jelo koje se sastoji od suhog kruha namočenog u juhu ili vodu s maslinovim uljem, oduševljavaju nepca znatiželjnih kušača.
Ne možete tvrditi da ste uživali u hvarskim jelima ako niste probali tradicionalnu slasticu starogrojski paprenjok, suhi kolač koji je opjevao i renesansni pjesnik Petar Hektorović. Možete li uopće zamisliti rapsodiju od okusa nastalu kombinacijom meda, brašna, maslinovog ulja i prošeka, a začinjenu cimetom, klinčićem, muškatnim oraščićem i šafranom? Ne, dok je sami ne kušate.
No hvarske “spize” kriju još mnoge čarobne okuse - artičoke s bobom ili graškom, kozji sir u slatkom otočkom medu, razna jela pod pekom... Uz svaki zalogaj, nezaobilazan dodatak su i vrhunska crna vina, što ih na ovome otoku vinari izrađuju od sorte plavac mali, ali i bijela, kao što je Pošip, ili ona za nepce ugodnog okusa, načinjena od autohtonih sorti bogdanuša i prč.
Gastro jedinstvenost Hvara može se kušati u autentičnim ambijentima tradicionalnih restorana, koji donose mirise dalmatinskih konoba, a kamene ulice otočkih mjesta, maslinici, vinogradi, polja ograđena suhozidima vratit će vas u neka davna vremena, u život hvarskih seljaka i ribara.
Sadržaj nastao u suradnji s Turističkom zajednicom Hvara.
Otvori KEKS Pay
