Na samom rubu Dugog Sela, tik uz mirne vode jezera i zeleni pojas Rugvičke ulice, smjestila se Ribarska koliba, restoran obitelji Bunčić koji je kroz godinu postao jedno od najprepoznatljivijih gastronomskih odredišta i nezaobilazna destinacija. Odmah po dolasku goste dočekuje prirodni ambijent koji diše spokojem, pogled na vodu, uređena terasa okružena zelenilom i osjećaj odmaka od gradske vreve. Taj prvi dojam nije varka, Ribarska koliba ne skriva svoju namjeru da svakome tko sjedi za njenim stolom ponudi
više od obroka. Ona nudi iskustvo. No ono po čemu se Ribarska koliba ponajviše pamti i zbog čega se gosti redovito vraćaju jest hrana.
”Kuhinja se temelji na domaćim receptima, lokalnim namirnicama i tradicionalnim načinima pripreme. Meso ispod peke ovdje nije samo jelo, to je ceremonija. Teletina, janjetina i kozletina pripremaju se na autentičan način, pod žeravicom, sporo i strpljivo, kako bi svaki zalogaj nosio bogatstvo okusa i mirisa koji podsjeća na djetinjstvo, selo i pravu domaću kuhinju. Ljubitelji divljači ovdje će uživati u lovačkim specijalitetima koji su rijetkost u jelovnicima drugih restorana – jela od vepra, srne ili fazana pripremaju se s poštovanjem prema recepturama koje se prenose generacijama”, kazao je Matko Bunčić, kojeg smo u restoranu zatekli s mamom Sonjom.
”Ribarska ponuda nije samo simbolična, fiš paprikaš, šaran na rašljama, smuđ ili pastrva, sve dolazi svježe i priprema se predano, bez žurbe, baš kako treba. Kuhari ne štede na začinima, ali i ne pretjeruju, sve je uravnoteženo, a temelj svakog tanjura je kvalitetna sirovina. Uz riblja jela, restoran je poznat i po jelima “na žlicu”, grah s kobasicama, gulaš, čobanac, jela koja griju iznutra i vraćaju osjećaj doma, čak i onima koji su od doma daleko”, govori Matko, koji je imao deset godina kad su njegov djed Milan i baka Nevenka počeli taj obiteljski posao.
”S djedom sam s deset godina išao na plac, u nabavu, i on me polako uvodio u taj posao. Moram priznati da mi je žao što ga danas nema jer bi itekako bio ponosan ne samo na mene nego i na cijelu obitelj Bunčić, koja je nastavila njegov posao”, govori Matko ističući kako je priča obitelji Bunčić počela još davne 1994. godine na Martin bregu, brežuljku iznad Dugog Sela, okružena prirodom i vinogradima.
”Sve je počelo kao ideja Milana Bunčića, vizionara koji je u skromnom obiteljskom imanju vidio potencijal za nešto veće. S puno truda, odricanja i ljubavi prema zemlji, hrani i ljudima, počeo je graditi mjesto koje će s vremenom postati simbol ugostiteljstva i gostoljubivosti ovoga kraja. U početku smo nudili jednostavna domaća jela, vino iz vlastitog vinograda i prostor za obiteljska okupljanja. Gosti su dolazili sve češće, a glas o toplini ambijenta i srdačnoj atmosferi širio se izvan granica Dugog Sela. Tako je nastala Klet obitelji Bunčić, restoran s dušom, građen kamen po kamen, gdje su se slavili rođendani, vjenčanja i važni obiteljski trenuci”, govori Matko objašnjavajući da je kako su godine prolazile, obitelj širila ponudu.
”Uređene su sobe za noćenje, sagrađena dodatna sala za proslave, uveden je autobusni prijevoz za grupe, a vinogradi na obroncima Martin brega postali su nezaobilazan dio priče. Svaki novi sadržaj bio je pažljivo promišljen i osmišljen da ostane vjeran izvornom duhu, spoju domaće kuhinje, prirode i otvorenih vrata. Poseban zamah došao je s otvaranjem Ribarske kolibe, restorana smještenog tik uz mirno jezero, koji je postao omiljena destinacija za one koji žele pobjeći od gradske gužve. Tu se peče riba na roštilju, kuha fiš paprikaš i služe jela ispod peke. Mjesto je ubrzo steklo kultni status među izletnicima, ribičima i ljubiteljima dobre hrane. Moj djed Milan, samozatajan i radišan, cijelo je vrijeme ostao čovjek koji stoji iza svega, onaj koji je stvorio prostor u koji se ljudi vraćaju, ne samo zbog hrane nego i zbog osjećaja pripadnosti. Njegova vizija s godinama se prenijela na novu generaciju obitelji, koja danas s jednakom strašću vodi kompleks. U sklopu imanja sada se nalaze tri ugostiteljske cjeline, Klet, Ribarska koliba i Konoba Barba, svaka sa svojom pričom i stilom, ali s istom srži.
Danas, nakon više od tri desetljeća, obitelj Bunčić ostaje jedno od najprepoznatljivijih imena obiteljskog ugostiteljstva u regiji. Naš uspjeh nije došao preko noći, iza njega stoje godine predanog rada, autentičnosti i vjernosti mjestu iz kojeg smo potekli. Martin breg više nije samo brežuljak, postao je domaći sinonim za kvalitetu, iskrenost i ono što je djed Milan davno počeo: sve i još malo”, kazao je Matko Bunčić ističući kako se za odličnu hranu brinu dva vrhunska kuhara, Dado i Zlatko Hasan.
”Svojim gostima nudimo vrhunsku uslugu i autohtona jela uz raznovrsnu ponudu s naglaskom na detalje i kvalitetu. U bogatoj ponudi imamo juhu “Klet Bunčić”, od vrganja, serviranu u kalupu od kruha, juneći file “Sveti Martin”, serviran na toplom kamenu, “Sablju Veseli lovac”, u kojoj su ramstek, teleći medaljoni, biftek, pečena paprika, police od krumpira, đuveč riža, pripremljeno na roštilju, nabodeno na sablju te flambirano, tavu “Klet Bunčić” te još mnoga iznenađenja koja se nalaze u našem jelovniku. Svake nedjelje tradicionalno organiziramo svečani ručak u obliku raskošnog švedskog stola. Na stol se servira predjelo, dvije vrste juha na izbor i desert. Glavno jelo posluženo je na švedskom stolu na izbor gostima. Na švedskom stolu poslužujemo brojna birana jela”, kazao je Zlatko Hasan dodajući kako su i njihovi deserti također domaći te da nema industrijskih kolača.
”Štrudle od jabuke i višanja mirišu na cimet i bakinu kuhinju, a zlevanka se reže velikodušno i jede uz domaći kompot. Uz to ide i kava, ona klasična, jaka, crna, bez nepotrebnih ukrasa, poslužena u debelim šalicama”, kazao je Zlatko Hasan. Ambijent restorana skladno je uređen, jednostavan, ali s mjerom itoplinom domaćeg. Drveni elementi, rustikalni detalji i pogled na jezero stvaraju atmosferu u kojoj se čovjek može opustiti, bilo da dolazi s obitelji na nedjeljni ručak, s društvom na večeru ili na neku posebnu proslavu. Unutrašnji prostor je prostran, klimatiziran, s velikim staklenim površinama koje puštaju prirodno svjetlo i otvaraju pogled na van, dok je vanjska terasa pravi dragulj u toplijim mjesecima.
Uz restoran se nalazi i prostrano dječje igralište, što ga čini izuzetno pogodnim za obitelji s djecom. Uređenje prati filozofiju domaće gostoljubivosti, ničega previše, ali sve na svome mjestu, funkcionalno i toplo. No ono što Ribarsku kolibu čini istinski posebnom nisu samo jela. To su ljudi. Obitelj Bunčić, koja s ljubavlju i strašću vodi restoran, ne upravlja ugostiteljstvom, oni žive to gostoprimstvo svakim danom, svakim osmijehom i svakim tanjurom.
”Naša filozofija temelji se na jednostavnosti, iskrenosti, domaćoj riječi i autentičnim okusima koji ne traže pažnju, nego je zaslužuju. Kod nas nema suvišnih ukrasa ni lažnih osmijeha, ovdje ste došli kao gost, ali odlazite kao prijatelj. Svadbe, krstitke, obiteljske proslave i poslovni ručkovi ne organiziraju se tek tako, već s pažnjom, dušom i osjećajem za trenutak. Ribarska koliba svakako je upisana na karti srca onih koji traže ono iskonsko, hranu koja nije samo ukusna nego i topla, prostor koji nije samo lijep nego i domaći i ljude koji nisu samo uslužni nego duboko, iskreno gostoljubivi. I kad jednom sjednete na terasu, pogledate mirno jezero, udahnete zrak pun bilja i roštilja, zagrizete komad teletine ispod peke i u daljini čujete glazbu, znat ćete da ste pronašli rijetkost: trenutak koji ne želite zaboraviti”, zaključio je Matko Bunčić.
Otvori KEKS Pay
