Pedesete godine u SAD-u, vrijeme nade i prosperiteta. Drugi svjetski rat je iza njih, a iz njega su izašli kao pobjednici. Hladni rat još se nije razbuktao u svoj svojoj snazi iako već “miriše” na eskalaciju i opasnost koja prijeti od komunizma. Godine su to u kojima američka srednja klasa živi dobro; posla ima na svakom koraku, od zarade se može kupiti i opremiti kuća u kojoj će svako dijete imati svoju sobu, muževi voze nove velike automobile, djeca idu u školu... Sve je naoko idilično. U takvom okruženju odrastaju glavne junakinje romana “Dvije sestre” Jennifer Weiner (Znanje, urednica Nataša Pajić, prijevod Mirjana Valent, 149 kuna), svaka sa svojim snovima i posve određenom idejom o vlastitoj budućnosti i mjestu u svijetu. I baš kako to u životu biva, planovi će se izjaloviti, a one živjeti životima na koje nisu ni pomišljale. Muškobanjasta buntovnica postat će vjerna supruga i majka, vezana uz miran (i dosadan) život u predgrađu, a lijepa obiteljska princeza krenut će putem ovisnosti, istraživanja slobodne ljubavi, sve kako bi izbjegla vezivanje za samo jednog muškarca.
Ono najvrednije u ovom zanimljivom romanu način je na koji su burne godine koje su slijedile nakon pedesetih mijenjale živote žena. Jennifer Weiner zanima upravo ta ženska emancipacija, ona istražuje koliko je u toj nimalo jednostavnoj borbi za ženska prava i ravnopravnost spolova bilo istinske slobode, a koliko lažnih obećanja i nedosanjanih snova. I dok se Amerikom baš poput moćnih oceanskih valova prelamaju hipijevski pokret, slobodna ljubav, rat u Vijetnamu, Woodstock... sestre se svaka na svoj način nose sa svim tim novostima i društvom koje se mijenja iz temelja. Autorica ovdje jasno pokazuje prednosti i mane mogućih ljudskih odgovora na takve tektonske socijalne promjene, dokazuje da poštede zapravo nema i da je posve isto ako se naglavce baciš u nove društvene (seksualne, socijalne...) struje ili ako sve to tek promatraš iz daljine. Na kraju neki novi život i neka nova životna pravila uvijek pokucaju i na tvoja vrata.
