Pedeseta izvedba monodrame “MARE #ženamajkaglumica” potvrdila je da je Marijana Mikulić osobnu priču pretvorila u iskustvo u kojem se prepoznaju brojne žene. U otvorenom razgovoru govori o psihofizičkom slomu, braku, majčinstvu, ali i o sustavu u kojem su roditelji djece s teškoćama prečesto prepušteni sami sebi. Otkriva i kako ju je uspjeh predstave profesionalno oslobodio te naučio da više ne mora čekati da je netko izabere, jer može izabrati samu sebe.
Okrugla, 50. izvedba monodrame “Mare #zenamajkaglumica” pokazuje da ste pogodili neuralgičnu točku društva. Kako to da smo kao društvo prihvatili ideju emancipirane žene, ali ne i njezino pravo da kaže: ne mogu više sve sama?
Mislim da smo emancipaciju žene negdje na pola puta krivo shvatili. Izborile smo se da možemo studirati, raditi, imati karijeru, zarađivati, biti financijski neovisne i zahvalna sam svim našim prethodnicama koje su se za to borile. Međutim često smo uz taj “novi paket” zadržale i cijeli stari. Dakle, žena danas može sve, ali se nekako podrazumijeva i da će stvarno raditi sve: raditi, brinuti se o djeci, znati kad je sistematski, kad treba kupiti tenisice, što nedostaje u frižideru, organizirati rođendane, držati obitelj na okupu... I onda kad kaže: “Ne mogu više”, kao da je podbacila.
Nešto što je nastalo iz iznimno teškog razdoblja danas je jedan od najljepših dijelova mog profesionalnog života
Pedeseta izvedba monodrame koja je promijenila živote mnogim ženama: Marijana Mikulić za Večernji list otvoreno govori o svojoj hit-predstavi “MARE #ženamajkaglumica”, životu, karijeri, braku i majčinstvu te sustavu u kojem su roditelji djece s teškoćama prečesto prepušteni sami sebi
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.