Najgledaniji film na početku ove godine bio je hrvatski film Hrvoja Hribara "Što je muškarac bez brkova" snimljen prema istoimenom romanu Ante Tomića. Kako je taj film, uz to što je bio najgledaniji, učinio i jedno malo čudo vratio publiku domaćem filmu, logično je za očekivati da će i novi domaći film "Karaula" ponoviti sličan uspjeh. Jer svi su sastojci za uspješan film tu.
Scenarij je rađen prema knjizi Ante Tomića "Ništa nas ne smije iznenaditi", a Rajko Grlić, redatelj filmova "Čaruge" i "Samo jednom se ljubi", pokazao je svoje majstorsko umijeće u jubilarnom desetom dugometražnom igranom filmu. Radnja filma smještena je u proljeće 1987. u malenoj stražarnici na jugoslavensko-albanskoj granici gdje se vojnici dosađuju čekajući kraj vojnog roka.
Iako film budi uspomene i sjećanja na jedno razdoblje koje polagano pada u zaborav, redatelj Grlić smatra da film ipak ima jednu širu i važniju pozadinu. Radnja se filma događa pred sam početak raspada Jugoslavije, u trenutku kada je bratstvo i jedinstvo bilo na izdisaju.
"Karaula" je komedija koja se prije svega bavi međuljudskim odnosima, ali i postavlja pitanje tko su bili ti ljudi koji će se u nekoliko mjeseci pretvoriti u vojnike, izbjeglice, žrtve i ubojice? Koje su bile njihove želje i snovi?
U maloj zabačenoj stražarnici kao da je vrijeme stalo. A prije svake bure, smatra redatelj, postoji kratak period zatišja. Upravo to je želio pokazati u filmu. Onaj mali trenutak kada sve izgleda mirno i spokojno, dok u sljedećem više ništa nije isto.
Pokušali smo o vremenu koje stoji napraviti film koji trči. Te dvije stvari stalno se sukobljavaju tijekom filma. Ovo je jedan brzi film, mislim da nikad nisam napravio brži. Sav je "iz ruke" jer sam želio dobiti život dokumenta pojašnjava Grlić. Iako "Karaula" potencira bolnu temu rata i govori o međususjedskim sukobima, ipak je prvi zajednički kulturni projekt u kojem su sudjelovale sve republike bivše Jugoslavije. Snimanje je trajalo devet tjedana na autentičnim lokacijama iznad Ohridskog jezera, a film je stajao dva milijuna eura.
Glumačka je ekipa, kako je ipak riječ o međunarodnoj suradnji, uistinu raznolika. Glavne uloge odigrali su Sergej Trifunović, Emir Hadžihafizbegović i Šibenčanin Toni Gojanović. Bogdanu Dikliću koji u filmu portretira pukovnika Radu Orhideju, ovo je treća suradnja s Grlićem. Prije "Karaule" surađivali su u filmovima "Za sreću je potrebno troje" i "U raljama života".
Pogrešno bi bilo naglašavati suradnju s filmskom ekipom iz bivše Jugoslavije. To je polako postalo normalno i nešto što se podrazumijeva. Imali smo rat i njegove posljedice ostavile su traga na svima, ali grč polako popušta naglasio je Diklić. Iako netko može pomisliti kako je ovaj film obojen političkim tonovima i da se pokušava obnoviti sjećanje na nekadašnje bratstvo i jedinstvo, redatelj to odlučno negira.
Nije mi bila namjera napraviti politički film. Jer Kodak je predobra i preskupa vrpca da bi se bavila politikom. Osobno više volim fimove koji postavljaju pitanje, ali ne daju odgovor. Takva je i "Karaula". Neka gledatelj sam stvori mišljenje o likovima i situaciji.
Film, dakako, ima mnogo dodirnih točaka s romanom, ali i neke stvari koje su dosta drukčije. Ali ono što je svima na projektu bilo važno jest što vjernije prikazati to razdoblje. Tražili smo glumce koji će biti što bliži likovima. Bosanca glumi Bosanac, Dalmatinca Dalmatinac... Raspolagali smo golemim arhivskim materijalom, a dosta nam je pomogao i Igor Mirković koji je to razdoblje secirao u svom filmu "Sretno dijete" rekao je redatelj.
Film će imati posebne svečane premijere u svim velikim gradovima država bivše Jugoslavije koje su ga financirale. Ideja je da se ti gradovi obiđu u sklopu turneje Plavim vlakom. Svi oni kojima se svidio Tomićev roman, svi koji su služili vojsku u nekoj vojarni u bivšoj Jugoslaviji, svi jugonostalgičari i oni koji su premladi da se sjećaju Jugoslavije, sigurno će pronaći u filmu nešto za sebe. Neki će se prisjetiti starih vremena, neki će dobiti lekciju iz prošlosti, a neki će se jednostavno dobro nasmijati.
Grlić nije pronašao odgovarajući ton s Bregovićem
Autor glazbe u filmu isprva je trebao biti Goran Bregović.
– Probao sam raditi s Bregom nekoliko mjeseci, ali nismo pronašli odgovarajući ton. Ipak, to sam uspio sa Sanjom Ilićem, poznatim beogradskim skladateljem – objašnjava redatelj.
Glazba je u filmu odigrala veliku ulogu. Glavni junaci krate dane slušajući domaće novovalne rock grupe, a pjesmu “Moj jarane” otpjevao je i poznati pjevač narodne glazbe Halid Bešlić.
- Nisam imao tremu i pripreme za snimanje su kratko trajale. Ako mi nastave nuditi uloge, uskoro ću postati glumac - rekao je Bešlić.
Scenarij dostupan uz knjigu
Scenarij “Karaule” zajedno su pisali redatelj Grlić i književnik Ante Tomić, a sve je počelo Antinim mailom Grliću. Redatelj i pisac upoznali su se u Motovunu gdje su dugo pričali i razmišljali o ideji da nešto snime. Međutim, tada se nije ništa dogodilo i neko vrijeme se nisu čuli. – Mislim da je Anti poslije bilo žao pa mi je poslao ideju za novu priču pod nazivom “Ništa nas ne smije iznenaditi”. Tri godine poslije počeli smo snimati – prisjeća se Grlić. Ante se prisjeća da je od samog početka bio oduševljen suradnjom. – Jedan od razloga zašto sam pristao na suradnju taj je što sam bio impresioniran osobom redatelja. Razmišljao sam da Grlić, onaj Grlić, želi raditi sa mnom. Molim vas, dajte mi trenutak da se onesvijestim od sreće. Još jedna posebnost je da će se usporedno s premijerom filma objaviti i zajedničko izdanje knjige “Ništa nas ne smije iznenaditi” i scenarija “Karaule”. – Vidjeti kako je iz knjige nastao scenarij može biti zanimljivo stručnjacima, studentima i znatiželjnicima, ali i običnom čitatelju koji će čitajući scenarij još jednom razmisliti o romanu i samom filmu – pojasnio je urednik izdanja Seid Serdarević.
Otvori KEKS Pay
