HDZ-ova je vlada omogućila kojekakvim mešetarima i nazovi biznismenima da se obogate na preprodaji tvrtki, građevinskog zemljišta i imovine, a da ne plate nijednu kunu poreza.
U vrijeme zlatne dioničarske groznice stasala je kasta burzovnih špekulanata koji od obijesti nisu znali šta bi s novcem, ali državi nisu dali kune poreza na burzovne transakcije. Ne oporezuju se ni vile, jahte ili kamate, ali zato Hrvatska prednjači po opterećenju na plaće. Najavljena porezna promjena to će stanje samo zacementirati, pa ni pokušaj Darinka Kosora iz HSLS-a da premijerkin porezni paket omota u ljepši celofan nije ništa drugo nego bacanje prašine u oči.
Na jednu kunu neto plaće, zaposleni u Hrvatskoj plaćaju 20 lipa do jedne kune poreza i doprinosa. Neovisno o tome hoće li najveća porezna stopa biti 40, 45 ili 50 %, Vlada već sada tereti plaće progresivnije od većine europskih država, a znatno više od zemalja u okruženju. Prema sadašnjim poreznim pravilima, svima koji zarađuju više od 25 tisuća kuna na ruke država na jednu kunu plaće uzme još jednu kunu za poreze i doprinose.
Autori posljednje Vladine porezne reforme pokušali su tu presiju ublažiti, ali izveli su to nespretno i proizveli negativne reakcije. Može najveća porezna stopa biti i 70 %, a ne samo 50, ali tada granica od koje će se ona primjenjivati ne smije biti postavljena tako nisko da udara na najkreativniji dio društva.
Na neto plaće od 15.000 do 24.000 kuna udio poreza i doprinosa je 90 %, na plaće od 10 do 15 tisuća država uzme 60 %. Doprinosi i porezne obaveze prosječno plaćenih radnika iznose 30 % neto plaće, dok radnici na minimalcu ne plaćaju porez, već 20 % doprinosa. Većina država u okruženju ima niže doprinose od nas, a sve plaće oporezuje sa 20 do najviše 25 %, što je jedan od elemenata kojim potiču ulagače da joj dođu i motivira građane da bolje rade. Radi koliko možeš, zaradi koliko možeš – država će uzeti petinu ili četvrtinu, i svima dobro.
Hrvatska čini suprotno – velikim porezima gura od sebe one koji mogu više, a promovira se kao zemlja u kojoj se isplati zaposliti samo jeftinu radnu snagu. Naše su poduzetničke zone krcate tekstilnim tvrtkama u kojima nijedna od radnica ne zaradi više od 2500 tisuće kuna dobrim dijelom i zato što Vlada poreznom politikom privlači samo one koje zanima jeftina radna snaga.
Institut za javne financije pokazao je da dvije trećine ukupnog poreznog tereta na plaće podnosi samo jedna trećina zaposlenih u državi. Novi će prijedlog, bez obzira na doradu iz HSLS-a, to još više potencirati. Menadžerima s astronomskim plaćama svejedno je hoće li im država uzeti stotinu kuna više ili manje. Njihova su primanja podebljana bonusima, dionicama, životnim osiguranjima i nizom povlastica koje nisu dostupne, na primjer, mladom inženjeru u Ericsson Nikoli Tesli. On će za svog poslodavca iz Švedske postati preskup pa će ga možda zamijeniti jeftinijim iz Slovačke ili Srbije. Problem je što takvima mini porezna reforma ne ide u prilog. Država nije nepravedna prema eliti, već prema svom srednjem sloju. Oporezuje ga kao bogataše, iako bi, prema zapadnim mjerilima, naginjali prema sirotinji.
Darinko Kosor umata porezni paket u ljepši celofan, a srednji sloj ostaje na udaru države.
Komentara 6
Ne, bok, to nije bila pljačka nego najvrjedniji poklon koji je ijedna vlast, još od razdoblja Tuge i Buge, dala Hrvatima.
odlična analiza, koja pogađa bit problema. dobro se sjećam, prije nekoliko godina radio sam u međunarodnoj tvrtki koja ima pod-tvrtke u većini zemalja srednje i istočne europe. uspio sam ugovoriti neto-plaću, no kad su oni vidjeli kolika mi ispad abrutouto -plaća (naknadno, jer su očito bili pograšno pretpostavili da mi ne odudaramo od okruženja), uhvatili su se za glavu. prvo su me nagovarali da se iselim. zatim smo se nekako ipak dogovorili, ali moja plaća je postala najskrivenijom u cijeloj regiji, jer je u bruto-iznosu bila osjetno veća od menadžera jedan rang iznad moga u drugim zemljama, a da ja od toga nisam imao ništa. nejgore od svega - nitko nije razumio zašto mene zanima samo neto-plaća. u drugim zemljama su se ugovarale bruto-plaće, a svatko je mogao, ovisno o svojim investicijskim planovima, računati na određene porezne olakšice - na kupnju stana na kredit, ulaganje u \"socijalno odgovorne\" dionice, plaćanje određenih polica osiguranja itd. nitko živ mi nije vjerovao da ja ne mogu dobiti nijednu od tih olakšica, jer ih nema, dapače ja čak moram unaprijed izračunati godišnji dohodak, da ocijenim u koju ću stopu poreza na prihod pasti, i što će mi na kraju uopće ostati. i bez velikih računica: više od 50% bruto-prihoda morao sam dati državi, dok su drugi, u drugim zemljama, davali 15-20%, a oni koji su kupili stan na kredit i sl. još i manje. pokušao sam raditi simulacije, i zaključak je bio da kod svih plaća iznad 5.000 kn (sic!), otimanje ide ekstremno progresivno, te bi doista svatko tko može zaraditi više od 5.000 kn mjesečno vjerojatno trebao što prije iseliti....
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Najveca pljacka Hrvatske su bili jeftini skoro poklonjeni stanovi pomocu stanarskog prava (koliko milijardi) pa stotine tisuca ljudi u penziji iako bi mogli raditi nesto korisno...