Već nakon nekoliko upoznavanja novih ljudi uhvatila sam se u ponavljanju tri ista pitanja: Koliko dugo si već na Baliju, čime se baviš, odakle dolaziš?
Pokušala sam promijeniti priču i razgovor usmjeriti prema hobijima, preporukama gdje je najpovoljnije jesti, gdje treba izaći i slično, ali nije išlo. Ako bih se uspjela suspregnuti od pitanja o državi iz koje netko dolazi, morala sam pitati bar njegov za horoskopski znak.
Hrvati u očima drugih
Zatekla sam se u nestrpljivom traženju etikete koju ću prilijepiti uz određenu osobu i time si olakšati stvaranje slike o njoj. Obratila sam pažnju i na tuđe razgovore prilikom upoznavanja i zaključila da se ubrzo svedu na ta ista tri pitanja. To me nagnalo na razmišljanje o slici koju Hrvati nesvjesno stvaraju u očima drugih.- Hrvatska je mala zemlja i ljudi često znaju vrlo malo ili ništa o nama, kaže Riječanin Ivor koji se na Bali preselio prije godinu dana, iz Australije.
- To često može biti prednost, budući da nemaju na temelju čega stvoriti predrasude. Nismo etiketirani kao vrijedni ili lijeni, pivopije ili vinopije, kao plavokosi, velikih glava, glupih šala i slično. Dojam se u većini slučajeva stvara od početka.
Praktični, odlučni i glasni
U kući u kojoj živim i od koje smo napravili svojevrsni inkubator za startupove, uz petero Hrvata okružena sam s desetak zanimljivih ljudi iz čitavog svijeta.
- Hrvati djeluju kao odlučni, praktični i sposobni ljudi, iznosi svoj dojam Argentinka Valeria.
- Većinu vremena se držite skupa, pokrećete stvari, realizirate ideje. Poduzetni ste ne samo na poslovnom, već i na životnom planu, svjesni svake prilike koja vam se pruža. Izgleda kao da ništa ne radite slučajno i da će vas plan koji vas je doveo ovdje, odvesti dalje. Usprkos tome, od ove ste sredine napravili dom ne samo sebi, već i svima nama, završava Valeria i zaključuje da smo kreativni, znatiželjni i volimo pitati i slušati o drugim kulturama.
Njena cimerica, Daniela, dolazi iz Venecuele. Po zanimanju je copywriter i kad sam je zamolila da podijeli sliku o Hrvatima koje je srela na Baliju, napisala je čitavu priču o dojmu koji je stvorila samo na temelju zvuka. Čula je sustanara kako priča na Skype s nekim iz domovine.
- To je bio jezik s mnogo suglasnika, posebno z, č i ć i činilo mi se da je ljut. Međutim, iako mi hrvatski zvuči grubo i oštro, a Hrvati su prilično glasni ljudi, u svakom razgovoru je puno smijeha. Čini se da imate dobar smisao za humor, koji zbog jezične barijere nažalost neću nikad razumjeti. Bez obzira na to što se uvijek obazrivo prebacite na engleski da biste uključili i ostale u razgovor, vrlo brzo vas emocije prenesu natrag na hrvatski.
Kada sam je pitala što je zaključila o Hrvatskoj na temelju priča koje je čula, rekla je da razumije da smo, kao i ona, napustili svoju zemlju zbog boljih prilika negdje drugdje. I da joj se činimo dosta hladni kada je riječ o situaciji u domovini, o perspektivi, o stanju uma i reakcijama ljudi, baš kao što i je ona kada govori o Venecueli.
Međutim, primijetila je da čim pustimo "balkansku" muziku, sva gorčina nestane i teleportiramo se natrag.
- Tada sam shvatila da znate tulumariti, piti i plesati bez prestanka. Iako, s vremenom sam počela primjećivati i suptilnije razlike. Sada mi se čini da se svađate samo 50 posto vremena.
Skloniji ste pustolovini i srčaniji ste. Puno radite i pijete puno kave dok radite. Iako, čini mi se da su kave i cijeđeni sokovi u uredu samo krinka i da volite i alkohol. Po tome ste slični ostalima koji dolaze iz Istočne Europe"
U timu s kojim razvijam startup imamo i jednog lokalca. Ferdinand je tridesetogodišnjak rođen u Jakarti. Godinama je radio kao računovođa u glavnom gradu i nosio odijelo. Otkad je na Baliju kaže da ne može zamisliti da ponovo obuva cipele. A i da ne bi sigurno stao u njih jer mu se stopalo raširilo u japankama i spojilo s prirodom. Smije nam se jer skačemo i vrištimo čim u ured (koji nema prozora, već samo otvorene strane) uđe neka životinja, bilo da je to stršljen ili paučić. I to ne samo cure, već i momci koji su od njega viši za glavu i teži bar deset kila.
Osim toga kaže da su Hrvati drugačiji od ostalih Istočnih Europljana koje je upoznao.
"Skloniji ste pustolovini i srčaniji ste. Puno radite i pijete puno kave dok radite. Iako, čini mi se da su kave i cijeđeni sokovi u uredu samo krinka i da volite i alkohol. Po tome ste slični ostalima koji dolaze iz Istočne Europe".
Mathias, sustanar rodom iz Norveške koji razvija mobile aplikacije, nije imao pojma što očekivati od Hrvata. Iz perspektive čovjeka koji svaki dan za ručak ili večeru u tavu ubaci komad mesa, par jaja i pola maslaca, Hrvati se hrane dijetalno. Dojam popravlja količina piva koje popijemo, a najviše ga je impresionirala hrvatska Upravo to je privuklo i Mikea iz Sibira.
Odmah pri prvom susretu se osjećao kao da nas poznaje odavno.
- Jezik kojim govorite je sličan ruskom, ali nije samo do jezika, stvar je i kulture, načina na koji komunicirate, čak i plešete. Nakon dva mjeseca putovanja po Aziji shvatio sam da mi nedostaju takvi ljudi. Zapravo, sreo sam toliko Hrvata ovdje da se pitam je li itko ostao u vašoj domovini?
Beskonačni, bespotrebni niz
Radišni, sposobni, srdačni, srčani, glasni, topli, otvoreni, zoofobični ... Nizu nije kraj, svaka nova osoba koja iz Hrvatske krene u svijet će ga nastavljati u nedogled. Ni ja neću prestati pitati odakle tko dolazi, tek ću odgovoru pridavati manje pažnje jer ionako naposljetku svi radimo, jedemo, pijemo i plešemo zajedno, bez obzira na porijeklo, boju kože ili materinji jezik. Govorimo engleski, plaćamo valutom države u kojoj se nalazimo i spajamo se na iste društvene mreže.
>>Što to ima Bali, a Lika nema?
>>Biste li mijenjali siguran posao, stan i auto za četiri mjeseca pustolovine?
Hrvati su dobri, radišni, topli ljudi koji su svakoga spremni prigrliti u svoje društvo. I takav je dojam o njima gdje god da dođu. Jedino ih se u vlastitoj zemlji smatra lijenčinama i svađalicama punim mržnje i fobija prema svemu drugačijemu. To je slika o nama koju nam nameću oni koji nas mrze i koji gospodare ovom zemljom.