Sindikalac velike hrvatske državne kompanije rekao je na jednom
regionalnom skupu, u polemici s kolegama, da državno vlasništvo u
poduzećima ne bi bilo loše kad ne bi bilo političara. Ali oni su
neizbježni pa i kad je u pitanju upravljanje tvrtkama. Stoga se sada
otvaraju polemike o Splitskoj banci koju su globalna bankovna spajanja
ponovno bacila na bubanj.
Treba li je vratiti u domaće okrilje? Zagovornika je puno: neki
političari, menadžeri, poduzetnici, a na dobar prijam u javnosti ne
treba sumnjati. Nakon što su strane banke podijelile tržište, uz
potpunu kontrolu tijekova novca u državi, domaća velika banka, ma čija
i kakva god bila, doživljava se u većem dijelu javnosti kao spas od
kolonijalnog položaja zemlje. Političke opozicijske stranke strastveno
zagovaraju takvo rješenje.
Sve se svodilo na dobru priču dok se nije pružila prilika u Splitskoj
banci. Ambiciozni mladi šefovi Hrvatske poštanske banke, Josip Protega
koji je zanat ispekao u PBZ-u i Hrvoje Vojković iz Croatije osiguranja,
prvi su ponudili ideju otkupa Splitske banke. Šuker je to načelno
podržao, ali, kažu svjedoci te njegove podrške, najradije bi da ga o
tome nitko ništa nije pitao.
Jasno je da Šuker podržava politički oportunu ideju, ali zna da
je 700 milijuna eura, na koliko se procjenjuje Splitska banka, novac
nezamislivo velik za državnu blagajnu, a nedostižan za aspirante poput
HPB-a i Croatije osiguranja. Nešto o tome ima reći i MMF, koji čeka
privatizaciju i jedne tako male državne banke kao što je HPB, a ne da
ta banka bude okosnica za preuzimanje Splitske banke. Po financijskoj
moći, u to bi se mogli upustiti, primjerice, Adris grupa ili Euroherc,
ali tolik novac mogu bolje uložiti u poslove kojima se sada uspješno
bave.
U domaćoj Splitskoj banci neki vide budući hrvatski OTP (jedina velika
banka u Mađarskoj). OTP je ponos mađarskog gospodarstva i financija,
prije svega zato što je ta banka niknula nakon što je strani kapital
pregazio Mađarsku. Nakon što su multinacionalne kompanije preuzele sve
što je vrijedilo u toj zemlji, nastala je uzbuna.
Stigao je svježi kapital, radna mjesta, standard je bolji, ali 80 posto
izvoza držale su četiri multinacionalne kompanije. Što ako se one
povuku na istok i za sobom ostave pustoš? Mađarski političari potkraj
90-ih počinju u panici razmišljati kako taj rizik raspršiti i ojačati
ulogu domaćeg kapitala koji je polako nicao u nacionalnoj ekonomiji.
Rezultati nisu bog zna kakvi, osim OTP-a, ali Mađari barem znaju što im
je cilj. Je li hrvatska situacija usporediva s Mađarskom? Zbog rata i
malog tržišta, multinacionalke su izbjegle našu zemlju u velikom luku,
pa naš izvoz ne ovisi o njihovim ćudima.
No zato se cijelo desetljeće zacementirao na istoj razini od pet
milijardi dolara (Mađarska ostvaruje 30 milijardi dolara). Strani je
kapital u našoj zemlji imao drukčije motive investiranja ulazak u
najprofitabilnije grane industrije te kupnja i pokrivanje domaćeg
tržišta. Oko 10 milijardi dolara stranih investicija što su ušle u
Hrvatsku posredno je tek neznatno utjecalo na povećanje izvoza. Domaći
gospodarski stratezi gotovo i ne utječu na cijele sektore poput
bankarskog i telekomunikacijskog. Dr. Ljubo Jurčić, autor SDP-ova
gospodarskog programa s kojim se ta stranka želi vratiti na vlast, kaže
da povratka na staro nema.
Nisam za to kaže Jurčić da se Splitska banka vraća u
državne ruke, jer to odmah implicira da takvu banku može nazvati
političar i tražiti novac koji neće dati neka komercijalna banka.
Država treba uspostaviti rigorozniju kontrolu na bankarskom tržištu, a
poticati razvoj drugih financijskih institucija, ne fondova koji su
opet pri velikim bankama, nego financijskih agencija, poduzeća i
zadruga koji ne moraju imati velika ovlaštenja kao banke, a bili bi
financijska potpora malim poduzećima koja počinju posao. Čini mi se da
će i male banke u domaćem vlasništvu u Hrvatskoj pasti kao zrela kruška
u ruke velikih kad se steknu uvjeti za to kaže Jurčić.
Dr. Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta kaže da razumije žal
javnosti za velikom i moćnom hrvatskom bankom, dio populističke
politike također, frustraciju od enormnih profita koje uzimaju strane
banke, pa nije nemoguće da se na kraju jedna takva ideja i počne
ostvarivati. Ni on, međutim, ne misli da je to pametno uraditi. U
zemlji koja ima elementarne probleme s korupcijom pogibeljno je vezati
ponovno političku i financijsku moć. Stoga se iz preventivnih razloga
ne zauzimam za takvo rješenje.
Drži da bi za domaće financijsko tržište bilo najbolje da se pojavi
sasvim nova banka, koja čak nije s europskog kontinentna, koja sada
nema nikakvih interesa u Hrvatskoj. Donijela bi novi zrak i novu
filozofiju, kaže Lovrinčević.
Zbog općeg nepovjerenja u politiku, pitanje je kako bi, osim ekonomista
koji imaju negativan stav prema stvaranju velike nacionalne banke, u
ovom trenutku reagirali i građani, potencijalni štediše Splitske banke.
Jedan financijski stručnjak kazao je da se može pretpostaviti kako bi
reagirali štediše kad bi vidjeli koga politika postavlja u upravu i
nadzorni odbor. Lako je moguće da bi pohrlili na šaltere nove
nacionalne banke, pa bismo san o velikoj državnoj banci svi mogli još
jednom skupo platiti.
Račanova vlada nije htjela Riječku banku
Država je nakon vala privatizacija u bankarskom sektoru imala priliku relativno jeftino otkupiti Riječku banku nakon afere s pronevjerom deviznog dilera Nodila. Tadašnji većinski vlasnik Riječke banke, njemačka Bayerische Landesbank vratila je državi dionice za kunu, a ona poslije banku prodala Erste banci. Tada je trebalo samo dokapitalizirati banku s oko 100 milijuna dolara, što je u usporedbi s cijenom za Splitsku banku više nego sedam puta manji iznos. Račanova vlada, međutim, nije niti razmišljala o reprivatizaciji banke i jedva je preživjela tu bankarsku aferu. U 2002. godini, kada se to događalo, bilo je bogohulno i razmišljati o takvoj intervenciji države.
Podaci iz bankarstva
– Država je u sanaciju bankarskog sustava uložila oko 13 milijardi
kuna, neke banke sanirala je i više puta.
– Splitsku banku Vlada je za 130 milijuna eura prodala talijanskom
UniCreditu koji ju je preprodao HVB-u zbog akvizicije Zagrebačke banke.
– Spajanjem UniCredita i HVB-a, zbog koncentracije na tržištu, ta
bankarska grupacija mora prodati Splitsku banku.
– Vrijednost banke procjenjuje se na oko 700 milijuna eura.
– U Hrvatskoj posluje šest velikih stranih banaka i desetak manjih, uz
dominaciju talijanskog i austrijskog kapitala.
– Bankarski sektor prošle je godine ostvario više od tri milijarde kuna
profita.
