Profesori nam daju stvarno loš primjer kad se parkiraju pred nosom
Gimnazije. Još samo čekamo da se jedno jutro počnu parkirati i na samom
igralištu, rekla nam je Ivana, 15-godišnja učenica sisačke Gimnazije
kad smo je upitali za komentar navike tamošnjih profesora da se
parkiraju tik pred ulazom u zgradu, gdje formalno nije predviđeno
parkiralište. To je jedna od posljedica uvođenja naplate parkiranja u
Sisku, što je brojne vozače natjeralo da, na silu, pronađu besplatna
mjesta, zanemarujući pritom sve ostale građane.
Komformizam profesora
I ravnatelj Gimnazije prof. Miroslav Bagarić smatra da je tu riječ o
pretjeranom komformizmu kojem kod prosvjetara ne bi trebalo biti mjesta.
– Mene svaki dan bodu u oči tu parkirani automobili i krivo mi je što
sam to uopće dopustio. No, riječ je o tome da je nekim profesorima
ispod časti prehodati 150 metara, kolika je udaljenost od besplatnog
parkirališta kod Bazena, pa do škole – rekao je Bagarić, koji ipak
smatra da prostor za parkiranje službenika Gimnazije mora postojati.
– Grad Sisak trebao bi uličicu do Gimnazije predodrediti za parkiranje
službenika Gimnazije i Katastra – mišljenja je Bagarić. No, osim
profesora, priliku ispred Gimnazije vide i drugi, pa se sada tamo
parkira tko god stigne. Osim učenika Gimnazije, koji sada prolaze pored
brojnih automobila do ulaza u svoju školu, žrtve bahatosti vozača su i
invalidi.
Blokiraju im prolaz
Svaki slobodan kvadrat asfalta vozači koriste kako bi izbjegli
parkiranje. Opet predvode državni službenici koji su se, primjerice,
počeli parkirati tik uz zgradu Županije i Ureda državne uprave u
središtu Siska, preprječivši time put invalidima. Dakako, sada se tamo
parkiraju, jer su dobili primjer, i svi ostali građani, zanemarivši
potpuno potrebe invalida.
– Očekivali smo malo više senzibilnosti. Parkiraju se na mjesta
predviđena za invalide, a sada i priječe slobodan prolaz invalidima u
kolicima ili na štakama. Primjerice, ovdje bi čovjek na štakama teško
prošao ako bi što trebao obaviti u zgradi Županije i Ureda državne
uprave – govori nam Branka Pažur iz sisačke Udruge invalida, dok
zajedno s ratnim vojnim invalidom Dragutinom Kišom promatra automobile
parkirane na pješačkoj stazi, koja je ujedno i prilaz za invalide.
Vozači očito smatraju da se mogu parkirati na bilo kojem dijelu gdje
postoji asfalt, u čemu im pomažu policija i komunalni redari koji ih,
očito, ne kažnjavaju. Jer da ih kažnjavaju, ne bi se mjesecima ista
vozila parkirala na istim mjestima - na pješačkim stazama i uz stambene
zgrade, a sve da bi izbjegli plaćanje parkiranja u iznosu od nekoliko
kuna. Logično se, oni koji plate parkiranje, pitaju tko je pametniji -
oni koji plaćaju, ili oni koji se ‘švercaju’ bez ikakvih posljedica.
Stihijsko parkiranje u želji da se izbjegne plaćanje izbacilo je na vidjelo svu sebičnost vozača, koji zanemaruju potrebe ostalih građana
