U svom remek-djelu “2001: Odiseja u svemiru” iz 1968. godine Stanley Kubrick vizionarski je ukazao na problem koji bi se mogao pojaviti ako čovječanstvo nastavi razvijati sve kompleksnije tehnologije, ne razumjevši pritom što je svijest i kako ona nastaje.
Kubrick i Arthur C. Clarke, vodeći autor znanstvene fantastike toga doba, napisali su scenarij u kojem su, pedeset godina prije vremena, predvidjeli problem koji danas zaokuplja mnoge znanstvenike: smijemo li nastaviti razvijati računala i umjetnu inteligenciju, nemajući pritom dostatno razumijevanje materijalne podloge svijesti?
U tom Kubrickovu kultnom filmu, svemirski brod je kontroliralo računalo Hal 9000. Hal je trebao biti nepogrešiv, no tijekom putovanja počeo je pokazivati znakove vlastite svijesti.
Ubrzo se prestao slagati s naredbama ljudi. U nadmudrivanju člana posade i Hala, gubeći bitku kompjutor je počeo pokazivati i emocije, poput straha da će biti isključen. Ova zanimljiva priča, koja se 1968. godine činila znanstvenom fantastikom, postala je realnom bojazni mnogih znanstvenika današnjice. Nedavno preminuli fizičar Stephen Hawking, inovator Elon Musk, direktor istraživanja u Google-u Peter Norvig, kao i osnivači kompanija utemeljenih na umjetnoj inteligenciji – DeepMind i Vicarious – potpisali su u siječnju 2015. otvoreno pismo s još oko 150 znanstvenika. Time su, između ostaloga, zajednički upozorili društvo na opasnost od razvoja nečega nad čime bismo mogli izgubiti kontrolu.
Temelj straha od umjetne inteligencije je što današnja znanost još uvijek ne razumije što je svijest, kako ona nastaje, i kako bismo je uopće mogli istraživati. U prirodi su poznati tzv. “emergentni fenomeni”, koji se spontano pojavljuju kad nešto u njihovoj podlozi postane dovoljno kompliciranim. Tako se u velikom žitnom polju, zahvaljujući brojnosti klasja, počnu ocrtavati valovi vjetra, dok dovoljno velika jata ptica stvaraju prekrasne valovite figure u zraku. Bojazan je kako je svijest možda također emergentni fenomen, te posljedica brojnosti naših neurona, njihovih međusobnih veza i električnih impulsa u mozgu.
Ako je to točno, tada bi sve kompleksnija moderna računala koja podržavaju umjetnu inteligenciju mogla u nekom trenutku također steći svijest i otkazati nam poslušnost. Umjetna inteligencija se već sada pokazuje superiornom ljudskoj u mnogim područjima, pa bi takav razvoj događaja mogao biti katastrofalan za čovječanstvo. Stoga je od velikog interesa moderne znanosti što prije proniknuti u materijalnu podlogu svijesti.
Proteklih godina objavljeno je nekoliko zanimljivih istraživanja koja su prvi ozbiljniji koraci u tom smjeru. Znanstvenici sa Sveučilišta Harvard usmjerili su pažnju na 36 pacijenata s ozljedama tzv. moždanog debla, dijela živčanog sustava koji povezuje mozak s leđnom moždinom. Pretpostavlja se kako ono krije tajnu podraženosti organizma, tj. stanja budnosti. Dvanaest pacijenata s ozljedom moždanog debla bilo je bez svijesti, u dubokoj komi, dok su ostali sačuvali svijest usprkos ozljedama. Dubinskim snimkama njihovih ozljeda znanstvenici su povezali očuvanost funkcije tzv. rostralnog dorzolateralnog tegmentuma mosta sa zadržavanjem svijesti, a ozlijeđenost s komom. Međutim, svijest – koju nije lako definirati, iako svi intuitivno znamo što ona znači – nije samo stanje budnosti i podraženosti, već uključuje i dojam o vlastitom postojanju. Odakle on dolazi? Ostaje i pitanje kako se i zašto svijest “pali” i “gasi” pri buđenju i spavanju, te kako je moguće čitav mozak ujutro staviti u funkciju iz punog sna u djeliću vremena, s obzirom na sve njegove kompleksne dijelove?
Moguć odgovor na to pitanje stigao je prošle godine iz Allen instituta za istraživanja mozga u Seattleu. Tamošnji su znanstvenici uspjeli u mišjem mozgu metodama fluorescentnog prikaza pronaći tri divovska neurona koji su kretali iz klaustruma, čije ozljede također utječu na gubitak i vraćanje svijesti. To je područje mozga u kojem je koncentracija različitih puteva i veza najveća, te se smatra možda i najvažnijim integratorom signala u mozgu. Jedan je divovski neuron, koji kreće iz klaustruma, omotan oko cijelog mišjeg mozga kao “kruna od trnja” i u interakciji je sa svim vanjskim površinama mozga, tj. posvuda gdje se nalazi siva tvar. Stoga bi mogao služiti kao neuron koji čitav mozak na neki način “pali” i “gasi”.
Zašto svijest uopće treba paliti i gasiti, te kakva je njezina materijalna, tj. biološka, fizička i kemijska podloga, o tome još uvijek vrlo malo znamo. Možemo se samo nadati kako će se razumijevanje tog pitanja znatno povećati idućih godina kako bismo spriječili, ili barem naučili kontrolirati, razvoj svijesti u sve kompleksnijim računalima koja razvijamo.
Ne gospodine Rudan, SVIJEST može imati samo Čovjek. HAL nije "pošandrcao" sam, već pod utjecajem neke nezemaljske inteligencije.