Uz radosnu vijest da upravo priprema svadbu svom sinu Tomislavu, naš iseljenik Stanko s Bukovca ne mre, a da u kratkom e-mailu ne prokomentira i nedavni posjet predsjednika Kanade Stephana Harpera Zagrebu i Hrvatskoj. “Velika je to stvar za Hrvatsku zajednicu koja je u Kanadi jedna od najbrojnijih i uživa veliki ugled. I mi smo ti svi zbog toga jako, jako ponosni”...
Moj bukovački susjed i prijatelj jedan je od onih koji su šezdesetih masovno brisali iz Juge. Bil je među prvima. Brisal je četiri puta i tek mu se četvrti put posrećilo. Stanko je za sobom u Kandu povuko i braću Juru i Branka. Još trojica bukovačke braće, čak su mi i familija po ženinoj strani, Branko, Zvonko i Mladen, ponovili su recept. Najstariji Branko živil je na snježnom sjeveru, u Kittimatu, gdje pod prozorom ujutro nađeš u snijegu medvjeđu šapu! I gdje su prostranstva tolika da trebaš avion.
Branko je pilotiral, ali, nažalost, u pedesetim skončal. Naravno, ne od pada aviona, nego o kljenuti srca. Zvonko u Torontu čeka mirovinu sam, sa sve rjeđim SMS-ovima i telefonskim pozivima od sina jedinca Curtisa, koji kao kanadski teatcher u Tokiju mlade Japance uči engleskom izgovoru. Mladen živi u Windsoru. Njegova je životna priča posebna, iako tipična za Kanadu naseljenu doseljenicima iz cijelog svijeta.
Tak su se u Mladenovu slučaju spojile dvije strane svijeta i dvije rase. Visok plavokos Mladen s Gornjeg Bukovca i sitna kosooka Kineskinja Patty. Miješana familija povećava se za dvije prelijepe (miješanje rasa iskazuje se u svim svojim prednostima) Janiffer i Shanon. A kad im se u kući pridruži i treća kineska generacija, mama i baka Apu, naš Mladen ima razloga našaliti se na svoj račun – “Ima nas ko Kineza”! U tu pretežno kinesku familiju uključuje se i Mladenova mama, a naša teta Kata iz jedne od najstarijih bukovačkih familija – Mihetec.
I tak se nađu dvije bake pod istim krovom. I smjesta dolazi do oštrog sukoba između suprotnosti rasa, mentaliteta i životnih navika. Iako i jedna i druga govore samo svoj jezik i ni riječi se ne razmeju, za svakodnevne svađe dovoljne su i maske i geste, a ako baš treba, i ruke i noge! I tak kinesko-hrvatski odnosi u kanadskoj kući Mladena s Gornjeg Bukovca postaju sve usijaniji. I svakog dana sve teže podnošljivi. Sinu ne preostaje drugo nego da za svoju mamu, ali i uz njenu privolu, unajmi sobicu u solidnom i ne baš jeftinom umirovljeničkom domu koji od svog unosnog biznisa s održavanjem kućnih dizala (zanat lift-montera izučil u Domjanićevoj kod uglednog majstora Franje Kobasića, oca Ljerke Ćosić) mami može priuštiti.
Teta Kata vratiti se na svoj Bukovac. Na žalost, u urni! Pokopana je na starom remetskom groblju. Ukopu prisutan stariji sin Zvonko, ali ne i Mladen. Ni Mladenova kineska strana familije. Bukovačko-kineske kćeri, prelijepe Janiffer i Shanon, nikad nisu bile u tatinu rodnom Zagrebu! Ni u Hrvatskoj... I to je jedna od priča, ma kakva vam se činila, iz brojne hrvatske iseljeničke zajednice u Kanadi. A koju za nedavnog posjeta Markovu trgu kanadski predsjednik s ponosom spominje...
Otvori KEKS Pay
dan hajde si obrisi usta s wc papirom i pusti vodu. Na ovakakv bezobrazan komentar nemam drugih rijeci. Zar je toliko vazno ko je Harper u Milcecovom tekstu. Koliko si ti knjiga napisao kada s tolikom bahatosu kritiziras Milceca?