Više od pedeset godina svaki ponedjeljak odšeće se na Zrinjevac provjeriti meteorološki stup.
Prvo je to Zlatko Lebarović činio s ocem, a sada sin Dalibor preuzima brigu i odgovornost. Već šesta generacija urara dosad je postavila preko dvjesto javnih i crkvenih satova diljem grada, pa tako i onaj na glavnom gradskom trgu. A za meteorološki stup, nedavno obnovljen, brinu se od 1960. godine.
–Svaki tjedan mijenjamo vrpcu koja pokazuje vlagu, pritisak i temperaturu zraka. Moramo fizički tamo doći i naviti mehanizme u stupu - priča Zlatko, danas 80-godišnjak, koji se ne sjeća tolikih oštećenja na stupu na kakve je naišao prije nekoliko mjeseci, kad je dostavni kamion udario u stari spomenik.
Opasnost od rušenja
–Svega dva puta su razbili vanjsko staklo. Sada je stup bio pomaknut pa je postojala opasnost da se sruši - kaže Lebarović. Meteorološki stup na Zrinjevcu postavljen je 1884. godine kao dar vojnog liječnika i amatera meteorologa, dr. Adolfa Holzera. Izrađen je od istarskog mramora, a prema nacrtima arhitekta Hermana Bolléa. Meteorološki instrumenti nabavljeni su u Göttingenu, a sat je djelo zagrebačkog urara Königa. Zanimljiv je po tome što mu kazaljka svaki dan prelazi puni krug od 24 sata. Zadnji put je obnovljen 1992. godine.
–Stup je nekad oko sebe imao lijepu željeznu ogradu, pa prolaznici i Zagrepčani nisu mogli doći do njega. Sjećam se i da sam stajao oko te ograde kao skroz mali klinac i da nisam mogao očitati temperaturu. Ne znam točno kad je ona skinuta, navodno oko 1950. - priča stariji Lebarović. Stup je imao i rolete za pokrivanje podataka pa je na Zrinjevcu svojedobno radio i domar koji ih je ujutro dizao, a navečer spuštao.
–To je ukinuto početkom devedesetih, jednostavno se više nisu mogle spuštati - kaže Lebarović.
Na istom mjestu od 1947.
Iako je već "debelo" u mirovini, gospodin Zlatko još uvijek svaki dan provodi u svojoj radnji u Maksimirskoj. Popravljaju i muzejske satove, a njihova radnja na istom je mjestu otkako se otvorila 1947. godine. Zlatko Lebarović imao je 11 godina kad je njegov otac Simeon otvorio vlastitu urarsku radnju.
–U vrijeme kada je sve počelo Maksimirska je bila drugačija nego danas, puna tesara, kovača i sličnih obrta. Moj tata izučio je zanat za urara, zlatara, optičara i gravera jer se to tad moralo znati, no u svojoj radnji tata je vodio samo urarski i zlatarski zanat - kazao je Zlatko Lebarović.
pritisak se na hrvatskom kaze tlak