Njegovi plastenici u Horvatima i štand na kojem prodaje jagode udaljeni su pola sata. Taj put Marijan Mavračić u jeku sezone prijeđe i po tri-četiri puta dnevno. Tako zna “natući” i po stotinu kilometara. Sada to čini rjeđe. No, baš zato njegov dolazak na štand u Ulici grada Vukovara Zagrepčani iščekuju s većim nestrpljenjem. Tajnik Udruge uzgajatelja jagoda Grada Zagreba jedan je od prvih proizvođača koji su crvene plodove donijeli na ulice metropole.
Kapitalac veličine jabuke
– Trenutačno jagode nudi šest-sedam od 45 proizvođača s područja Zagreba – govori Marijan Mavračić, koji je ujedno i “otac” zagrebačke Jagodice Purgerice. Upravo on inicirao je brendiranje jagoda koje se uzgajaju na zelenim površinama Grada Zagreba, gotovo “iza ugla” najvećih gradskih avenija. Da bi se mogla tako zvati, mora zadovoljiti posebne uvjete – krupnoću, slatkoću i svježinu.
Pogledajte video:
– Ako je odstajala jedan dan ili više, ona više nije Jagodica Purgerica. Tvore je tri najbolje sorte – clery, jolly i asia – kaže Mavračić i dodaje da svi koji proizvode ovu vrstu jagode moraju napraviti analizu u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” kako bi se dokazala ispravnost ploda. Mavračić na svojem OPG-u u Horvatima ima devet tisuća sadnica koje uzgaja u tri plastenika. Sve one posađene su lani u srpnju, a berba, kaže Mavračić, još nije u punom jeku zbog lošijeg vremena.
– Prve smo jagode ubrali prije nekoliko dana, a otada je bilo više hladnih nego toplih dana, s malo sunca – kaže Mavračić i dodaje da je plasiranje jagoda prije i poslije sezone put do ekstraprofita i zarade. Plastenici su razlog zbog kojeg on svoje jagode može plasirati prije svih, a gotovo mu nikad ne propadne velik broj usjeva jer su zaštićene od vremenskih nepogoda. Uspio je tako jednom uzgojiti kapitalca od 10 dekagrama, veličine šake ili – jabuke.
– No veći primjerci puni su vode i imaju malo šećera, zato oni koji znaju uvijek traže košaricu sa sitnijim jagodama – kaže. To je voće, tvrdi, jedna od najzahtjevnijih poljoprivrednih kultura, što zahtijeva i velika ulaganja.
– Cijena proizvodnje kilograma jagoda, ovisno o uvjetima i tehnologiji koja se primjenjuje, iznosi od 12 do 16 kuna po kilogramu. Ako niste sve napravili onako kako struka kaže, onda ste bacili novac – kaže Mavračić.
Stoje i po pet-šest dana
Košta proizvodnja, a posljedično koštaju i jagode. Jedna košarica stoji 15 kuna, no kupcima ta cijena, izgleda, ne smeta. Vidi se to po Mavračićevu štandu na kojem nestaje porcija po porcija svakih nekoliko minuta, a sve što nabere uspije prodati tijekom dana. I to unatoč tome što je zagrebačka jagoda tri kune skuplja od uvozne.
– Ljudi radije kupe zagrebačku jer znaju da od vremena branja do prodaje prođe tek nekoliko sati. U jeku sezone beremo dva puta dnevno, pomažu mi i radnice. Jagoda koja doputuje iz Španjolske ne može imati tu svježinu – kaže Mavračić, inače inženjer agronomije, dodajući da se razlika između domaćih i stranih jagoda najviše vidi po boji. Zagrebačke su svjetlije, dok strane imaju “mat boju” i mrlje po kojima je jasno da stoje pet-šest dana.
Ja priđem štandu i nešto pitam jagodu. Ukoliko mi odgovori, dobro je, hrvatska je. Ukoliko šuti znači ne razumije me.