Još kao dječak tamo je čuvao svoju zbirku leptira i puževa, fosilnih riba i biljaka iz okolice Zagreba.
U kući na uglu Mesničke i Lisinskog zaljubio se u proučavanje prirode zbog priča svoga susjeda Slavoljuba Wormastinyja, gornjogradskog ljekarnika i preparatora Narodnog muzeja.
Izgubljen svaki trag...
Kasnije iz te kuće odlazi na studije u Zürich i München. A potom i u Krapinu po pozivu učitelja Rehorića. A možda je, prije nego što ih je odnio na rendgensku analizu, u toj kući Dragutin Gorjanović-Kramberger držao i fosilne ostatke ili ljudski zub – njegov prvi nalaz na Hušnjakovu brdu. Jedno je sigurno, tamo je morao pisati dnevnik i držati na tisuće zapisa otkrića do kojih je došao u svojih pedeset godina profesionalnog djelovanja. Njegova traga u istoj kući danas više nema. Ostale su tek stare drvene stube, dvorište i izvorna fasada gornjeg dijela kuće. No tu je i pogled, koji s njim dijeli sadašnja stanarka, dr. Sonja Vrčić Vikić.
– Čak je donedavno kuća u zemljišnim knjigama bila terećena na ime D. Gorjanovića-Krambergera. Morala sam tražiti njegov smrtni list kako bismo otpisali teret. Moji su se u kuću doselili 1983., a kupili smo je od obitelji Dukat, poznatih zagrebačkih odvjetnika – kaže dr. Vrčić Vikić te dodaje da su za posljednje obnove otprije nekoliko godina ispod pročelja pronašli njezin najstariji dio, sagrađen još za srednjovjekovnog Gradeca.
– Prvi kat dograđen je baš na zahtjev Gorjanović-Krambergera i to 1894. – kaže dr. Vrčić Vikić. Sama jezgra od srednjeg vijeka pa sve do kraja 19. stoljeća pripadala je, dodaje, prebendi sv. Križa župne crkve sv. Marka.
Traže i spomen-ploču
Još i danas vide se ostaci prebendarske kurije jer je vanjski dio kuće uređen u dva različita stila. Primijetit će ga oni koji se dobro zagledaju u ovo staro zdanje. No većina ih samo projuri pored kuće. U svakom slučaju mali je broj onih koji znaju povijest ove kuće. Ne postoji ni natpis koji bi uputio na to da je tamo djelovao jedan od najznačajnijih paleontologa.
– Institucije dosad nisu pokazale interes da se postavi spomen-ploča. Osim toga, zabrinuta sam i zbog velikog prometa koji se odvija pored kuće, a koji remeti njezine temelje. Auti prolaze tolikom brzinom da se sve trese pa je kuća puna pukotina – kaže dr. Vrčić Vikić.
