Marljivi težaci dizali su se već u 4 ujutro, u ruke primali kosu koju su prije toga dobro isklepali, okupljali bi se svi muškarci iz sela i okolice odlazili na košnju. Ručno su kosili velike površine planinskih livada, skladno kao urice, jednako skladno su i klepali kosu, kad bi ih se skupilo više, zvučali bi kao neobična melodija koja najavljuje ljeto.
Bio je to pravi ritual - dok su muškarci kosili, žene i djeca bi razgrtali sijeno, a dio žena pripremale bi objed koji bi im nosili s košarama na glavi. Tako je nekad izgledala košnja na žumberačkom gorju, a danas su se u prošlost vratili svi koji su se našli u Budinjaku, mjestu u središtu Žumberka, gdje su Žumberčani i potomci žumberačkog stanovništva sudjelovali u manifestaciji pokazne ručne košnje u organizaciji Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje. U tome su im pomogli članovi udruge Žumberački uskoci, obučeni u nošnje, a kosci su, unatoč visokim temperaturama, uspjeli pokositi zacrtano. Djelatnici Parka prirode potrudili su se prenijeti to doba, na drveću su stajale, kao ukrasi, stare fotografije kosaca, a iznijeli su i stare predmete vezane uz košnju i iz etnografske zbirke samostana sestara Bazilijanki iz Sošica.
Kroz tradiciju košnje posjetitelje su vodili djelatnici PP-a Andrea Blažević i Dalia Matijević na čelu s ravnateljem Kristijanom Brkićem te predsjednik i tajnik udruge Žumberački uskoci Milan Radić i Željko Hranilović.
"Dok mehanizacija danas uvelike olakšava i ubrzava košnju, nekada je priprema sijena za zimu zahtijevala puno vremena, truda i zajedničkog rada. Kako je stočarstvo bilo glavna poljoprivredna djelatnost na Žumberku, o košnji tijekom ljeta ovisila je prehrana stoke u dugim zimskim mjesecima. Košnja je na Žumberku trajala otprilike mjesec dana. Radni dan trajao je i do 14 ili 16 sati, a tijekom dana trebalo je osigurati čak pet obroka i 3 do 5 litara vina po koscu. Za dobru košnju bila je važna vještina kosača, ali i kvalitetna kosa te dobar brus kojim se održavala njezina oštrina. Kosci su najčešće imali domaće kose, neki od njih uske i dugačke srpice, a poneki i turkinje, koje su donijeli iz Njemačke. Kameni brusevi bili su bolji od cementnih, ali i teže dostupni", opisali su to doba iz PP Žumberak - Samoborsko gorje.
Manifestacija se, nakon prikaza košnje, nastavila cijeli dan kroz bogat program - nastupom pjevačkog društva "Javor", interaktivnom radionicom, travnjačkim puzzlama te šetnjom obližnjom Stazom kneževa. Sve su pratili i domaći OPG-ovi koji su predstavili svoje proizvode, a mogli su se kupiti i autohtoni suveniri...
Manifestacija se organizira u okviru prekograničnog Interreg SI–HR projekta CarEx – "Brigom o suhim travnjacima čuvamo bioraznolikost".
Cilj projekta je očuvanje suhih travnjaka kao jednog od najvrjednijih i najugroženijih staništa u Europi. Tradicionalna ručna košnja pritom ima važnu ulogu u očuvanju travnjaka i njihove biološke raznolikosti, objasnili su organizatori. Projekt je sufinanciran iz sredstava Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru Interreg programa Slovenija – Hrvatska.
Otvori KEKS Pay
