Jedini pravi dokaz o vlasništvu stana, poslovnog prostora ili neke druge nekretnine, kao i o pravima na tu nekretninu, jest izvadak iz zemljišne knjige. No, njime se ne može pohvaliti prevelik broj građana. Jedni još čekaju rješenje svojih zahtjeva za upis vlasništva što su predali prije pet, šest, pa i više godina, jer je zagrebački zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda zatrpan zahtjevima. Neki izvadak nemaju jer ga nisu ni zatražili, a odnedavno na njega uopće ne mogu računati vlasnici stanova i poslovnih prostora u neetažiranim zgradama što su kupljene ili izgrađene nakon 20. kolovoza 1997. Zagrebački zemljišno-knjižni ured, u namjeri da ubrza sređivanje knjiga, odlučio je da novije zgrade upisuje u trajnu zemljišnu knjigu, a ne više u privremenu knjigu položenih ugovora u koju se upisivalo vlasništvo i u neetažiranoj zgradi.
Stan, naime, od usvajajanja Zakona o vlasništvu (1997) nije više samostalna cjelina, neovisna o hodnicima, podrumu, tavanu, terasi, zemljištu..., koji su nekad bili društveno vlasništvo. Stan je suvlasnički dio zgrade kojem pripada i dio zajedničkih prostora i zemljišta na kojem je zgrada, i tako ga treba upisati i u zemljišnu knjigu. Koliko, pak, kojemu stana toga pripada utvrđuje se - etažiranjem zgrade.
Nema podataka o tome koliko je zgrada u Zagrebu etažirano. No, iz procjene da ih čak 45 posto nije upisano u zemljišne knjige, uglavnom onih građenih u razdoblju između 60-ih i 80-ih godina, može se zaključiti da ih barem polovica nije ni etažirana. Stanovi u zgradama izgrađenim ranije od spomenutog dana D mogu se, doduše, upisati u knjigu položenih ugovora. No, te su knjige privremeno rješenje, i zgrade će se kad-tad morati etažirati kako bi bile upisane u prave zemljišne knjige.
Prema procjenama stručnjaka za etažiranje, u prosjeku je najviše 10-ak posto suvlasnika jedne zgrade zainteresirano za etažiranje. Najčešće su to suvlasnici koji planiraju prodati stan jer mu u neetažiranoj zgradi vrijednost na tržištu pada i do 15 posto, ili oni koji bi htjeli razriješiti odnose u zgradi budući da o veličini suvlasničkog udjela ovisi i udio o održavanju zgrade. Većina ostalih suvlasnika - osobito kad čuju da za etažiranje treba platiti od sedam do 15 kuna po četvornom metru - za to nije zainteresirana.
Zanimanje je to manje kad doznaju da im to nije ni zakonska obveza kao što, uostalom, nije obvezan ni upis vlasništva u zemljišnu knjigu. No, životne situacije su nepredvidive, pa već sutra upisano vlasništvo nad stanom može biti odlučujuće važno. Petogodišnji rok za sređivanje zemljišnih knjiga istječe krajem ove godine, i ako se ne produlji - zagrebačko Gradsko poglavarstvo predložilo je produljenje za još pet godina - vlasnička i druga prava nad nekretnima koja nisu upisana u zemljišnu knjigu, trebat će dokazivati u skupim, dugim, i neizvjesnim sudskim postupcima.
B. Crnčević
