Naslovnica

Vražja Božja čestica (2)

Ni Bog, ni ideologije, ni politika nemaju takvu mitsku snagu kakvu ima – znanost
08. travnja 2010. u 21:05 76 komentara 4 prikaza
klon

Jedan mi je prijatelj rekao kako je ovih uskrsnih dana slušao propovjednika u Vatikanu koji je o CERN-u, nuklearnom centru u kojem se traga za Higgsovim bozonom, govorio kao da prepričava moju prošlotjednu kolumnu “Vražja Božja čestica”. No slaba je to utjeha kraj desetaka, pa i stotina negativnih reakcija na moj tekst. Da sam znao da će imati takav odjek, bio bih puno obzirniji.

Doista, zašao sam u područje u koje se slabo razumijem, ostalo je tek nešto malo znanja iz fizike što sam ga stekao u školi. Pa ipak, ne moramo biti stručnjaci za fiziku da bismo imali stavove o eksperimentima znanstvenika kojima se pridaje opća, planetarna važnost, i koji odjekuju kao dodjele “Oscara” ili Messijevi golovi te su novinska činjenica za masovnu uporabu. Ako čovjek pročita određen broj tekstova o Higgsovu bozonu i o eksperimentima u CERN-u, i s malim znanjem fizike može shvatiti kako se traga za česticom koja je bila odlučna u nastanku svemira.

Dovoljno da se izrazi moralni stav o tom pokusu i kaže svoje mišljenje. Uostalom, samo jedno mišljenje iza kojeg ne stoji ni redakcija niti bilo koja moć koja bi imalo naudila znanosti, fizici i CERN-u, koja bi prerasla u protuznanstveni pokret ili raspoloženje. Stoji samo – kolumnist. Pa, premda mogu računati i na one koji se sa mnom slažu, iznenadilo me toliko protivljenje. Očito, ni Bog, ni ideologije, ni politika, ni bilo koja druga područja nemaju takvu mitsku snagu i nepovredivost kakvu ima – znanost. Pa premda je, na primjer, Huxley pisao o znanstvenicima koji mogu postići vrhunske rezultate, ali im neke sposobnosti ostanu zakržljale, znanost treba poštovati. Pa premda nuklearna, kemijska i ina oružja kojima je učinjeno toliko zla nisu djelo časnih sestara i pjesnika, nego znanstvenika, znanost treba poštovati. Jer, mogu zamisliti kako mnogi ljudi beskrajno vjeruju u znanost, ali i u najplemenitije ljudske vrijednosti, te mogu zamisliti kako vjeruju i u nevinost eksperimenata u CERN-u. Zbog takvih ljudi mi je krivo što sam se upustio u pustolovinu negativnog suđenja o potrazi za “vražjom Božjom česticom”. Ali nipošto ne prihvaćam znanost kao svetu kravu, kao nedodirljivo područje.

Odavno o znanosti i tehnici postoje i mišljenja kako one nisu same sebi svrha, kako nisu ljudski cilj, nego sredstvo i kako čovjeka nestaje gdje se te uloge zamijene. Stoga se ne odričem prava posumnjati i u svemirska istraživanja i u eksperimente u CERN-u u vremenu dok se elementarne čovjekove svrhe na Zemlji niječu, gaze i zapuštaju. Gola statistika pokazuje: dok znanost i tehnika napreduju, čovjek nazaduje! Milijarde gladnih, milijuni umirućih u neimaštini, nehigijeni i nedostatku liječničke skrbi! A stanje i brojke se ne poboljšavaju, nego pogoršavaju! Zbog grabežljivog iscrpljivanja siromašnih zemalja njihovim stravičnim sudbinama plaća se i – vrhunska znanost! Svemu tome unatoč, bio bih posve smiješan kad bih tvrdio da od tehnike i znanosti čovječanstvo nema koristi. Napokon, može je imati najviše baš u poboljšanju ljudskoga života na planetu.

Da takva poboljšanja nema – uvjeravamo se svako malo u priopćenjima različitih svjetskih službi i ustanova i u medijima. U mojoj se prošlotjednoj kolumni očito nije vidjelo poštovanje prema znanosti i znanstvenicima, koje mi inače ne nedostaje. Bit će zato što sam eksperimente u CERN-u vidio kao goli znanstvenički mit, kao znanstvenički show u vremenu koje ujedinjuje najtragičnije stanje čovječanstva u povijesti i vrhunska dostignuća znanosti i tehnike. Premda mi, dakle, nije bio cilj nijekati znanost, ne možemo zatvoriti oči pred nesretnim stanjem svijeta u kojem se zbivaju njezini pothvati pod pokroviteljstvom istih ljudi koji su za to stanje krivi.

Elipso

  • zzbabac:

    Pozdrav kumajeli. Potpisujem njen komentar.

  • praseca gripa:

    Gospodine Ivkosicu. mislim da ima i laksih tema.Odnosi se na nas obicne citatelje. Potpuno vas razumijem,ali vidite kako je to nezahvalan posao. Ne smijes rec ni sto mislis,vec si pogrijesio. \"Pametnjakovici\"vrebaju sa svih strana i prosiplju pamet,samo kad bi se ... prikaži još!e od tog moglo zivjeti,bilo bi podnosljivo. Najcesce narod placa i prodavacima magle,a to ne smije ni reci.

  • -obrisani-:

    @ latz Pozdrav vama i svim forumašima. «opet je znanje krivo za postupke ljudi ... i ponovo je to pogresno» Nigdje ja nisam napisao takvo što! Znanost pripada ljudima i ne može se odvojiti od njih. Svijet nije ni crn ... prikaži još!crn ni bijel, nalazi se između tih dviju krajnosti. Postoji razlika između znanja i znanosti i to velika. Nitko pametan ne negira dostignuća i korisnost znanosti, problem je u njezinoj krutosti, postavljanju na pijedestal nedodirljivosti i nepogrješivosti. Znanstvenici moraju biti svjesni posljedica primjene svojih otkrića i držati se one biblijske – Ne dajte svetinje psima i ne bacajte bisera svojega pred svinje! Inače bi ga mogle pogaziti nogama svojim, okrenuti se i rastrgati vas. Znanost, ona službena, ne priznaje ništa što ne može dokazati materijalističkim metodama. Temelj su joj eksperimenti, ponovljivost i mjerenja. Mjerenje je usporedba jedne veličine s drugom, točnijom, najčešće s etalonom. Točnost ovisi o etalonu, mjerilu, mjernoj metodi, mjernim uvjetima i mjeritelju, dakle, puno je toga istodobno u igri. Trenutačno je najtočniji etalon onaj vremenski, a ne znamo ni što je vrijeme niti postoji njegova definicija. U kojim se onda koordinatama definira ponovljivost? U vremenskim – ne znamo što je vrijeme. U prostornim – prostor u kojem boravimo stalno se mijenja u Sunčevu sustavu, u galaksiji, u svemiru. Što nam je referencija, koje su nam stalnice? S kim i s čim se mi to uspoređujemo? Ne bismo smjeli biti toliko samouvjereni i bahati. Drago mi je da sazrijeva svijest kako je moguć prijenos informacija supraluminalnim brzinama, a posebno spoznaja da nelokalne informacije djeluju trenutačno, bez vremenske dimenzije. Vjera nije znanstvena kategorija i ne podliježe znanstvenoj raščlambi. Ona je za dimenziju iznad znanosti. Ne može se obujam (3D) mjeriti niti dokazati ploštinskim mjernim jedinicama (2D). Kod nas je problem zaostala partijska svijest, koja ne dopušta drukčije mišljenje. Posebno su joj na udaru svi koji misle hrvatski. Svoje neznanje i mržnju pokušavaju prikriti frazama i glumatanjem izobraženih osoba. To se vidi i na ovome forumu. Ja jesam hrvatski nacionalist, ognjištar, kamenjar, domoljub i ponosim se time. Ničiji nacionalizam nije opasan, ali jest šovinizam, poglavito onaj jugoslavenski.