Posebno povjerenstvo osnovano pri Ministarstvu zdravstva, čiji su članovi zasad anonimni, uspoređuje inozemne zakone o abortusu s ciljem prikupljanja zakonodavnih rješenja za izradu prvog hrvatskog takvog zakona koji, podsjetimo, mora biti izglasan do 21. veljače. Dio tog zakona mora biti i institut priziva savjesti koji je posljednjih dana ponovno tema nakon što je ljekarnica odbila, pozivajući se na svoju savjest, izdati pacijentici kontracepcijske pilule. Ta ljekarnica nije postupila suprotno ljekarničkom kodeksu ako je pacijentici osigurala da negdje drugdje može podignuti propisane tablete, a hoće li dobiti ikakvu sankciju, odlučit će ovih dana povjerenstvo pri Hrvatskoj ljekarničkoj komori.
Odlučujuća društvena klima
Sporadičan je to slučaj u ljekarništvu, ali ne i jedini, no činjenica je kako je priziv savjesti u javnosti uvijek povezivan s ginekologijom odnosno obavljanjem pobačaja. Baš kao što, prema riječima ministra zdravstva prof. dr. sc. Milana Kujundžića, radi anonimno povjerenstvo, tako smo i mi provjerili zakonodavna rješenja abortusa i priziva savjesti u pojedinim europskim zemljama. I ona su nespojivo različita od zemlje do zemlje, ali u svakom slučaju općenito ovise o tradiciji i društvenoj klimi pojedine države. Prim. dr. sc. Vesna Stepanić objašnjava da je u Švedskoj, Finskoj i Islandu zakonom zabranjeno liječnicima u kliničkoj praksi, onima koji rade s pacijentima, imati priziv savjesti za postupke koji su u opisu njihova posla.
– U državama u kojima je zakonom dozvoljen namjerni pobačaj, tj. pobačaj na zahtjev žene, ženi treba biti omogućeno to pravo ostvariti najbrže i najprikladnije moguće. To znači obaviti zahvat prema pravilima struke (sterilni uvjeti, educirano osoblje itd.). Pitanje je kako se u taj kontekst uklapa „priziv savjesti“. U liberalnijim državama po pitanju reproduktivnih prava žene, kao i u razvijenim državama u kojima je zakonski dopušten pobačaj na zahtjev žene, ovo nije problem; u nekim državama je zakonom zabranjeno liječnicima koji rade u kliničkoj praksi, s pacijentima imati priziv savjesti (Švedska, Finska, Island), u drugima je to pak zanemariv broj (Slovenija). Ako studenti medicine tijekom studija izjave kako imaju priziv savjesti za pobačaje i/ili kontracepciju, omogućava im se rad u znanstvenom i istraživačkom medicinskom sektoru, gdje ovi postupci i nisu u opisu posla. Kako se pokazalo, ova zabrana nema negativnih implikacija – objašnjava ova liječnica, inače članica ekspertne grupe za pitanja pobačaja Europskog društva za kontracepciju i reprodukcijsko zdravlje.
Sama regulacija pitanja obavljanja pobačaja jednako tako kao i priziv savjesti raznolika je pa se u Hrvatskoj, prema važećem Zakonu, pobačaj na zahtjev može obaviti do desetog tjedna trudnoće, dok je ta granica u Norveškoj primjerice dva tjedna dulja. Nakon tih deset, odnosno 12 tjedana odluku donosi etičko povjerenstvo u slučajevima kada trudnoća ugrožava život žene ili ako se utvrde neke teške anomalije ploda. U spomenutoj Norveškoj, osim komplikacija ploda ili ugroze za ženu, moguć je pobačaj i ako je trudnoća rezultat silovanja ili incesta, što nije praksa, kako će objasniti dr. Stepanić, i u Hrvatskoj.
Obavezno savjetovanje
Dok je u gore spomenutim zemljama priziv savjesti zabranjen, u Italiji priziv ima uloženo čak 70 posto liječnika ginekologa, podatak je tamošnjeg Ministarstva zdravstva od prije dvije godine. U nekim regijama, posebice južnom dijelu zemlje, taj je postotak veći i od 90 posto te su talijanski i inozemni mediji pisali o ženama prisiljenima putovati u udaljene krajeve radi pobačaja. U Portugalu je pobačaj na zahtjev moguć do desetog tjedna trudnoće, a prije odobrenja žena mora proći pregled i obvezno savjetovanje. Obvezno savjetovanje, podsjetimo, bila je jedna od ideja unazad nekoliko godina i u nas pa, među ostalim, ovisno o sastavu spomenutog povjerenstva ne bi čudilo u konačnici da takva ideja nađe svoje mjesto i u zakonskom prijedlogu koji mora regulirati i priziv savjest.
Na savjest se, kad je u pitanju abortus, mogu pozvati i u Srbiji iz čije nam liječničke komora odgovaraju da je prigovor savjesti reguliran Zakonom o zdravstvenoj zaštiti gdje stoji da zdravstveni radnik može odbiti pružanje zdravstvene zaštite ako zdravstvena usluga nije u skladu s njegovom savjesti ili međunarodnim pravilima medicinske etike. O tome je, odgovaraju dalje, dužan obavijestiti direktora zdravstvene ustanove koji to mora poštovati, ali i osigurati pacijentu zdravstvenu zaštitu od drugog zdravstvenog radnika. Jednaka su pravila i u Sloveniji otkud iz Zdravniške zbornice odgovaraju i da prigovor savjesti liječnika mora biti upisan u registar koji oni vode.
Iako je priziv savjesti najučestaliji i uglavnom se veže za ginekologiju odnosno pobačaje, na savjest se liječnik odnosno zdravstveni radnik može pozvati u nizu drugih medicinskih djelatnosti. Kako će pojasniti prof. prim. dr. sc. Lada Zibar, predsjednica Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju Hrvatske ljekarničke komore, priziv savjesti može imati mjesto u bilo kojem području medicine, ne mora uvijek biti vezan za religiju, može biti vezan za moralni stav i odgovornost.
– Ta područja mogu biti kirurgija (upuštanje u rizične zahvate; korektivna kirurgija), konzervativne specijalnosti (interna medicina i sl. – lijekovi s velikim rizikom teških nuspojava; prekid liječenja u određenim situacijama), anesteziji i intenzivnoj medicini (postupci povezani s koncem života), transplantologiji (povezano s postupkom oko donora organa), bilo koja specijalnost uz eksperimentalne kliničke projekte, i sl – navodi prof. Zibar.
Naravno da se u RH izvode pobačaji nakon 10 mj. trudnoće.Ova dama to dobro zna .