Jedan od najgorih stereotipa koji se odnose na nevladine udruge jest da njihovi aktivisti lijepo žive na državnoj grbači te da pod krinkom “volontiranja” besplatno planduju po egzotičnim zemljama.
Naravno da to nije točno, ali jedan mail koji ovih dana kruži po civilnim udrugama, nažalost, daje za pravo i najžešćim kritičarima nevladinog sektora.
– Ima li netko ikakvu NGO-ovsku vezu u Mongoliji? Moja kći Tamara, nakon volontiranja u Bocvani i lanjske biciklijade po Islandu, sad bi malo volontirala i jahala po Mongoliji – stoji u “privatnom” pismu koje je Vesna Mihoković Puhovski, poznata aktivistica i predsjednica udruge Protagora, uputila brojnim nevladinim udrugama. Mnogi primatelji ovog neobičnog pisma bili su poprilično iznenađeni. Naš izvor u NGO sektoru, koji nam je i poslao ovaj mail, ističe da im je neugodno zbog pisma jer svoj posao nikako ne vide kao ladanje po egzotičnim zemljama.
Autorica spornog pisma Vesna Mihoković Puhovski ne odriče se sadržaja. Ističe da nije tražila posao svojoj kćeri ili da joj netko plati put. Ne vidi ništa sporno da se traži “veza” za volontiranje. Posve neprilično reagirala je i Cvijeta Senta iz Centra za mirovne studije. Njoj je bio sporan i sam novinarski interes za pismo.
Uputila nam je nekoliko prijekornih riječi, a onda prilično naprasno prekinula razgovor. Direktor GONG-a Dragan Zelić ističe da je dobro što mladi ljudi volontiraju, ali da prvi motiv treba biti pomaganje drugim ljudima. Mi bismo dodali da volontiranje nije rezervirano samo za “zlatnu mladež” nevladinih aktivista. Vjerojatno u Hrvatskoj ima još sinova i kćeri koji bi posjetili egzotičnu Bocvanu, malo vozili bicikl oko islandskih gejzira te jahali po divljoj i neotkrivenoj Mongoliji.
Nek ide volontirati u Gajevu, tamo ce se dobro najahati, a blize joj je :-)