Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Hrvatska

Tito 1968.: Hapsite, ja ne pregovaram

25. lipnja 2008. u 17:31 625 prikaza
titic-txt.jpg
Foto: import

U mnoštvu analiza o razlozima i posljedicama sveopćeg studentskog bunta 1968. godine u cijeloj Europi u nas se još uvijek nedovoljno zna što se tada događalo unutar tadašnjeg jugoslavenskog partijskog i državnog rukovodstva.

Kad je riječ o jugoslavenskom vođi Josipu Brozu Titu, opetuju se njegove riječi iz izjave koju je 9. lipnja 1968. dao Jugoslavenskoj radioteleviziji, na dan kad je održana i zajednička sjednica Predsjedništva i Izvršnog komiteta CK SKJ. Već i samo posebno Titovo televizijsko obraćanje studentima govorilo je da je jugoslavenski vrh ozbiljno shvatio nemire te da ih je pod svaku cijenu želio zaustaviti.

Tito je to riješio na vrlo elegantan način. U izjavi je rekao ono što su studenti željeli čuti. Bilo je to dovoljno da bunt prestane, ali poslije se, dakako, ništa nije promijenilo. Treba imati na umu da se Tito dvije godine ranije morao riješiti svog dotad iznimno jakog čovjeka, Aleksandra Rankovića. A tu je bilo već i Praško proljeće, kojemu je prijetila sovjetska intervencija, koja se poslije i dogodila.

Pripremljen teren
No na ovom je mjestu manje važno koji su bili razlozi bunta u Jugoslaviji. Puno je zanimljivije i važnije što je zapravo Tito mislio o studentskim demonstracija i kakvo je rješenje zagovarao. To postaje jasno iz zapisnika sa sastanka proširenog Biroa Predsjedništva CK SKJ koji je dan prije, 8. lipnja, održan u Užičkoj 15, u Titovoj beogradskoj rezidenciji.

Na tom sastanku, čiji sadržaj dosad nije bio poznat javnosti, pripremljen je teren za sutrašnju spomenutu sjednicu partijskog vrha i Titovu televizijsku izjavu. Večernji list prvi donosi integralne dijelove s te sjednice, čiji je zapisnik sačuvan u Arhivu Josipa Broza Tita u Beogradu.

Na sjednici su, uz Tita, bili Edvard Kardelj, Mijalko Todorović, Vladimir Bakarić, Petar Stambolić, Cvijetin Mijatović, Krste Crvenkovski, Albert Jakopič, Đoko Pajković i Vladimir Popović.
Tito je odmah na početku dao do znanja da ne želi nikakve pregovore sa studentima: “Imam primjedbe na postupke izvjesnih drugova koji su se pokazali nedorasli. Ja sam već rekao da sam protiv onog dijaloga nekih drugova sa studentima na ulici, na nasipu i da je to bio prvi korak nesnalaženja i neprincipijelnog popuštanja.



Ne slažem se sa daljim takvim popuštanjima. To koriste elementi koji žele da love u mutnom i istakli su i kontrarevolucionarne parole... Ja sam bio zaprepašćen kada sam vidio da je dignuta zabrana za rasturanje lista 'Student’. A onda i čitavi niz drugih stvari. A naročito me je sada zaprepastilo ovo ultimativno postavljanje akcionog odbora studenata juče i govor Minića”.

Tito u nastavku govori da su se oko demonstracija okupili i svi protivnici SK, žali se da je već davno upozoravao da do ovoga može doći, ali da se problemi presporo rješavaju. Naglasio je da se s “ilegalnim grupama u našem socijalističkom samoupravnom društvu ne može pregovarati” te da je nedopustivo da rukovodioci idu do studenata “kada je tamo već bila milicija”.

Ljutit zbog puštanja
Tito je zapravo bio za najobičniji obračun sa studentima. Tako je naveo da oni po Lici bacaju letke u kojima traže da se dignu Srbi, a kad je čuo da i u BiH bacaju letke, rezolutno je drugovima poručio da sve takve “treba hapsiti”. Tito je bio ljutit i zato što su mnogi koji su bili uhićeni puštani bez ikakvog postupka, zbog intervencija partijskih “funkcionara”. Dao je do znanja da je sada “prelomna tačka” te da u partijskom rukovodstvu više ne može biti različitih gledanja i koncepcija.

Za studente je kazao: “To je manguparija, ne preza ni od kakvih sredstava, dezinformacija, laži, kleveta itd.” Tito je otkrio da je dan prije, 7. lipnja, k sebi pozvao saveznog sekretara za unutrašnje poslove kako bi on znao da ima Titovu podršku. Drugim riječima, tražio je da milicija odradi svoj posao te je i tom prilikom dao do znanja da neće dopustiti nikakva popuštanja. Tito je zatim drugove upoznao s namjerom da se pojavi na televiziji te otkrio što bi govorio: “Ja ne bih samo studente obuhvatio, već omladinu i radnike.

Ja bih njima lijepo rekao, slušajte, mladi drugovi, imajte povjerenja da mi vodimo računa o vašim problemima, a ne da vi sada najedanput skačete pred rudu, a mi vodimo računa o čitavoj Jugoslaviji, radničkoj klasi, o svoj omladini, o svemu vodimo računa. Reći ću im da treba malo drukčije da se postave i da ne nasjedaju tim raznim elementima. I tražit ću da počnu da rade, brate moj.”

Rankovićeva grupa
Tito je drugove upozorio da bi iza toga mogao biti i njegov dojučerašnji prijatelj: “Samo vi zaboravljate tu i Rankovićevu grupu... koji rade vrlo vješto i ne samo Ranković nego i drugi.”
Štoviše, nakon što je zaključio kako je najgore stanje na filozofskim fakultetima, Tito je poručio: “Te ljude će trebati iščistiti postepeno sa univerziteta. Jer ako pustimo da i dalje ostanu na tim mjestima i da predaju i truju, onda nema smisla”.


Bakarić: Obećali smo im pendrek

Neprijeporni partijski šef iz Hrvatske Vladimir Bakarić Titu je prepričao kako oni drže situaciju pod kontrolom: “U Zagrebu niko na ulici nije bio. Pendrek je bio obećan i taj pendrek bi dobili. I zato su oni lako pristali da ostanu u dvoranama. A iz dvorana ih nismo hteli silom isterivati prije dok nismo sigurni da u Beogradu počinje stvar padati. Jer da smo išli silom na razbijanje, imali bismo veće proteste. Tako da smo se orijentisali da, ako možemo, bez pendreka u prostoriji svršiti. I to smo mislim uspeli. Osim toga uveli smo pendreke, neuniformisane, to jest nismo baš uveli studentsku miliciju, ali smo tamo jedan odred ljudi postavili da ako dodje do nekog većeg mitinga da se potuku, da ih izbace van. Nije, medjutim, do toga došlo. Tako da je sve svršeno bez ijedne ćuške do sada, i sa velikim političkim radom.”

Dijana Zadravec
U RATU S KOLEGAMA
Tko je Dijana Zadravec, liječnica zbog koje se trese hrvatsko zdravstvo
Pevex
BICIKL U PROMETU
Infrastruktura i edukacija kao preduvjet za razvoj biciklističke kulture u Hrvatskoj