James Suzman južnoafrički je antropolog specijaliziran za proučavanje kojsanskih naroda Južne Afrike. Inače je i dobitnik stipendije Smuts Commonwealth za afričke studije na Sveučilištu u Cambridgeu, ali danas je na čelu kompanije Antropos Ltd., koja nastoji primjenjivati antropološke metode za rješavanje suvremenih društvenih i ekonomskih problema. I upravo tu dolazimo do knjige "Rad: Od prapovijesti do danas" ovog autora, koji potpisuje i više znanstvenih i popularno-znanstvenih radova, a živi i radi u Cambridgeu. Ova knjiga prevedena je nedavno i na hrvatski u izdanju Petrinih knjiga, a govori o tome kako je rad, kao ljudska aktivnost, s vremenom prerastao iz načina da se prehranimo u sredstvo koje diktira našim životima, bilo to po dobrom ili po lošem.
Dakle, autor raspravlja kako nam posao kojim se bavimo daje smisao, oblikuje naše vrijednosti, određuje nam društveni status i nalaže kako ćemo provesti većinu vremena. No nije uvijek bilo tako, jer u 95 posto trajanja povijesti naše vrste rad nije imao takvo značenje. Pa se prof. Suzman pita kako to da je onda postao središnji organizacijski princip naših društava te, a to će zanimati veliku većinu čitatelja, zašto u doba materijalnog obilja radimo više nego ikada. U tome svemu kroz istraživanje rada kao takvog Suzman dolazi do spoznaje tko smo zapravo i kako nas je rad definirao kao ljudska bića i pojedince. Yuval Noah Harari, globalno popularni izraelski mislilac, rekao je za ovu knjigu da se radi o "fascinantnom istraživanju koje izaziva naše temeljne pretpostavke o tome što rad znači".
Sam Suzman u pet točaka sažet će o čemu je ova knjiga. Prva je da danas znatno teže radimo nego što je to bio slučaj s našim precima, lovcima skupljačima. Naime, poznati ekonomist John Maynar Keynes još je prije stotinu godina predvidio da će do 2030. godine radni tjedan trajati samo 15 sati. Iako smo svladali sve tehnološke prepreke koje je on tada predvidio, svejedno ne živimo u ekonomski obećanoj zemlji. Suzman smatra kako bi Keynes, da je živ, za to okrivio naš instinkt koji nas tjera da se stalno nečime bavimo, ali i da imamo beskonačne žudnje, a za njihovo zadovoljenje nema dovoljno resursa. Taj paradoks danas je prepoznat kao temeljni ekonomski problem.
Nadalje, i drugi su živući organizmi stvoreni da rade. Gdje je onda razlika u odnosu na čovjeka? Prva je da čovjek može svladati brojne vještine, a druga je u mogućnosti da svoj rad usmjerimo kako bismo stvorili vrijednost da se zadovolji neka druga ambicija. Dakle, ne radi samo da bi radio. Onda je tu i činjenica da je misao kako je težak rad odlika, a lijenost grijeh potekla još od poljoprivredne revolucije prije 10.000 godina. Potom nas Suzman dovodi do temeljne misli usmjerene prema današnjem društvu. A to su radna mjesta koja u gradu imaju vrlo malo sličnosti s onima na selu. Ondje su, pak, ljudi osmislili cijeli niz zanimanja koja su ih i društveno identificirala. Bilo da se radilo o odvjetnicima, tajnicama, pa i prostitutkama. Međutim, puno je tih poslova naprosto samima sebi svrha i Suzman za njih ima vrlo jasno ime – bullshit jobs. To su poslovi, prema njemu, koji postoje samo da bi netko imao nešto raditi. Naveo je i jedan primjer: od 1975. do 2008. na američkom Sveučilištu California broj znanstvenih radnih mjesta povećao se za tri i pol posto, a onih administrativnih za – 212 posto.
U konačnici zaključuje kako i danas rad prolazi isto takve promjene kao u poljoprivrednoj revoluciji. Obilje je danas takvo da se goleme količine hrane i bacaju u visokorazvijenim društvima. Materijalni je prosperitet takav da postoji cijeli niz industrija koje nas na različite načine uvjeravaju kako trebamo kupiti stvari koje nam uopće nisu nužne. Ali, sve to dolazi uz ogromnu cijenu za okoliš, kojom riskiramo da ako ne nađemo rješenje, možemo uništiti i sam napredak koji je te probleme i stvorio. Suzmanova knjiga "Rad" doista je rijetkost u pohvalno rastućem broju popularno-znanstvenih knjiga jer našu svakodnevnu aktivnost, kojom se hvalimo da nas čini potpuno različitima od drugih, prikazuje u sasvim novom, koji put i u zabrinjavajućem svjetlu.
GALERIJA U Trogiru otvoren novi most za pješake: Za izgradnju je trebalo 2,5 mjeseca, pogledajte kako izgleda
