Američki predsjednik Donald Trump je samo posljednji američki čelnik koji nije uspio u pokušaju da pridobije Rusiju i njezinog dugogodišnjeg predsjednika Vladimira Putina. Pokušaji Trumpove administracije da postigne sporazum o prekidu vatre u Ukrajini uglavnom su zapeli, unatoč naletu diplomatskih aktivnosti. Otkako se vratio u Bijelu kuću, Trump je održao najmanje dva duga telefonska razgovora s Putinom i opetovano je slao svog izaslanika Stevea Witkoffa da se osobno sastane s ruskim čelnikom u Moskvi.
Nije iznenađujuće za mnoge promatrače Kremlja, da niti jedan od ovih sastanaka nije doveo do sporazuma. Ne samo da se Witkoff vratio praznih ruku, nego je također ponovio nekoliko ključnih točaka razgovora Kremlja. Najnoviji američki prijedlog uključuje priznavanje ruske kontrole nad Krimom – dugotrajnu crvenu liniju za Ukrajinu i njezine europske saveznike, rekli su dužnosnici upoznati s detaljima za CNN. "Rekla bih da pregovori idu vrlo dobro - s Putinova gledišta", rekla je za CNN Angela Stent, stručnjakinja za vanjsku politiku i bivša nacionalna obavještajna službenica za Rusiju i Euroaziju u Nacionalnom obavještajnom vijeću. "On nema namjeru zaustaviti rat, ali ono što želi i što dobiva je obnova američko-ruskih diplomatskih odnosa", dodala je. "Putin igra igru čekanja jer vjeruje da je vrijeme na njegovoj strani i da može prisiliti Ukrajinu u još nepovoljniji položaj i uvjeriti Kijev i njegove europske saveznike uz pomoć Washingtona da nema alternative mirovnom rješenju pod ruskim uvjetima", rekao je za CNN John Lough, voditelj vanjske politike Centra za nove euroazijske strategije, think tanka sa sjedištem u Londonu i Washingtonu.
Odugovlačenje, cjenkanje oko svakog detalja ili reći ne bez eksplicitnog izgovaranja "ne" klasična je ruska taktika koju su Putin i njegovi glavni pregovarači koristili u nekoliko navrata u prošlosti, primjerice tijekom pregovora o prekidu vatre u Siriji. Nejasno je nije li Trumpova administracija to vidjela jer nema stručnost koja bi je navela da očekuje takvo ponašanje ili se jednostavno odlučila poigrati. Trumpove riječi nakon povratka na dužnost ukazuju na to da on vidi svijet na sličan način kao Putin, rekla je Stent – kao da se sastoji od šačice velikih sila kojima se manje zemlje trebaju pokoravati. "Trump govori o natjecanju velikih sila (između Kine i SAD-a), da bi trebao moći preuzeti Kanadu i Grenland, i Panamu, a s Putinove točke gledišta to je u redu. Upamtite, on nije kritizirao Trumpa ni za jednu od ovih stvari", dodala je. Naposljetku, Trump je jasno dao do znanja da ga malo zanima budućnost Ukrajine - čak sugerirajući da bi Ukrajina " jednog dana mogla biti Rusija ". Dakle, ako Putin nastavi otezati proces, to bi moglo dati Trumpu izlaz.
Lough je rekao da je Putinova KGB obuka oblikovala način na koji pristupa pregovorima.
“Putin je svoj posao u KGB-u opisao kao 'rad s ljudima'. Obučen je u vještini manipuliranja sugovornicima i poznat je po tome da se pomno priprema za pregovore i da je majstor detalja", rekao je Lough za CNN, dodajući da je poznato da je ruski čelnik "brz na nogama i da može šarmirati i zastrašiti u istom dahu". Putin je ovu tehniku primijenio na Trumpa u prošlosti, prema Kalini Zhekovi, izvanrednoj profesorici na Sveučilištu u Londonu (UCL) koja se specijalizirala za rusku vanjsku politiku.
Kad su se njih dvojica susreli u Helsinkiju 2018., ruski je čelnik dao Trumpu loptu sa Svjetskog prvenstva 2018. tijekom konferencije za novinare, rekavši "sada je lopta u vašem dvorištu", misleći na napore da se poboljšaju zategnuti odnosi SAD-a i Rusije.
"To je bilo indikativno za Putinov proračunati pristup 'milo za drago' koji na diplomaciju gleda kao na igru s pobjednicima i gubitnicima. Također je vjerojatno bio svjestan da je njegov pandan netko s krhkim egom koga je lako impresionirati teatralnim gestama i darovima", rekla je Zhekova, dodajući da je summit naširoko viđen kao Putinova pobjeda, jer Trump nije bio voljan osuditi uplitanje Moskve na predsjedničkim izborima u SAD-u 2016., što je u suprotnosti s američkim obavještajnim izvješćima i učinkovito se stavilo na stranu Kremlja. Putin ima mnogo trikova u svom diplomatskom alatu. Voli natjerati svoje kolege da čekaju kasneći na sastanke – ponekad i po nekoliko sati. Često stvara kaotične situacije kako bi dobio više opcija i može se predomisliti kada mu to odgovara, što dodatno otežava pregovore s njim.
Također je poznato da koristi druge načine kako bi potvrdio svoju moć. Na primjer, 2007. "Putin je dopustio svom labradoru da priđe (njemačkoj kancelarki) Merkel tijekom prilike za fotografiranje, iako je njezin strah od pasa priopćen ruskim dužnosnicima prije sastanka", rekla je Zhekova. Witkoff, nekretninski magnat bez prethodnog iskustva u politici ili diplomaciji, pokušavao je sklopiti dogovor s bivšim potpukovnikom KGB-a koji je nadživio pet američkih predsjednika, osam premijera Ujedinjenog Kraljevstva, tri kineska čelnika i šest šefova NATO-a, nakon što je osobno pregovarao s mnogima od njih.
Stent je ukazala na činjenicu da je general Keith Kellogg, službeno Trumpov posebni izaslanik za Ukrajinu i Rusiju, u pregovorima s Rusijom uglavnom bio po strani, unatoč tome što, kako je rekla, ima najrelevantnije iskustvo. "Naravno, on je general, nije diplomat, ali barem ima iskustva s Rusijom i razmišlja o tim stvarima, ali naravno, on se bavi samo Ukrajinom", kazao je.
Neusklađenost u stručnosti proteže se izvan Witkoffa i na ostatak američkog pregovaračkog tima.Umjesto Kellogga, Witkoffa su na nekim od njegovih putovanja pratili državni tajnik Marco Rubio i savjetnik za nacionalnu sigurnost Mike Waltz. Obojica su iskusni političari, ali nemaju dokazane rezultate kada je u pitanju Rusija. U međuvremenu, rusko izaslanstvo uključivalo je dugogodišnjeg ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, bivšeg veleposlanika u Washingtonu Jurija Ušakova i Kirila Dimitrijeva, čelnika ruskog državnog imovinskog fonda koji je studirao na Stanfordu i Harvardu. Sva trojica tečno govore engleski i iskusni su diplomati koji znaju kako postupati s Amerikancima. Moskva možda odugovlači u nadi da će Trump izgubiti strpljenje i odustati od svog cilja okončanja rata.
Znakovi toga već se pojavljuju: Rubio je prošlog tjedna rekao da bi SAD mogao otići u roku od "dana" ako ne bude znakova napretka. A CNN je ovaj tjedan izvijestio da Trump postaje frustriran nedostatkom napretka te je privatno rekao savjetnicima da je posredovanje u dogovoru bilo teže nego što je očekivao. “(Trumpova administracija) je željna dogovora, ali nije voljna platiti visoku cijenu za taj dogovor – tako da nema američkih sigurnosnih jamstava, nema čizama na terenu (i) nisu voljni povećati američku pomoć Ukrajini kao štap kako bi pokušali natjerati Rusiju na ustupke”, rekla je Jennifer Kavanagh, direktorica vojne analize u Defense Priorities, think tanku koji zagovara suzdržaniju američku vanjsku politiku.
Dodala je da je za Trumpa izvlačenje SAD-a iz Ukrajine i stabilizacija odnosa s Rusijom važnije od postizanja mira. Putin to zna. Rusko pokretanje nekoliko velikih napada na Ukrajinu tijekom proteklih nekoliko tjedana, uključujući Kijev, ukazuje na uvjerenje Kremlja da je moć utjecaja koju SAD ima – ili je voljan koristiti – ograničena. Trump, naravno, nije prvi američki predsjednik koji vjeruje da može izgraditi dobar odnos s Rusijom.
"Svaka američka administracija kojega se ja sjećam došla je s nekom idejom da će resetirati - svi koriste tu riječ - odnos s Rusijom, da imaju priliku okrenuti stranicu i početi ispočetka. I uvijek su bili u krivu", rekao je za CNN Sam Greene, direktor za demokratsku otpornost u Centru za analizu europske politike. Greene, koji je također profesor ruske politike na King's Collegeu u Londonu, rekao je da ovaj niz neuspjeha znači da je Moskva "počela vidjeti Sjedinjene Države kao fundamentalno nedosljedne".
Neki bivši predsjednici pokušali su izgraditi osobne odnose s Putinom – George W. Bush pozvao je ruskog vođu na svoj ranč u Crawfordu u Teksasu, gdje ga je vozio u kamionetu Ford. Bush je kasnije slavno napisao da je "pogledao čovjeka u oči" i "bio u stanju steći osjećaj njegove duše". No dok je Putin u početku bio složan surađivati s Bushevom administracijom, budući da je bio prvi svjetski čelnik koji je nazvao Busha nakon napada 11. rujna, njihov se odnos prilično brzo pokvario.
"Mislim da je pravi razlog kolapsa tog resetiranja bio taj što je Putin želio da Sjedinjene Države tretiraju Rusiju kao ravnopravnu i da priznaju da ima pravo na sferu utjecaja u postsovjetskim državama. A to nije ono što je Busheva administracija bila spremna učiniti", rekao je Stent. Američki odnosi s Rusijom donekle su se olakšali pod Obaminom administracijom – ali uglavnom zato što Putin neko vrijeme nije službeno bio na vrhu. Odstupio je 2008. i postao premijer zbog ograničenja mandata. Na mjesto predsjednika vratio se 2012. i od tada je promijenio ustav. Ključni problem, kažu stručnjaci, jest to što se SAD i Rusija jednostavno ne razumiju – sada ili u prošlim desetljećima.
"Ne mislim da je većina američkih administracija stvarno shvatila dubinu ruskog pomaka ne samo prema autoritarizmu, već i prema vrsti autoritarnosti koja vidi postojanje zapadne moći, a posebno neku vrstu jedinstva transatlantskih odnosa, kao duboku prijetnju ruskim interesima", rekao je Greene.
Pitanje je vremena dok počne proces impeachmenta, opoziv trumpeka...previše štete čini, svašta obećao, ništa ne postiže