Bila je velika vijest kada je Nick Colgan, nekadašnji studijski menadžer kultne grupe UB40 (reggae i pop-bend osnovan 1978. u Birminghamu), stigao u Hrvatsku i odlučio ovdje živjeti. A namjerio se i dalje baviti svime što je radio i prije – glazbom, festivalima i koncertima. Sve je prije pet godina kulminiralo pokretanjem pivovare The Garden Brewery. Sjajan život. Ali život isto tako piše i drukčije priče pa je Nick Colgan prije godinu i pol dana prošao kroz iskustvo zbog kojega je praktično potpuno promijenio život koji je u jednom trenutku prestao biti tako dobar kao prije. Moralo je doći do intenzivne promjene.
Koja je bila točka u kojoj ste zaključili kako morate nešto učiniti za sebe?
Prosinca 2020. godine napravio sam godišnji sistematski pregled u kojem u redu jedino nije bila razina mojeg prostata specifičnog antigena. Bio je lagano iznad normalnog pa su me poslali na pregled prostate. Obavio sam ga negdje u veljači, ožujku 2021. i pokazao je abnormalnost u prostati. Zatim su me poslali specijalistu na procjenu te snimanje na MRI uređaju kako bi se vidjelo radi li se o raku prostate, ali i kako bi se izbjegla nepotrebna invazivna biopsija. Nažalost, iz rezultata dobivenih MRI-jem nije se moglo doći do cjelovitog zaključka pa je sljedeći korak bila biopsija. Bila mi je zakazana za srpanj 2021. što je za mene predstavljalo poteškoću zbog sezone u Tisnom. Odlučio sam protiv volje liječnika odgoditi biopsiju nakon festivalske sezone.
Kako ste se tada nosili s opasnošću raka? Je li sada sve u redu ili liječenje još traje?
U početku i ne baš najbolje, s tim da je najgore bilo što se nije točno znalo što je posrijedi, a period između travnja i kolovoza bio je težak i mentalno i fizički. Uvijek sam bio prilično aktivan, svoj jelovnik smatrao sam prilično pristojnim i redovito sam vježbao, ali umjesto da se brinem za sebe, shvatio sam da radim upravo suprotno te da to ima negativan učinak na moje zdravlje i mentalno stanje. No, početkom rujna, prije našeg posljednjeg događaja u Tisnom, dobar mi je prijatelj sugerirao da porazgovaram s nutricionisticom za koju je znao da mi može pomoći. Obavio sam početni razgovor i to mi je otvorilo oči jer sam shvatio koliko je prehrana duboko povezana i s fizičkim i mentalnim zdravljem. Čim sam spustio telefon, shvatio sam da nešto moram učiniti te sam promijenio prehranu prema biljnoj, ostavio se mliječnih proizvoda te prestao piti. Onda sam napravio seriju testiranja tijekom rujna, listopada i studenog te na temelju tih rezultata i uz savjetovanje s nutricionisticom prilagodio prehranu i plan vježbanja. Ovo sve događa se prije biopsije koju sam obavio u studenom. Nije bila ugodna, ali niti toliko strašna kao u pričama koje sam čitao na internetu. Srećom, kada su rezultati konačno stigli, sve je bilo u redu. Bilo je to deset najdužih dana mojeg života. Hrvatski specijalist kojeg sam posjetio pružio mi je najbolje savjete i pozornost koje sam uopće mogao dobiti, iznimno korisne i informativne. Sada moram na redovite preglede svakih šest mjeseci kako bi se pratila moja prostata pa je zdrav život i dalje visoko na mojoj listi te važan da nastavim dalje.
Spomenuli ste kako niste bili najugodnija osoba za sve oko sebe. Kako ste to shvatili? Tko je bila osoba koja je na vas u tom smislu imala najviše utjecaja?
Bio sam iznimno deprimiran, a supruga Charlotte bila je jedina osoba koja je znala što mi se događa pa je i ona to jako teško podnosila. Nisam dobro spavao, sve sam vrijeme bio ćudljiva ponašanja, povezivao svaku bol i bolest na neki način s rakom. U nekoliko me navrata Charlotte na to upozorila i to sam nakon nekog vremena prihvatio, ali u jednom trenutku bilo je to jako loše. Snažno me podupirala i jako pomagala ukazujući mi da se krećem pogrešnim putem nastojeći pronaći način da se nosim s time. Jako sam se sažalijevao te počeo previše piti u pokušaju da zaboravim. No to je samo pojačalo negativne misli te nije pomagalo u popravljanju kvalitete sna i promjena raspoloženja. Suprotno, pojačavalo je osjećaj kako sve postaje još i težim.
Kako se sada vaš novi životni stil odražava na posao, i obrnuto? Vodite li Gardenove festivale i događaje?
Volim ono što radim i sretan sam što u životu radim u industriji u kojoj sam okružen ljudima koji razmišljaju slično još od 16. godine. Iskreno volim to što radim. Već 18 godina organiziramo vrhunske glazbene događaje u Hrvatskoj i nastavit ćemo s tim, Barbarella's je jedan od najboljih klubova u svijetu, a The Garden Lounge u Zadru radi već 19. sezonu. The Garden Brewery&Taproom nakon prvih uspješnih pet godina upravo su se preselili na veću i bolju lokaciju u Zagrebu koja će biti sjajna pa su ovo uzbudljiva vremena. Naravno, u The Gardenu je sjajna ekipa ljudi koji su temelj onoga što radim, ali i dalje moramo ostati čvrsti i koncentrirani. Moja životna promjena imala je samo pozitivne konotacije, organizacija događaja i upravljanje lokacijom mogu biti povremeno prilično stresni, a naša je festivalska sezona uvijek jako intenzivna te se za nju morate dobro pripremiti. Jer, inače može postati vrlo teškom i neugodnom. Sada se još jednom radujem ovoj godini, opet se osjećam jakim i čista uma, 100 posto spremnim za sve. Naravno, iskušenja i društvene prigode koje su dio toga što radite uvijek vrebaju tu negdje.
Pa teško je izbjeći dobro društvo i poneko piće. No, kažete kako niste ništa popili šest mjeseci, kako ste to uspjeli, je li dovoljna samo čvrsta volja ili još nešto osim toga?
Pretpostavljam kako je šok koji je nastupio zbog mogućnosti da imam rak bio jedan dobar udarac u stražnjicu. Zbog raka sam izgubio majku u srpnju 2020. godine, što je bio težak period, oca sam izgubio prije 15 godina, tako da definitivno imamo rak u genima. Sada zaista uživam u koristima od vježbanja, dobre prehrane i u životu bez alkohola. Planiram nastaviti s tim i u doglednoj budućnosti. Također sam sretan zbog činjenice kako imamo sjajnu pivovaru, ekipu za razvoj i proizvodnju koja je nedavno predstavila i neka sjajna bezalkoholna piva.
Znači, za prehranu je najzaslužnija nutricionistica? Izdržati dijetu za većinu nije lako?
Na spomen nutricionistice bih se nekada nasmijao s prezirom, ali ovo je bilo doista nevjerojatno. Naučio sam toliko o sebi i što je dobro za mene kako bih postigao ravnotežu koja je mojem tijelu potrebna. Tijekom perioda od tri mjeseca napravio sam 88 različitih krvnih testova, genetsku evaluaciju, napravio sam i dijagnozu crijeva i enzima. Na temelju tih testova moja nutricionistica mogla je razumjeti točno što trebam kako bi me usmjerila u pravom smjeru. Nakon toga, naravno, sve je na vama, ali nekako se zakvačite na taj dobar osjećaj pa je do sada bilo relativno lako. U svakom slučaju preporučujem svima, ako je moguće, život mi se dramatično promijenio. Jedna od stvari sigurno je činjenica da nisam pio previše vode pa sada držim bocu uvijek negdje pored sebe.
Kako uz sav svoj raspored pronađete vremena za šetnje od 10 km svakog dana, kao i mjesta? Kako izgleda vaš dan u tom smislu?
Morate pronaći vremena za sebe. Obično ustajem oko pola šest ujutro, radim do pola osam. Onda vježbam 40 minuta prije nego se istuširam i doručkujem. Onda odem na prvu šetnju od 5 km za vrijeme koje puno razmišljam i planiram da bih se oko podneva vratio kući. Ponovo radim do 14 sati, obično se radi o Zoomu i e-mailovima, pojedem ručak nakon kojega slijedi druga šetnja od oko još 5 km gdje sumiram dan prije nego se vratim doma oko 5 popodne. Trenutačno smo u Indiji, razlika u odnosu na srednjoeuropsko vrijeme je oko 4 i pol sata pa ću sada odraditi još nekoliko sati sastanaka prije večere, poslušati glazbu ili pogledati film i otići u krevet najkasnije u 10 navečer. I tu rutinu ne ponavljam jedino u nedjelju kada ne radim!
Je li sa 60 godina moguće postići jednaku razinu energije i zanimanja nakon takve životne prekretnice?
Apsolutno! Svojim novim životom i navikama živim tek šest mjeseci, a već imam više energije nego ikada. U cijelosti sam koncentriran na sve što je ispred mene te jako u svemu uživam. Pojavi li se neki problem, uvijek negdje postoji rješenje, a ne samo još jedan problem. Dodatna je korist da sam u svemu izgubio deset kilograma viška, što nije bio moj cilj, ali je to bilo jako potrebno. Zaista se osjećam vrlo vitalno, naravno, i ponešto mi je laknulo što nema raka prostate te želim nastaviti uživati u životu. Želim viknuti s krova svim 50-godišnjacima i starijima da odu i pregledaju se. Znate da to ima smisla. Za mene je sada ostao samo put naprijed punom brzinom.
