Protekla dva tjedna Vojarna „Josip Jović“ u Udbini bila je dom kadetima Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman” tijekom trajanja njihova drugog zimskog kampa. Odmah nakon uspješno položenih ispita na svojim smjerovima školovanja, vojnom vođenju i upravljanju te vojnom inženjerstvu, kadeti druge godine nisu poput svojih civilnih kolega otišli na zasluženi odmor, nego su krenuli na obuku praktičnih vojnih znanja i vještina u Liku, iako se kampovi održavaju i na brojnim drugim lokacijama.
Večernji je imao priliku provesti dva dana s kadetima u Udbini kako bismo sudjelovali u jednom segmentu njihove taktičke obuke, a boravak smo proveli sa sedmom desetinom. Osim kadeta HV-a, Hrvatsko vojno učilište “Dr. Franjo Tuđman” inače pohađaju i kadeti iz stranih država, Bosne i Hercegovine, kojih je bilo i u sedmoj desetini, te Kosova. Dočekali su nas i njihovi instruktori, koji ne samo da imaju veliko znanje nego su se pokazali i kao odlični pedagozi u njegovu prenošenju.
Vojarna „Josip Jović“ jedna je od važnijih obučnih lokacija Hrvatske vojske jer, osim što je koriste kadeti, ondje se nalazi i Središte za razvoj vođa „Marko Babić“, u kojem se aktivni dočasnici i niži časnici u sklopu posebno rigorozne obuke uče specijaliziranim znanjima, a u kompleksu je smješten i kamp Zapovjedništva specijalnih snaga.
Tijekom našeg boravka kadete je posjetio i ministar obrane Mario Banožić, s kojim smo razgovarali te ga pitali kako vidi obuku i školovanje kadeta.
Najvažniji je mentalni sklop
– Dobro je poznato da je vojni poziv izuzetno častan, ali vrlo često i zahtjevan s obzirom na sve izazove s kojima se danas kao društvo suočavamo. To je jedan od onih poziva koji zahtijeva od pojedinca apsolutnu posvećenost i fokus, ali i širok spektar vještina i znanja te potrebu za neprestanim usavršavanjem – naglasio je Banožić.
– S druge strane, svjesni smo kako budućnost Oružanih snaga Republike Hrvatske počiva upravo na mladima te kako se potom na stavu tih istih mladih ljudi, njihovu pristupu i znanju stvara jača i modernija Hrvatska vojska za buduće naraštaje. Zbog svega navedenog, od kadeta se zahtijeva izvrsnost i spremnost da upravo svojim svakodnevnim odlukama teže tom neprestanom usavršavanju kako bi u svakom trenutku mogli biti jamac sigurnosti hrvatskog naroda. U ovoj prilici zahvaljujem im što su odlučili dati svoj doprinos razvoju i jačanju Hrvatske vojske, koja je izgrađena na hrabrosti, viziji i žrtvi hrvatskih branitelja. Bilo mi je zato zadovoljstvo uvjeriti se iz prve ruke kako kadeti odgovorno ispunjavaju svoje zadaće koje su im dodijeljene tijekom ovog zimskog kampa. Naime, upravo je ovo prilika da se fokusiraju isključivo na vojne zadaće i osjete život i rad hrvatskog vojnika, ali i upoznaju izazove s kojima se suočavaju vojnici i dočasnici. U sklopu ovakvog kampa kadeti mogu praktično primijeniti dosad stečena teoretska znanja vođenja i zapovijedanja. Neka im u daljnjem obrazovanju i vojnoj službi motivacija i vodilja kako se čuva i voli domovina budu djela naših heroja, zahvaljujući kojima danas imamo slobodnu hrvatsku državu – poručio je ministar kadetima.
Banožića smo pitali i o tijeku aktualnog procesa transformacije Hrvatskog vojnog učilišta, što je ključan korak u kontinuiranom usavršavanju vojnog obrazovnog sustava.
– Ljudi su središnji i najvažniji dio obrambenog sustava i upravo zato naša je trajna zadaća jačanje Hrvatske vojske kroz sve elemente vojnog sustava, pa tako i obrazovanje. Težnja što kvalitetnijem obrazovnom sustavu naš je imperativ, jer upravo tako doprinosimo razvoju Hrvatske vojske, odnosno stvaramo osoblje koje će stečenim znanjem dobiti svu potrebnu širinu nužnu za kvalitetno vođenje i upravljanje u izvršavanju zadaća. Povijesnom transformacijom Hrvatskog vojnog učilišta „Dr. Franjo Tuđman“ u Sveučilište za obranu i sigurnost, uz postojeće izuzetno kvalitetne studijske programe, stvorit će se uvjeti za veliki iskorak u obrazovanju na području obrane i sigurnosti, čime se stječe nova dimenzija obrazovanja koja obuhvaća ukupni sigurnosni i obrambeni sektor. Naime, konačni prijedlog Zakona o osnivanju Sveučilišta obrane i sigurnosti „Dr. Franjo Tuđman“ bit će u Hrvatskom saboru u ožujku, a njime se ostvaruju ključni uvjeti za razvoj sposobnosti Hrvatske vojske i vojnog umijeća kao znanosti. Sveučilište će tako omogućiti razvoj znanstveno-nastavnog osoblja za interdisciplinarno područje znanosti u polju vojno-obrambenih i sigurnosno-obavještajnih znanosti i umijeća, a moći će aplicirati i za fondove Europske unije, što se do sada nije moglo. Također, Sveučilište će omogućiti i snažniju afirmaciju Hrvatske vojske na međunarodnoj sceni. Što se tiče njegova ustroja, bit će ustrojeno kao i ostala javna sveučilišta u Hrvatskoj, a uz to će imati i određene specifičnosti te će se na njega primjenjivati zakon iz područja obrane, uz poštivanje ustavne odredbe o autonomiji sveučilišta. Na kraju, važno je reći da je vojno obrazovanje zahtjevno i specifično područje koje pokriva širok spektar aktivnosti, ali zajedničkim radom stvorit ćemo organizaciju koja će biti spremna proizvesti lidere za Hrvatsku vojsku i ostale sastavnice sustava domovinske sigurnosti“ – zaključio je ministar.
Treba istaknuti da zbog jednostavnosti pišemo kadeti, no svi polaznici druge godine s kojima smo bili i koji nemaju zaostataka u akademskim obvezama zapravo imaju čin kadeta skupnika, a kadetski čin raste s godinom studija. Od našeg dolaska bio je očigledan entuzijazam i motiviranost kadeta te nas je zanimalo što je kadete potaknulo da se odluče za vojni poziv i kako je tekao postupak.
Kadetkinju skupnicu Antoniju Vuicu motivirala je njezina majka i prenijela joj iskustva s obzirom na to da je bila pripadnica HV-a tijekom Domovinskog rata.
– Psihotestovi su bili zahtjevan dio na kojem je otpalo dosta kandidata, no tjelesne provjere nisu bile pretjerano rigorozne i išlo je glatko. Slično je bilo i na pripremnom kampu, gdje se tražila znatno veća mentalna snaga nego fizička. Prilagodba novom načinu života nije mi teško pala, jer sam i ranije zbog sportskih natjecanja često bila daleko od kuće – kaže Vuica.
Instruktori su nam objasnili zašto je ovaj kamp od posebne važnosti za kadete. Stožerni narednik Jurica Šarić, instruktor u 1. kadetskoj satniji, kaže: – Odgovornost je velika jer se prvi put susreću s ulogom vođenja, sudjeluju u donošenju odluka i vođenju postrojbe, dakako na razini tima i desetine. Važan je taj mentalni sklop da razumiju da nisu odgovorni samo za sebe nego za grupu ljudi i njihove živote. Sve to, naravno, stvara im i određene poteškoće, ali uz našu pomoć i znanja koja su stekli na HVU omogućeno im je da to s njima svladamo. Što se tiče procesa koji sam do sada vidio, jako sam zadovoljan. Odgovorni su, visoko motivirani, imaju veliku želju i volju i puno pitanja – nahvalio je Šarić kadete.
Stižu složenije zadaće
U svijet zapovijedanja kadeti ulaze u sklopu vođenja desetine, osnovne taktičke formacije koja se u Hrvatskoj vojsci obično sastoji od devetero ljudi: zapovjednika i dva tima, a svaki je tim sastavljen od dva binoma, odnosno para. Na budućim kampovima morat će se nositi sa sve složenijim zadaćama, poput zapovijedanja vodom, koji se sastoji od nekoliko desetina. Kako bi se svi polaznici jednako uspješno razvijali, tijekom trajanja kampa kadeti se stalno izmjenjuju u ulozi zapovjednika desetine.
Kadet skupnik Josip Čović izuzetno je zadovoljan instruktorima te objašnjava važnost uočavanja pogrešaka: – Instruktori su uvijek uz nas, upozoravaju na sve pogreške i ispravljaju ih, jer mi, kao budući zapovjednici vodova, moramo jako dobro razumjeti taj temelj desetine. Moramo razumjeti koje pogreške radimo, jer slične će pogreške u budućnosti raditi naši ljudi i morat ćemo ih znati ispraviti.
Kaže nam da onaj manje uzbudljiv, akademski dio obveza na HVU nema nekih razlika u odnosu na civilne fakultete: studiraju po “Bolonji”, polažu kolokvije i ispite kao i svi njihovi kolege civili.
Kadet skupnik Marko Đerđa rekao je da je velika razlika između dosadašnjeg načina rada, kada su dobivali zapovijedi što i kako raditi i prilagodbe odgovornosti zapovijedanja i donošenja odluka na koju se navikavaju u kampu.
– Jednog dana zapovijedat ćemo vodom od 40 ljudi i, ako to sada ne možemo svladati s 9-10 ljudi, teško ćemo se prilagoditi kasnije. Instruktori nam govore o tri faze učenja: puzanju, hodanju i trčanju. Mi smo sada u toj puzajućoj fazi s prvim zapovjednim ulogama, prvi put imamo tu težinu odgovornosti, ali i slobodu u odlučivanju. Imamo osnove kako izgledaju stvari u teoriji, ali moramo se prilagoditi situaciji i terenu koji izgleda drukčije od karte. Kako se snalazite u takvim situacijama, najbolje pokazuje koliko netko jest ili nije za to sposoban – objasnio je kadet skupnik Đerđa.
Uz složene vježbe cijele desetine provode se i brojni drilovi kojima instruktori razvijaju instinktivne reakcije i mišićno pamćenje kadeta, poput reagiranja na kontakt. Drilovi se nekad dodatno otežavaju nošenjem plinske zaštitne maske, s kojom je teže disati, a i smanjuje vidno polje. Uloga svega toga je dobiti instinktivne reakcije i njihovo vrijeme svesti na minimum.
Svakodnevni život za trajanja zimskog kampa znatno se razlikuje od onoga na HVU tijekom akademske godine. Kadetkinja Ema Jakopović opisala nam je aktivnosti.
– Buđenje je u 5.30 sati, nakon čega slijede uređivanje spavaonica, osobna higijena, doručak i tjelovježba. Potom zadužujemo oružje te nakon podizanja zastave instruktori preuzimaju svoje desetine i započinje taktička obuka. Nakon ručka obuka se nastavlja te razvijamo vještine vođenja i gradimo zajedništvo i domoljublje. Dok traju predavanja, na HVU je buđenje u 6 sati, a nakon smotre i doručka u 8 počinju predavanja koja nam traju do 14 sati, nakon čega slijedi ručak, potom slijede različite aktivnosti, od obuke do čišćenja oružja. Poslijepodne smo uglavnom slobodni. Vikendima nemamo obveza te možemo ići kući ili ostati na HVU. Dva puta godišnje imamo radni vikend – kaže Jakopović.
Pred kraj našeg boravka dobio sam priliku iz prve ruke vidjeti kako se kadeti snalaze na terenu. Integrirao sam se u sedmu desetinu kao deseti čovjek, za operaciju pronalaska i uništenja neprijatelja. Prvo smo proveli pripremu za borbu, napunili spremnike jurišnih pušaka VHS-2 manevarskim streljivom, cijelo vrijeme gledajući oko sebe kako bi se zadržala situacijska svijest. Međusobno se provjerava oprema, da nikome ništa ne nedostaje, nakon čega je uslijedila formulacija plana.
Zapovjednica desetine ovom prilikom bila je kadetkinja Vuica, koja je predstavila plan kretanja i reakcije nakon očekivanog kontakta s neprijateljem na temelju obavještajnih podatka: jedan tim će zadržati položaj i pružati potporu, dok će manevarski tim, u kojem sam bio i ja, iskoristiti teren kako bi maskirao prilazak neprijatelju s boka i uništio ga. Zapovjednici timova ponavljaju plan kako ne bi bilo nejasnoća, a Vuica na kraju ostavlja mogućnost za dodatne prijedloge.
Krećemo na samu zadaću, probijamo se kroz šumarke borova i niskog raslinja. Držim se svog binoma uz separaciju od nekoliko metara te koristim trenutak da bacim oko na pušku. Metak je u ležištu, oružje zakočeno, a još jedan puni spremnik čeka u lijevom džepu na nosaču balističkih ploča. Ubrzo se prolama paljba automatskog oružja, odmah popraćena uzvicima „kontakt!“
Moj manevarski tim smjesta kreće u trk: izbijanjem iz zaklona šume moramo prijeći brisani prostor od stotinjak metara prije nego što nas zakloni jedna utvrđena građevina ili, jednostavnije, brežuljak. Jedan binom štiti i djeluje po neprijatelju, dok se drugi prebacuje. Na pola puta do jednog stabla zaliježemo. Poravnavam ciljnik, prebacujem regulator paljbe i pritišćem okidač, a „vehaesica“ ohrabrujuće rikne. Za više vremena nema, jer ponovno ustajemo i trčimo do stabla pa ponavljamo postupak. Do zaklona brežuljka manje je od pedesetak metara. Udaljenost je naizgled zanemariva, ali svjedoči odličnoj kondicijskoj spremi naših kadeta: imati dobru kondiciju u tenisicama, na atletskoj stazi, nije mi od velike pomoći u punoj opremi, s petnaestak kilograma opreme, balističkih ploča, kacige i oružja na sebi.
Zapovijedi se prenose rukama
Brežuljak nam pruža zaklon, ali treba pretrčati brisani prostor ceste do idućeg brežuljka te se potom spustiti u rov koji vodi do idealnog položaja za djelovanje po neprijatelju s boka. Naš tim tu iskače iz zaklona istodobno koncentrirajući paljbu na izložene neprijatelje i pucnjava završava. Krećemo se oprezno u čišćenje, dvojici neutraliziranih neprijatelja oduzima se i prazni oružje te napredujemo do definirane linije. Pokrivam svoj sektor dok nam se pridružuje prvi tim, a vođe timova provjeravaju svoje ljude nakon borbe. Opipavaju se ruke, noge i torzo u potrazi za krvarenjem, pita me se stanje streljiva i jednostavni matematički zadatak da se provjeri jesam li u šoku. Nakon što je borba završila, ponovno je na snazi održavanje tišine i zapovijedi se prenose rukama.
Dolazi zapovijed za pokret i u tišini nastavljamo kretanje do proglašenja kraja vježbe, nakon čega je uslijedila raščlamba nakon djelovanja, postupak kojim se analizira izvedena akcija, komentira provedba, uočavaju pogreške i slično. Bilo je uistinu veliko zadovoljstvo imati priliku iz prve ruke promatrati i sudjelovati u načinu na koji se obučavaju i školuju naši kadeti te vidjeti koliko su sposobni, snalažljivi i predani vlastitom usavršavanju. Nema sumnje da će jednoga dana kao časnice i časnici Hrvatske vojske služiti na čast i korist našoj domovini.
Žalostan je ovaj propagadni članak koji nas lažno treba uvjeriti da je sa HV sve uredu. No nažalost današnja HV nije niti sjnea pobjedničke HV iz 1995 godine. Hrvatskoj treba proizvodnja svih tipova oružja, eksploziva, granata ,raketa, mina i streljiva,a, protuzračna obrana koje nema, novi avioni F16 , helikopteri kao ruski Mi34 - oklopne topovnjače , proizvodnja dronova, proizvodnja topničkog i raketnog oružja, proizvodnja proutenkovskog oružja, proizvodnja modernih tenkova, proizvodnja podmornica i vojnih brodova i obvezni vojni rok koji će stvoriti pričuvni sastav od 300.000 vojnika.