Čovjek malo pomalo uspijeva u kompletnom uništenju najvrednijega što nam je priroda podarila. Svijet je ovog tjedna šokirala fotografija kolone penjača ispred “krova svijeta” Mount Everesta, koja više podsjeća na gužvu u nekoj ulici u Veneciji nakon što se u grad usidri veliki kruzer ili na dubrovačke zidine u srpnju i kolovozu. Snimio ju je Nirmal Purja, nekadašnji vojnik Gurkha, koji pokušava učiniti nemoguće – svladati svih 14 svjetskih vrhova viših od osam tisuća metara u samo sedam mjeseci.
“Zona smrti”
Jučer se pojavila i druga fotografija s Mount Everesta koja je šokirala svijet – ona pokazuje skupinu penjača kako prolazi porez smrznutog tijela jednog planinara koji je krenuo osvojiti najviši svjetski vrh od 8.848 metara.
– Evo nas, slijedimo naš san, a ispod naših stopala je beživotna duša. Što je to Everest postao? – objavio je na svom Instagram profilu uz fotografiju s ekspedicije na Mount Everest kanadski filmaš Elia Saikaly.
Mount Everest nikada istovremeno nije imao više penjača i više pogibija kao u proteklih deset dana. Život je na Mount Everestu izgubilo čak 11 planinara, a trenutno se prema vrhu penje oko 400 planinara. Ovaj period je idealan za uspon na najviši svjetski vrh zbog vremenskih uvjeta. Posljednji je, tako, poginuo američki odvjetnik Christopher Kullish i to pri spuštanju s vrha kada je iznenada preminuo u kampu.
– Svoj posljednji zalazak Sunca gledao je s najvišeg vrha na Zemlji. U tom trenutku postao je članom kluba sedam vrhova jer je savladavanjem Mount Everesta kompletirao najviše vrhova na sedam kontinenata – objavila je Kullisheva obitelj.
Što se to trenutno zbiva na Mount Everestu?
– Na Mount Everest se uspinje iznimno veliki broj ljudi, često na malom ili uskom prostoru, što već samo za sebe povećava opasnost ionako opasnog uspona. Uz to je među tim penjačima i velik postotak neiskusnih, koji su u velikoj mjeri nesamostalni i nekompetentni za mjesto na kojem se nalaze. Treća stvar je što te gužve uvjetuju čekanje i zadržavanje na visini iznad 8.000 metara, u tzv. “zoni smrti”, visini na kojoj zbog niske koncentracije kisika ljudski organizam ne može preživjeti, propada i svakom dodatnom minutom je bliži smrti – kaže naš poznati alpinist Rene Lisac.
Za objašnjenje smo upitali i jednog od naših najiskusnijih penjača na Mount Everest, Darka Berljaka.
– Velike se grupe penjača na Mount Everest formiraju već unatrag nekoliko godina samo to obično biva kroz više dana pa i tjedana u svibnju, a ovaj se puta dogodilo da se većina penjača ove sezone kod vrha susrelo isti dan – kaže Berljak.
Organizirano penjanje na Mount Everest stoji od 50 do 80 tisuća dolara po osobi te je jasno zašto je nepalska vlada sklona izdavati toliko dozvola za penjanje.
– Od tih novaca, osim što država sebi ostavi lavovski dio, Šerpe koji uređuju put do vrha i vode strance od zarade uzdržavaju svoje obitelji i ako postoji neka lijepa stvar oko te gužve na Everestu, ona je u tome da će najmanje stotinjak djece Šerpa otići u školu zbog toga – komentira Darko Berljak nastavljajući kako izazov nije ništa manji danas nego prije 30 godina.
Loši zapadni vodiči
– Visina je i dalje ista, uspon je podjednako težak po tom smjeru uspona po jugoistočnom grebenu. Ono što oni koji plaćaju agencije dobivaju jest logistička potpora gdje ne moraju trošiti par mjeseci na pripreme, organizaciju baznog i visinskih logora na usponu, traženje vodiča nego to netko napravi umjesto njih, umjesto njih postavlja užeta, nosi opremu i slično. Da, ima tu želje za samoreklamiranjem, zadovoljavanja ega i tome slično, no ipak je teško vjerovati da će netko potrošiti toliki novac samo na pokušaj uspona. Ono gdje jest problem jest mogućnost da naletite na lošeg i neprofesionalnog zapadnog vodiča, dok je velika većina Šerpa sjajna. Zbog te visoke cijene treba znati da će rijetki biti i oni koji će odustati pri čemu se zaboravi na uvjete koji vladaju iznad osam tisuća metara, da je vremenski prozor koji dozvoljava uspon na vrh vrlo kratak i činjenicu da sa sobom imate ograničene tri boce kisika i ne više od toga. Iscrpljivanje jest sve češći uzrok, no i puno stariji ljudi se odlučuje na takav uspon što je isto jedan od čimbenika – kaže naš iskusni alpinist.
Ne treba onaj gonitelj snova biti previše zabrinut za zaleđene po putu, uvijek će se naći sirotinje koja će za plaću ići gore i otkopavati ih da ih vrate obiteljima.