BEČ – Ustrajati na projektu „Hrvatski je naš izbor“, Hrvatsku dopunsku nastavu preimenovati u Hrvatsku nastavu, Koordinaciju Hrvatske dopunske nastave „preseliti“ u Beč, ustrojiti Udrugu nastavnika hrvatskog jezika u Austriji i organizirati sastanak sa svim nastavnicima hrvatskog podrijetla koji u Austriji djeluju u sustavu nastave tzv. BKS (bosansko-hrvatsko-srpski) jezika, zaključci su stručnog skupa nastavnika hrvatskog jezika u Austriji, koji je održan u Konzularnom odjelu Veleposlanstva RH u Beču.
Hrvatski veleposlanik u Austriji Gordan Bakota je rekao kako Veleposlanstvo u koordinaciji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta RH, Hrvatskim svjetskim kongresom (HSK) u Austriji, Hrvatskim katoličkim misijama, nastavnicima i mnogobrojnim hrvatskim udrugama želi položaj hrvatskog jezika staviti u okvire koji on zaslužuje, pohvalivši voditelja projekta HSK-a „Hrvatski je naš izbor“ Željka Batarila za kvalitetan i predani rad, izvještava crowc.
Bakota je izrazio uvjerenje da će ova „otvorena pitanja“ biti lakše riješiti kada RH uđe u EU.
Povjerenica RH za suradnju u obrazovanju u Austriji Ljubica Tadić je sudionike skupa upoznala s odredbama novog Sporazuma o suradnji između RH i Austrije koji hrvatskoj strani omogućava uvođenje nastave hrvatskog materinskog jezika i kulture u sklopu austrijskog obrazovnog sustava na mjestima gdje se prijavi dovoljan broj učenika.
Govoreći o dosadašnjim postignućima i daljnjoj provedbi projekta HSK-a u Austriji „Hrvatski je naš izbor“, njegov voditelj Željko Batarilo iznio je, između ostalog, niz zanimljivih podataka o austrijskim Hrvatima iz posljednjeg popisa stanovništva: dvije trećine austrijskih Hrvata rođeno je u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini, 20 posto je onih koji su rođeni u Austriji ali nisu austrijski državljani i isto toliko je onih koji su rođeni u Austriji i imaju austrijsko državljanstvo.
Batarilo je istakao kako nastavu hrvatskog jezika u Austriji, u nadležnosti RH pohađa oko 300 učenika, a onu iz hibridnog tzv. BHS sustava u austrijskoj nadležnosti vjerojatno oko 700 učenika od ukupno oko 11 tisuća polaznika. Napomenuo je da oko 12 tisuća djece hrvatskog podrijetla nije uključeno ni u jedan od dva navedena sustava, što je alarmantna brojka koja nameće obvezu da se ustraje u zahtjevima za uvođenjem nastave hrvatskog jezika i kulture u austrijske škole, za koju među anketiranim Hrvatima postoji veliko zanimanje.
Crowc izvještava kako Hrvati s pravom bojkotiraju austrijski model, „jer to nije ni izdaleka ono što im pripada“ i pita se „Tko Hrvatima u Austriji može nametnuti da je njihov materinski jezik bosansko-hrvatsko-srpski?
Na skupu su iznesena i iskustva o nastavi hrvatskog jezika u Njemačkoj. Koordinatorica hrvatske nastave u Ulmu Marija Lončar i koordinator hrvatske nastave u Bavarskoj Tado Jurić rekli su kako je tamo hrvatska nastava potpunoma u nadležnosti hrvatskog Ministarstva, izuzev u jednoj saveznoj državi. Riječ je o ukupno 3.400 učenika s kojima radi 45 učitelja na 167 nastavnih mjesta. Potvrda dobre suradnje, prema njihovim riječima, je i Centar hrvatske nastave u Baden-Württenbergu, otvoren 2009. godine u Stuttgartu, stoji u izvješću crowc-a.
Bečki skup, kojem su uz predavače, nazočili i Branimir Lončar, ministar savjetnik i dr. Zdenka Weber, ministrica savjetnica u Veleposlanstvu RH u Austriji bilo je hrvatsko Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, odnosno povjerenica RH za suradnju u obrazovanju u Austriji Ljubica Tadić te hrvatsko Veleposlanstvo u Beču.
