Dok se na najvišim razinama važe je li došlo do stagnacije, hoće li brojevi zaraženih i umrlih padati ili je to tek zatišje pred zaraznu oluju, deseci tisuća liječnika, medicinskih sestara i tehničara iscrpljuju se u zdravstvenim ustanovama na prvim linijama obrane od koronavirusa. Ovo su priče nekih od njih, nekih od brojnih junaka borbe protiv COVID-19.
Dr. Ivo Ivić: Teško je gledati ljude koji se guše jer im nedostaje kisika
Dr. Ivo Ivić, predstojnik Klinike za infektologiju splitskog KBC-a, na pitanje koliko mu se promijenio posao od vremena prije pandemije odgovara da je promjena drastična.
– Sve je drukčije. Radim stalno, s obzirom na to da sam na takvom položaju. Nitko ne odlazi kući kad radno vrijeme završi, svi ostajemo dulje – govori nam dr. Ivić. Kako se obitelj nosi s njegovim profesionalnim obvezama i izbivanjem iz kuće? – Imam sreću da sam već stariji, ako se to može nazvati srećom, pa moja djeca žive sa svojim obiteljima. Supruga također radi u zdravstvu i ima razumijevanja za moje izbivanje. Međutim, imam liječnika i sestara s malom djecom, a njima daleko teže pada ovakav tempo – kaže. A tempo je ubitačan. Kako se liječnici nose s pritiskom?
– Ne mogu reći da je itko od liječnika iz naše klinike došao u situaciju da treba psihološku pomoć. Težina bolesti, ljudi koji se guše, kojima nedostaje kisika, to je apsolutno teško gledati. Mi na infektologiji od proljeća smo u ovome, i sestre i liječnici, pa možemo reći da smo se već naviknuli na taj pritisak i dobro se nosimo s njim. No oni koji nam dolaze u ispomoć s drugih odjela nerijetko se jako teško nose, neki to jednostavno ne mogu podnijeti – opisuje dr. Ivić. Napor je iz dana u dan sve veći za sve njih.
– Najveća je frustracija što teško zadovoljavate dnevne potrebe. Sve ono što biste trebali odraditi u jednom trenutku, fizički nije uvijek moguće. To je ono što ljude frustrira. Velik je broj bolesnika, dugo čekaju na pregled i mi to vidimo. Radimo danonoćno, a opet fizički ne stižemo sve – objašnjava. U splitskoj bolnici unatoč velikom opterećenju slobodnih kreveta za oboljele od COVID-19 ima. – Očekivali smo to, da će ih biti puno, ali problem je što ne znamo koliko će to još trajati. Pratimo trendove i stalno oslobađamo dio po dio za nove COVID bolesnike. U posljednjih pet tjedana od 97 došli smo do 180 hospitaliziranih. Ako se ovaj požar ne ugasi brzo, bit ćemo u problemima – ističe dr. Ivić.
VIDEO Medicinsko osoblje stiglo u Arenu prije dolaska pacijenata oboljelih od koronavirusa
Dario Jurić: Kolege su znali padati i u nesvijest
Medicinski tehničar Dario od prvog je dana u Respiracijskom centru KBC-a Osijek, dakle još od ožujka. Radno mu je mjesto inače na osječkom Zavodu za intenzivnu medicinu, no on i kolege prvi su premješteni na odjel koji skrbi o onima koje je koronavirus najteže pogodio.
– Na početku je na respiratoru bilo nekoliko pacijenata, danas ih je od 40 do čak 50. Dosta je teško za nas sve, jedino imamo sreću što smo mlađa ekipa pa jedni druge pokrivamo i uskačemo si. Dogodi se, naime, da nekome nije dobro, kolege su znali padati i u nesvijest. Nema kod nas stanke, čovjek ima osjećaj da je stalno ovdje. Smrtnost je velika. Pokušavamo pacijentima pomoći na sve načine, dajemo 150 posto od sebe, ali teško je – opisuje nam 36-godišnji Dario. Iza njega je 13 godina rada u osječkoj bolnici, a i on i daleko stariji mu kolege, koji su u toj ustanovi preživjeli i Domovinski rat, kažu da situacija nikada nije bila teža.
– Borimo se protiv nečega što ne vidimo, dosta je velik i strah. Usto, izolirali smo se od svojih obitelji, od svoje djece, privatni život potpuno smo podredili bolnici, sve smo drugo zapostavili. Otac sam dvoje malene djece, od godinu i pol te pet godina, a oko njih je supruga preuzela najveći teret obveza. No takva je stvarnost, što da radimo, nema povratka. Nitko od nas ne želi odustati. Idemo to do kraja odraditi pa što Bog da – zaključuje medicinski tehničar Dario.
Dr. Elizabeta Dvorski: Svaki njihov samostalan udisaj naša je pobjeda
Elizabeta Dvorski voditeljica je Odjela za infektologiju Opće bolnice Varaždin, jedne od najizloženijih jer je Varaždinska županija dugo bila prva na listi regija s najvećim brojem zaraženih na 100.000 stanovnika, dok je nije prestigla susjedna, Međimurska. Ljute je usporedbe korone s gripom. Nije riječ, objašnjava, o virusima iste skupine. Korona je puno kompliciranija od uobičajene gripe, koja nastupa naglo pa već u prvim danima bolesti ima izražene simptome kao što su visoka tjelesna temperatura i opća slabost, dok se poteškoće kad je riječ o COVID-19 javljaju tek nakon šestog dana, dakle u drugom tjednu. Svakodnevno svjedoči smrtima na respiratorima.
– Nama je svaki pacijent jednako važan, bio on mlad, star, na kisiku, respiratoru. Svaki njihov samostalan udisaj naša je mala pobjeda u ovoj borbi protiv nevidljivog neprijatelja – poručila je. Na bolničkom liječenju u Općoj bolnici Varaždin nalazi se 258 osoba s težom kliničkom slikom, a 19 ih je na respiratoru. U toj su županiji 142 preminule osobe pozitivne na koronavirus, većina u studenome, a u prvih tjedan dana prosinca čak 38!
Prim. Željko Štajcer: Neki kolege imat će, bojim se, traume za cijeli život
Na odjelu za COVID karlovačke Opće bolnice nalazi se i posebno uređen dio u kojemu su pozitivne trudnice i rodilje. Trudnice prije dolaska na porod odlaze na obvezno testiranje, tako da znamo trebamo li ih smještati na poseban COVID odjel. Tamo i mi liječnici, ali i medicinske sestre, pedijatri koji se brinu o bebama, dolazimo odjeveni u posebna zaštitna odijela. Kao i drugim kolegama liječnicima, rad u tim zaštitnim odijelima otežavajući je, potrebno je puno vremena da se odjenemo, ali svi daju sve od sebe. Srećom, trudnice ili nisu imale simptome bolesti ili su oni bili vrlo blagi. Bebe nisu rođene s virusom – kaže prim. Željko Štajcer, pročelnik Službe za ginekologiju i opstetriciju Opće bolnice Karlovac.
Za porod carskim rezom pozitivne trudnice priprema tim od desetak ljudi, a pripreme traju barem sat vremena. Svi moraju biti u zaštitnim odijelima, s posebnim naočalama koje se često zamagljuju, tako da su uvjeti rada svima znatno otežani. – Neki od mojih kolega, koji svaki dan žive s tim užasnim tragedijama, imat će, bojim se, traume koje će nositi cijeli život – ističe prim. Štajcer.
Dr. Jadranka Pavičić Šarić: Svakom pacijentu dajemo sve šanse
Dr. Jadranka Pavičić Šarić, voditeljica Odjela za anesteziju, reumatologiju i intenzivno liječenje, već je treći tjedan u KB-u Dubrava, kamo se javila čim je odlučeno da će se oformiti zajednička klinička jedinica za intenzivno liječenje koju će ondje voditi KB Merkur, KB Sveti Duh i Dječja bolnica Zagreb.
– Iznenadila me težina bolesti, ozbiljnost kliničke slike. Svi smo mi došli s puno elana, mislili da ćemo uspijevati svojim znanjem i vještinama liječiti pacijente. Na žalost, bolest ima tisuću lica, vrlo je nepredvidiva i nema lijeka, a pacijentu se zna vrlo brzo pogoršati. Unatoč svim našim dotadašnjim iskustvima i načinima liječenja, velik dio pacijenata koji završi na respiratoru na koncu i umre. To nas je dosta deprimiralo. No radni elan je golem, borimo se za svakog pacijenta i dajemo mu sve šanse ovoga svijeta – kaže dr. Pavičić Šarić. Liječnici s odjela u zajedničkoj WhatsApp grupi razmjenjuju informacije o pacijentima i kad odu kući.
– Kad nam pacijent umre, nesretni smo, preispitujemo se jesmo li mogli i nešto drugo. Nakon završene smjene provjeravamo je li negdje u literaturi netko objavio nešto što bi pomoglo poboljšati preživljenje pacijenata – kaže. Najviše je pacijenata koji imaju više od 60 godina, no najmlađi pacijent bio je 1976. godište.
Danijela Škvorc: Ma svi su heroji!
– Ma svi su heroji, preumorni su, no i dalje nastavljaju sa svojim radom iako su izuzetno opterećeni – kaže mag. med. techn. Danijela Škvorc, glavna medicinska sestra sisačke Opće bolnice Dr. Ivo Pedišić.
– Situacija je ozbiljna u čitavoj zemlji, tako da vjerujem da nema osobe na koju ne utječe ova ozbiljna situacija, i psihički i fizički, pa tako i na zdravstveno osoblje. No radi se u timovima, svi su izuzetno požrtvovni i izdržavaju. Ponosna sam na sve njih – napominje.
Iz najnovijeg intervjua sa osnivačem BioNtecha Sahinom Ugurom: “Jeste li se cijepili vlastitim cjepivom? Ne još. Još nemamo odobrenje za Njemačku. Ali čim dobijemo to bih naravno volio učiniti. ⛔ Međutim, mi se također pridržavamo smjernica, za koje skupine ljudidi je cjepivo prvo namijenjeno i za sebe ne činimo iznimku. 😳 Ako imamo mogućnost cijepiti zaposlenike jer oni rade sistemski važan posao, tada bismo to, naravno, obavili vrlo brzo i vrlo rado. Na pitanje “Od čega točno cijepljenje štiti? odgovara: Naše je cjepivo testirano i utvrdili smo da je učinkovito 95 posto. Cijepljenje ima 95 posto šanse da spriječi bolest. Međutim, iz dostupnih podataka još uvijek ne znamo je li samo bolest spriječena ili i infekcija također. U tu svrhu prikupit ćemo više podataka tijekom sljedeća dva do šest mjeseci. (...)