Vozila, plovila, letjelice, računala, mobiteli, bijela tehnika, kreditne kartice, dječje igračke, ambalaža higijenskih i kozmetičkih proizvoda, filteri cigareta, sintetička odjeća... – teško je danas i zamisliti neki proizvod koji ne sadrži omraženu plastiku bez koje, u jednu ruku, ne možemo, dok, s druge strane, sa zgražanjem gledamo nakupine plastičnog smeća po divljim deponijima, šumama, plažama, “otoke” u morima i oceanima, od kojih najveći između Kalifornije i Havaja s oko 80.000 tona plastike zauzima površinu od čak 1,6 milijuna četvornih kilometara.
Razumljivo je stoga što su napori brojnih zemalja, stručnjaka, ali i proizvođača čiji profit danas ovisi o sve osvještenijim potrošačima, usmjereni na smanjenje količina plastičnog otpada, poglavito jednokratne plastike koja, prema istraživanjima, čini oko polovice materijala koji izravno ili neizravno dospiju u more.
Sukladno EU direktivi Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenom utjecaju određenih plastičnih proizvoda na okoliš, jednokratna plastika tako – štapići za uši, pribor za jelo, slamke, šalice, držači balona... – od 3. srpnja odlazi u povijest u svim članicama EU. Novi ciljevi Unije su viši – od 65 umjesto 50% odvojenog i recikliranog otpada do 2035. – te niži – od 10% odloženog otpada. No Hrvatska je, kako tvrde naši proizvođači plastike, “opet veći papa od pape”. Prema novom prijedlogu Zakona o gospodarenju otpadom koji je upućen u saborsku proceduru, od početka iduće godine planira se, naime, i zabrana laganih plastičnih vrećica za nošenje od 15 do 50 mikrona (građani ih zovu i tanke vrećice).
Izuzetak su tek vrlo lagane plastične vrećice koje se koriste isključivo iz higijenskih razloga ili kao primarna ambalaža za rasutu hranu, kada to pomaže sprečavanju njezina bacanja, kazao je resorni ministar Tomislav Ćorić. No, zna li se da je plastika, poglavito ta lagana, u pandemiji COVID-19 dodatno dobila na vrijednosti – i za njom je, prema nekima, i rasla potražnja, teško je pomiriti gospodarsku, socijalnu, ekonomsku i ekološku notu tog problema koji je u nas usko vezan i za 30-ak tvrtki s oko 800 radnika, mahom u ruralnim krajevima. Tim više što politike EU ne obvezuju RH na zabranu lakih plastičnih vrećica, već samo potiču na smanjenje njihova korištenja. Rajko Kuštrić iz bjelovarske tvrtke Rak kaže kako od 1992., otkako su osnovani, uspješno odolijevaju svim krizama.
– Zabrana stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica mogla bi biti kraj te uspješne priče jer je naša osnovna djelatnost proizvodnja polietilenskih vrećica – objašnjava Kuštrić ističući kako se 17 ugroženih radnih mjesta nekima može činiti malo, no riječ je o cijelim obiteljima koje će potencijalno ostati bez prihoda zbog neutemeljene zabrane.
– Nejasno nam je zašto barem ne možemo dobiti odgodu primjene zakona, kako bismo prilagodili proizvodnju novoj regulativi. Sada, u jeku gospodarske krize zbog pandemije koronavirusa, teško je uložiti u nove strojeve i edukaciju za drukčiju proizvodnju, a s obzirom na te sporne odluke, kako možemo biti sigurni da nam nakon ulaganja neće zabraniti i stavljanje nekog drugog proizvoda na tržište? Koja je zamjena za te vrećice? Papirnate? Rušiti šume za proizvodnju vrećica? – pita on.
I Danijel Drčić, vlasnik i direktor Optiplasta iz Odre pokraj Siska, uvjeren je kako su polietilenske vrećice bolji izbor od alternativa poput papirnatih vrećica ili platnenih torbi.
– Jeftine su, lagane, čvrste, praktične i mogu se reciklirati, a mogu se koristiti i više puta, bez obzira na narativ kojim se promiče ideja da su isključivo jednokratne. Uz to, resursi koji se troše za proizvodnju jedne takve vrećice minimalni su – toliki da ju je isplativo iskoristiti jednom za nošenje, a drugi put kao vrećicu za smeće, dok biste sve ostale vrećice trebali koristiti i stotinama puta, da bi se opravdala njihova proizvodnja – tvrdi Drčić.
I on i krovna udruženja poduzetnika, HUP, HGK, HOK upozoravaju kako bi fokus zakonodavca trebao biti na recikliranju, kružnom gospodarstvu i edukaciji, kako plastična vrećica ne bi bila odbačena u prirodi, a ne na zabranama. No iz Zelene akcije poručuju kako je mit da je jednokratna plastika dio kružne ekonomije.
– Lagana plastična vrećica u prosjeku se koristi 12 minuta, nakon čega završava kao vrećica za miješani otpad, a ne u reciklaži. Radnici su u njihovoj proizvodnji izloženi i bisfenolima i ftalatima pa pozivamo industriju na promjenu tehnologija kojima će učiniti dobro i za okoliš i za radnike. Svaka vrećica koja se više puta koristi bolja je od lake plastične vrećice, pa tako i platnena za koju se tvrdi da troši puno više vode i drugih resursa. Platnenih ima i od recikliranog pamuka, od starih majica, plahta..., a na kraju svog dugog vijeka ne završavaju na odlagalištu i ne razgrađuju se više od 300 godina u okolišu poput plastike – kazala je Ana Marija Mileusnić iz Zelene akcije.
– Predlažemo da zakonodavac od proizvođača zatraži minimalni udio recikliranog materijala – za plastične vrećice debljine od 15 do 30 mikrometara u konačnom proizvodu od 50% i za plastične vrećice debljine od 31 do 50 mikrometara u konačnom proizvodu od 80%. Time bi se dio plastičnog otpada vratio u proizvodni proces u obliku sirovine – izjavljuje direktor HUP-a Damir Zorić.
Ako se ipak ustraje na zabrani, predlaže se barem odgoda primjene oduke za vrećice do kraja 2024. godine, uz korištenje sredstava iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Uporaba lakih vrećica smanjila se već osjetno nakon uvođenja njihove naplate, tvrdi Zorić. Neki veliki kupci smanjili su narudžbe prema proizvođačima i do 60%.
– Jednako tako, ne može se očekivati da će tvrtka pogođena potresom sada imati sredstva za ulaganje u modernizaciju proizvodnje i prelazak na nove tehnologije, niti da će obiteljski obrti moći plasirati svoje proizvode na inozemno tržište – ističe on. No i oni koji su ulagali, usvoji li se novi zakon, ostat će “kratkih rukava”. Tvrtka Stari grad iz Vukovara svoju proizvodnju temelji baš na recikliranju plastičnih vrećica i u zadnjih je deset godina proizvela 95 posto vlastitih regenerata, od kojih nastaju sve vrste vrećica i folija, objašnjava zamjenik direktora te tvrtke Miroslav Francuzević.
– Sustav označavanja laganih plastičnih vrećica s udjelom recikliranog sadržaja bio bi pozitivan u ekološkom aspektu i zaštitio bi našu proizvodnju. Ovako je naše ulaganje od 2,5 milijuna kuna, usred gospodarske krize uzrokovane pandemijom, bezrazložno dobilo još jedan udarac. Naša je tvrtka primjer racionalnog upravljanja resursima, od korištenog proizvodimo novo, imamo sustav u kakav se može ugledati i nadležno ministarstvo ako im je potreban uzor za uspostavu kružnog gospodarstva. Razočarani smo i nadamo se da još uvijek postoji prilika za poboljšanje predmetnog zakona u pogledu laganih vrećica – rekao je Francuzević.
Podršku plastičarima daje i profesorica s Fakulteta strojarstva i brodogradnje Maja Runjić Havstad, uvjerena da je Hrvatsku zahvatila plastofobija. Plastična je vrećica lagana, higijenska i troši malo resursa. Može se reciklirati, čak i spaliti jer gori bez problema.
– Po svim saznanjima nema boljeg rješenja za nošenje stvari – kazala je ovih dana Runjić Havstad, ističući kako problem ne predstavljaju materijali, plastični, metalni ili stakleni, već ljudi i njihova nebriga i neodgovorno ponašanje. Papirnate vrećice su teže, troše više resursa, skuplje su i neprikladnije za prenošenje određenih sadržaja, a mi, ustvrdila je, zaboravljamo sve te nedostatke samo zato što se papir promovira i doživljava kao “ekološki”. Iako to nije. Njegova jedina prednost nad plastikom je – biorazgradivost.
No pita li se tvorce zakona iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, jezičac vage koji će “presuditi” plastici sad je na Saboru, gdje je novi Zakon o gospodarenju otpadom upućen na prvo čitanje. Ističu kako sukladno direktivi EU i propisanim obvezama, mjere za postizanje održivog smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica mogu uključivati i nacionalne ciljeve smanjenja, održavanja ili uvođenja ekonomskih instrumenata, kao i ograničenja njihova stavljanja na tržište. No prijedlog HGK, HUP-a i HOK-a, da se umjesto zabrane stavljanja na tržište propiše obvezan udio recikliranog sadržaja u plastičnim vrećicama, nije provediv.
– Predložena mjera nije propisana kao mogućnost za ispunjavanje ciljeva spomenute direktive koja jasno i nedvosmisleno govori da treba smanjiti potrošnju laganih plastičnih vrećica, a ne povećati udio recikliranog sadržaja u njima – odgovaraju.
Ističu kako je na temelju navedene direktive, RH 2017. uvela obveznu naplatu laganih plastičnih vrećica za nošenje s debljinom stijenke ≥ 15
No iz statistike koju su nam poslali vidljivo je da je potrošnja najtanjih vrećica (vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje) ispod 15 mikrona, koje se ni sada neće zabraniti, u 2019. gotovo udvostručena, s 865 na 1420 tona, a isto tako i vrećica od 50 i više mikrona, s 415 na 591 tonu.
– Glede opravdanosti zabrane stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje napominjemo da se plastične vrećice za nošenje s debljinom stijenke manjom od 50 mikrona (lagane plastične vrećice za nošenje), koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje i zbog toga brže postaju otpad. Zbog njihove male mase često izbjegavaju uspostavljene tokove otpada te često završavaju odbačene u okolišu, što je posebno opasno za vodeni okoliš. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te je zbog niza praktičnih i gospodarskih poteškoća teško očekivati da će u bliskoj budućnosti dosegnuti visoku razinu – kazali su iz Ministarstva te dodali kako se zabranom želi potaknuti korištenje debljih plastičnih vrećica od 50 i više mikrona.
– One zbog svoje veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od laganih plastičnih vrećica završavaju u okolišu. Osim toga, želi se potaknuti i korištenje vrećica od alternativnih materijala. Sve to bi trebalo potaknuti proizvođače laganih plastičnih vrećica za nošenje da proizvodnju što prije prilagode novim trendovima i obvezama, za što im stoje na raspolaganju sredstva EU – napominju iz Ministarstva, objašnjavajući kako se u kružnom gospodarstvu, kakvo nam je cilj, potiče ponovna uporaba i smanjenje nastanka otpada.
U tom su smislu sve vrećice koje se koriste više puta, uključujući i platnene, prihvatljive. A dok iskri oko plastičnih vrećica – s društvenom odgovornosti koju nameću novi trendovi te sve educiranijim i ekološki osvještenijim potrošačima – brojne kompanije, među kojima i one najveće koje generiraju najviše plastike u svojim proizvodima, kreću u njezino racionalnije korištenje, recikliranje, zamjenu nekim drugim materijalima... Na to ih naravno “potiču” i razne europske i svjetske direktive, sporazumi, protokoli, savezi... u smjeru kružne ekonomije, smanjenja lošeg utjecaja na okoliš, a kad se mora – zašto onda ne biti među prvima, što je dobar marketinški potez, ali i sugestija potrošačima kako su im oni na prvom mjestu.
Gledaju li se trgovački lanci u Hrvatskoj, Kaufland je po tom pitanju otišao dalje od ostalih. Prvi je u nas, još od početka lanjske godine, ukinuo lagane plastične vrećice sa svojih blagajni, ostavivši im kao alternativu papirnate i platnene, a u isto vrijeme iz prodaje je povučeno i jednokratno plastično posuđe te zamijenjeno rješenjima od papira, drva, šećerne trske... Uslijedile su i Keeleco plišane igračke koje su izrađene ručno i od 100% recikliranog poliestera dobivenog recikliranjem plastičnih boca. Procter&Gamble lansirao je inovaciju koja mijenja potrošačke navike diljem svijeta.
Kroz drogerijski lanac dm i na hrvatskim se policama našla punjiva aluminijska boca šampona za kosu brendova P&G-a – Pantene, Herbal Essences, Aussie i Head&Shoulders – koja će pomoći da se upotreba nove plastike (tzv. virgin plastic) putem tih brendova za kosu smanji za 50%. Uz to, napominju, njihovi praktični refili smanjuju upotrebu plastike u europskim kućanstvima za 60% u odnosu na uobičajenu ambalažu tih proizvoda.
– Korištenjem ekološke aluminijske boce proizvodnja plastičnih boca bit će smanjena za čak 300 milijuna komada godišnje – izjavila je marketinška menadžerica Procter&Gamblea u Hrvatskoj Roberta Čirjak, ističući kako u P&G-u rade na brojnim inovacijama kojima će se znatno smanjiti utjecaj na okoliš do 2030. godine.
Coca-Cola je nedavno najavila početak testiranja prototipa prve generacije papirnate boce u stvarnim uvjetima među potrošačima. U drugom tromjesečju ove godine, na mađarskom će tržištu ciljano plasirati probno izdanje biljnog napitka AdeZ u papirnatoj ambalaži, što je, kako se tvrdi, velik korak u ostvarenju sveobuhvatnog višegodišnjeg plana te multinacionalke pod geslom Svijet bez otpada. Češko-slovačka grupacija Kofola koja je, među ostalim, i vlasnik Studene, lani je na tržište pustila mineralnu vodu Radenska Naturelle od pola litre u ambalaži od 100% reciklirane plastike, a svoj ugljični otisak trude se, kako ističu, izravno smanjiti sadnjom drveća i drugim zelenim mjerama. Vodeći se nedavno pokrenutom Poveljom o održivom razvoju, tvrtka Dr. Oetker odlučila je smanjiti udjel plastike u pakiranjima svih vrsta svojih pudinga za 40%, a ni domaće tvrtke ne stoje po strani. Jamnica plus uvela je ambalažu s novim vizualnim identitetom i novom PET bocom smanjene gramature u prosjeku za oko 11%.
– Strateški plan održivog poslovanja i smanjenja količine plastike primarni su ciljevi kompanije koja će ove godine smanjiti količinu plastike za 390 tona, dok je za 2022. planirano smanjenje od čak 850 tona – izjavio je Dario Šalić, predsjednik uprave Jamnice plus.
I Belje je s novim brendom mliječnih proizvoda Kravica Kraljica napravilo ekološki iskorak. Trajno mlijeko Kravica Kraljica jedino je trenutačno u Hrvatskoj koje se pakira u ambalaži od 82% materijala na biljnoj bazi (karton i plastika na bazi šećerne trske), čime je ugljični otisak tog pakiranja smanjen za 18%. Od 1950-ih godina, kad je počela masovna proizvodnja plastike, u svijetu je proizvedeno više od 6 milijardi tona, od čega je samo 9% reciklirano, a više od 60% završilo kao otpad u okolišu. Najviše su pogođena svjetska mora i oceani u kojima će do 2050., prema procjenama znanstvenika, biti više plastike nego ribe.
Fizičko postojanje plastike ne prestaje prestankom njezine uporabe, već se neodgovornim postupanjem s tim otpadom on raspada u sve manje komadiće dok oku ne postane nevidljiv pa je mikroplastika, sudeći po dosadašnjim istraživanjima, postala sastavni dio okoliša. Ima je u dubokomorskim područjima oceana, u podzemnim vodama i jezerima, u rijekama i morima, čak i snijegu na planinama. Više uopće nije upitno konzumiramo li i mi mikroplastiku, već koliko je konzumiramo, tvrde stručnjaci. Jedno od istraživanja iz 2018. pokazalo je da se mikroplastika nalazi u 90% uzoraka kuhinjske soli diljem svijeta (istraživanje nije obuhvatilo Hrvatsku), a istraživanje naših stručnjaka u Jadranu potvrdilo ju je i u želucima komercijalno bitnih vrsta riba koje konzumiramo – trlja, arbuna i srdela.
Najnovija istraživanja pak potvrđuju i da njezini još sitniji dijelovi – nanočestice – mogu ulaziti i u strukturu stanica živih bića. Najlakše bi možda bilo reći kako treba potpuno ukinuti plastiku. No maknete li svu plastiku i zamijenite li je tradicionalnim materijalima, zapanjit ćete se koliko ima stvari bez kojih biste morali naučiti živjeti. Da se ne govori o količini drveća koju bi se moralo posjeći da se zamijeni samo dio plastike, kazala je ovih dana prof. Runjić Havstad za ZG magazin. Za većinu plastičnih proizvoda troši se manje energije u proizvodnji od nekih zamjenskih materijala, predstavlja mali dio prosječnog europskog ugljikova traga (1,3% po glavi stanovnika), a štedi i velike količine energije tijekom uporabe, što se posebice odnosi na automobilske dijelove, izolacije u građevinarstvu i elektroničkom sektoru te ambalažu.
No zeleni upozoravaju da plastika nastaje kao nusprodukt pri preradi fosilnih goriva i ne može se iskoristiti kao energent, a pri njezinu spaljivanju u spalionicama ispuštaju se štetni plinovi dioksin i furan koji su kancerogeni. Zagađenje plastikom pošast je i za oceane, ribe, morske sisavce i ptice. Njezino recikliranje pak zahtijeva postrojenja koja troše velike količine energije, a recikliranim materijalima često se dogodi i tzv. downcycling, smanjenje kvalitete u procesu recikliranja. Pritom, ističu, valja naglasiti da se samo 9% plastike uspješno reciklira jer je u proizvodnji prisutna uglavnom jednokratna plastika. Kako će se Europljani snaći nakon 3. srpnja, kad u svim članicama EU stupa zabrana njezina korištenja, brzo će se vidjeti, kao i učinci zabrane laganih plastičnih vrećica, složi li se s takvim prijedlogom Vlade Hrvatski sabor. U međuvremenu, kampanjom #WeChooseReuse Zelene akcije, koja je dio globalnog pokreta Break Free From Plastic, zagovaraju se reciklaža i smanjenje korištenja plastike uopće, njezina ponovna uporaba, dopunjavanje spremnika za hranu, šampona, sredstava za čišćenje i drugih potrepština u trgovinama...
Napravili ste cijeli show oko kovida ,pokopa ,virusa ali nitko ne spominje gdje su završile milijarde medicinskih maski izrađenih od teško razgradivih materijala ? Viđam ih svakodnevno po ulicama , kontejnerima , travnjacima...?