Ivan Crnko (78) dobri je duh Lekenika, mjesta na pola puta između Siska i Zagreba, koji se uspješno odupire i godinama i modernim tehnologijama, ostajući vjeran tiskanom izdanju Večernjeg lista već punih 10.000 dana, od svog odlaska u mirovinu. Tadašnji dopisnik Večernjeg lista iz Lekenika Božidar Antolec popratio je Crnka na dan kada je kupio 4999 primjerak Večernjaka, a mi smo stigli na 10.000 dan tog neprekinutog niza.
I dok je donedavno Ivan kupovao novine na kiosku Tiska u Lekeniku, sada po njih mora ići u udaljeni Buševec, gdje je prvo mjesto gdje se dnevni tisak, nakon zatvaranja kioska, može kupiti. Kaže da mu to stvara stres jer ne zna hoće li se novine rasprodati dok on tamo stigne svakoga jutra. U tamošnjoj trgovini u srijedu trgovkinja Marija Lovreković prodala mu je 10.000. broj, naviknuta na to da Ivan ili netko koga on „ovlasti“, svaki dan dođe po primjerak Večernjeg lista za njega.
„Ne prođe dan bez novina, uvijek ih netko kupi ako ja ne mogu. I kad sam u bolnici bio, netko mi je kupovao, a i kada sam sa svojim KUD-om znao na 3,4 dana ići na gostovanja, novine je uvijek morao kupiti ili sin ili netko drugi. Sve primjerke sam pročitao i onda ih spremio na tavan, gdje su i danas svi složeni“, govori nam Crnko, dok nas provodi po tavanu prepunom sačuvanih primjeraka Večernjeg lista.
Vid ga, srećom, i dalje vrlo dobro služi pa svaki dan pročita većinu sadržaja. Najviše, kaže, voli sport. „Odmah ujutro novine pregledam, vidim što je glavno, a onda ih tijekom dana dalje dočitavam. Najviše volim sport, a onda prijeđem crnu kroniku itd. Zanima me dosta toga, uvijek gledam dnevnik, a ne propuštam ni TV kalendar“, kazuje Ivan Crnko koji napominje kako ipak ima jednu stvar koju ne voli.
„Volim sve gledati i čitati, ali mrzim politiku. Ne volim kad čujem za te neke njihove nepravilnosti, a i ovaj Sabor. Stres mi kad samo vidim koga mi to plaćamo, njih je 151, a samo ih 10 sjedi u saboru. Dođu samo petkom na glasanje, a inače se samo prepucavaju“, kratko se osvrnuo na one rijetke loše stvari koje Crnko zapaža. Ali zato ovaj 78-godišnjak zapaža puno toga dobrog, a puno toga takvog i zapiše u svoje bilježnice. Postao je tako Ivan Crnko veliki kroničar Lekenika, ali i šire jer u svoje bilježnice, vođen zanimanjem „za sve i svašta“, zapisuje mnoštvo toga.
„On sve zapisuje. Zanima ga sve i vodi evidenciju. A i dobro mu dođe za memoriju pa me svaki dan ispituje znam li što je bilo tad i tad, tko je tko..." dodaje o tome njegov sin Zoran Crnko. U bezbrojne bilježnice tako je tijekom života Crnko zapisao mnoge aktualnosti Lekenika koje je sam doživio i utvrdio, ali i detalje koje je doznao od drugih stanovnika. „Evo, tu je zapisano koliko Lekenik ima ulica, ima tu i čega sve ima, a čega nema u Lekeniku“, govori Ivan dok nam čita zapisane detalje o njegovu rodnom mjestu, gdje su živjeli i njegovi roditelji. „Znaju me pitati ljudi što sve ima u Lekeniku, a onda sam shvatio da je ipak lakše reći čega nema. Lekenik je dobar. Velika mi je lista što imamo, ali ima toga što nemamo – veterinarsku stanicu, staklarsku radionicu, policijsku postaju, a sad i kiosk, banku, kuglanu i kino, što smo nekoć imali...", čita nam Crnko iz svojih bilježnica prepunih rukom zapisanih bilježaka. Tu ima svega i svašta – od imena prve padobranke u Hrvatskoj koja je kod doskoka slomila gležanj, pobjednika emisije Voice, brojnih sportskih rezultata, ali i podatka koliko je, trenutačno, u Lekeniku „starih momaka“ i „starih cura“.
„Starijih momaka od 30 godina koji se nikada nisu ženili ima 53, starih cura 19, udovica 101, a udovaca 17. Župnik me je potaknuo da vodim tu evidenciju...", dodaje Ivan koji kaže kako mu svi ti bezbrojni podaci pomažu pri očuvanju memorije, ali i da može drugima reći što ih zanima.
„Ivan Crnko bio je veliki izvor informacija za našu veliku monografiju Lekenika, pomogao nam je sa svojim sjećanjima, informacijama, kontaktima, fotografijama. Uputio nas je i koga trebamo pitati za druge stvari“, rekao je Božidar Antolec, koji je danas na čelu Turističke zajednice Lekenik. „Ima strasti koje ga ispunjavaju, i svaki dan ga se vidi po Lekeniku na biciklu. No, nedostaje mu kiosk, tamo ste ga uvijek mogli naći", dodaje Antolec.
Ivan Crnko jedan je od najstarijih živućih bivših igrača NK Lekenik, čiji je bio nekoć i predsjednik, kao i dugogodišnji član ovdašnjeg kulturno-umjetničkog društva gdje je svirao tamburu. Ide na svaku nogometnu utakmicu, bila kiša ili snijeg njemu je nevažno, a redovno lekeničke nogometaše, među kojima su i njegova dva unuka, prati i na gostovanjima. Radio je u trgovini u Lekeniku, a mirovinu je dočekao u trgovini u istoj zgradi u kojoj je završio i osmogodišnju školu, a od mirovine najvažnije su mu novine.
„Moram reći da su u odnosu na prije 30 godina danas novine malo tanke, a i nedostaju mi lokalne vijesti", osvrnuo se i kritički Ivan Crnko koji će i u četvrtak u Buševec po svoj primjerak Večernjeg lista. No kaže nam da ovaj primjerak, nakon čitanja, neće ostaviti na tavan, nego će ga čuvati kao uspomenu na dan kada je Ivan Crnko izašao tik pored Felixa kojeg obožava pogledati i pročitati.
Nema ga, pojela ga maca.....komentara.....