Grad Zadar je ipak povijesno nježni i plahi grad te mu nisu potrebne radikalne promjene, a ja sam zagovornik upravo radikalnih promjena kako bi se napravilo sve što je nužno, neovisno o tome koliko materija može podnijeti. Stoga iz pozicije samokritike ne mogu biti rješenje za jedan takav plahi grad… Istakao je ovo za lokalni portal Antena Zadar, predsjednik gradskog vijeća Marko Vučetić, te čini se odjavio se iz kalkulacija da će biti kandidat oporbe za gradonačelnika Zadra i na ovim izborima. Na prošlima je bio veliko iznenađenje i izgubio tijesno od aktualnog gradonačelnika HDZ-a Branka Dukića, te ipak osvojio “utješnu nagradu” poziciju predsjedanja gradskim vijećem i tamošnjom oporbenom većinom. U intervjuu za Večernji list Vučetić je istakao svoj stav o stanju u Zadru, politici, institucijama…
1. Naveli ste da se zalažete za radikalne promjene i da zato što je Zadar povijesno plah Grad koji to valjda ne bi podnio nećete u ponovno utrku za gradonačelnika. Koje su to radikalne promjene za koje se zalažete? - Grad ne mogu voditi ljudi sa stranačkom vizijom, oni ne riskiraju, nemaju ideja. Grad se ne može voditi niti na temelju neke lažne nostalgije koja, primjerice, nije u stanju donijeti odluku o sudbini jednog košarkaškog kluba ili tamo neke črčkarije na zidu. To nije grad, to je čekaonica. Prva promjena je personalna, odmah se, ma koliko to koštalo, mijenjaju svi koji se nalaze na rukovodećim pozicijama, oni su odgovorni za sadašnje stanje disfunkcionalnog, umornog grada.
Potrebno je osnovati Centar za metalno zdravlje djece i mladih, kao i Centar za suvremenu kulturu, umjetnost i mlade. Bez brige o djeci, ali i bez kulture, nema grada. Sadašnji zadarski identitet nastaje kao mješavina prave kulture i jeftinih pozera u kulturi, to treba odvojiti. Puno toga ima da bih sve nabrojio. Ja se zalažem za radikalni pristup koji počiva na afirmaciji krajnosti – ili sve ili ništa. Svjestan sam toga da Zadar to ne bi podnio.
2. Obrazložite i tvrdnju da je Zadar povijesno plah i nježan grad? Trajno povijesno-mentalitetsko obilježje Zadra je zarobljenost između servilnosti i poništavanja. Zadar je grad koji se, u duhovno-vrijednosnom smislu, poništava, ono što sada vidimo samo je jedan provizorij nastao na temeljima poništavanja prethodne servilnosti ili, da me se potpuno razumije, poništavanja prethodnog posluha, kako bi se iskazala sadašnja servilnost. Zadar je prevladao ruševine Drugog svjetskog rata, izgrađen je iz tih ruševina, prostor grada ima neku arhitekturu, ali, nažalost, tu nema antropološke arhitekture – ljudi se boje svoje sjene, svom kukavičluku daju viteško obilježje pa se ponižavaju određenjem da su nekakva utvrda HDZ-a. Nisu, nema tu nikakvog viteštva i tvrđava, riječ je o pravim antropološkim ruševinama ili odbačenoj hrpi materijala.
3. Kada govorite o radikalnim promjenama za koje se zalažete, odnosi li se to i na vašu bazu, na Sveučilište? Svjedoci smo optužnice protiv rektorice, sumnji u kriminal tamo gdje trebamo odgojiti našu mladost, treba li i tu i što treba promijeniti? Sveučilišta koja ne mijenjaju svijet, treba radikalno mijenjati jer ne izvršavaju svoju funkciju, a bitna funkcija svakog sveučilišta je da ponudi, stvori, rodi ideju koja će oblikovati postojeću materiju i dati joj savršeniju formu. Ta forma dolazi isključivo iz bezinteresnog, idealnog svijeta koji prebiva na sveučilištima. Religije ne usavršavaju svijet, one ga reduciraju, riječ je o interesnim zajednicama, to ne čini ni ekonomija, nju zanima profit itd. Ideje usavršavaju i povezuju sve fragmente stvarnosti, one humaniziraju ekonomiju, religiju i sva ostala područja.
O bivšoj rektorici sam iznio sud, i to dok je bila prividno moćna rektorica bez optužnice, tada sam javno rekao da djeluje kao državna tajnica u vladi premijera Ive Sanadera. Pokazalo se da je to bio glas iz njezine budućnosti, sada je u mnogočemu bivša, pa nemam namjeru govoriti o povijesnom subjektu bez elana u sadašnjosti. A to da smo se kao društvo ogriješili o mlade, to je nesumnjivo. No valja naglasiti da nismo izgubili mlade, ogriješili smo se o njih, oni će se snaći i nama usprkos, mi smo izgubili sebe kao roditelje. Kada birate koruptivne strukture, a činjenica je da biramo stranku osuđenu za korupciju, prestajete biti roditelji, jer roditelj ne može pristati da mu dijete živi u koruptivnom svijetu.
4. Ni mi u medijima nismo zaštićeni kritike, pa izvolite i tu ponešto navesti o nužnim radikalnim promjenama ako mislite da su potrebne. Mediji su posebna priča, mediji su se sami razvlastili – imali su moć u svojim rukama, ali su bez te moći ostali jer su pristali na postupno, ali zato rastuće, prešućivanje nepravde. Mediji su odustali od novinarstva i postali su alternativne PR agencije. Mediji sad imaju moć koju ima i alternativna medicina – oni dobro dođu ako netko ima problem sa spavanjem, mediji su jako korisni za uspavljivanje. Neću se sad ograđivati kako postoje iznimke, naravno da postoje i dobro je da postoje. Pobunite se, pobogu ili pobunite javnost, krajnje vam je vrijeme. Mediji prvi dolaze kada se nešto zbiva, mediji to zbivanje pretvaraju u događaj, daju mu značenje i tako formiraju reakciju kod konzumenata te informacije. Ima još života u medijima, ali je pitanje ima li odvažnosti i volje da se zbog prave stvari riskira.
5. Koja je uloga svih vas, nas, što nema reakcije naše mladosti, a ni zrelosti da se spriječe devastacije prirode, nepotizam, divljanje cijena, prevare birača, makar masovnim izlaskom na izbore ako ne prosvjedom? Građani su oni koji na biralištima ili biraju, ako imaju koga izabrati, ili se, ako nemaju koga birati, sami kandidiraju. Ako je išta grijeh, to je pasivnost. Pasivnost nastaje kao derivacija smrti – netko miruje, a trebao bi djelovati. Građani se ne bune jer nisu građani, oni su puki matematičko-statistički podatak. Kada ti neke politike otimaju parkove i potapaju ulice, kada ti tjeraju djecu da zbog nepotizma napuste države, kada ti pred očima urušavaju javno zdravstvo, kada ti korumpiraju pravdu i inficiraju istinu, a ti miruješ, onda nisi građanin nego biološko tijelo koje je, snagom kozmičke pravde, dobilo ono što zaslužuje. Glavno obilježje čovjeka je pobuna. Ljudi se bune, pobunili su se i na prošlim lokalnim izborima. Ja sam, bez podilaženja i lažnog osmijeha, mnogima distanciran i hladan, na prošlim lokalnim izborima dobio 46% glasova, za mene su glasali pobunjeni građani, neki zato što me prihvaćaju, neki iz očaja jer nemaju za koga drugoga glasati.
6. Na drugima je da sude o Vašem doprinosu u posljednje četiri godine, no svakako nas zanima što si pripisujete, a koji grijeh propusta si zamjerate? Sebi ne pripisujem nikakav doprinos, mene zanimaju ideje, konkretna stvarnost mi nije inspirativna, osim ako nije pobunjena. Vodio sam računa da pobunjenost tih 46% građana unesem u Gradsku vijećnicu. To sam i napravio, izvršnu vlast odnosno gradonačelnika Branka Dukića, kojeg sam i izbacio sa sjednice Gradskog vijeća jer u Gradskom vijeću moć imaju predstavnici pobunjenih građani, izložio sam očaju pobjednika. On je smatrao da je na izborima pobijedio, a ja sam znao da nije, zbog toga je prošao kroz iskustvo blokirane pobjede. Proveo sam filozofski eksperiment surogatnog jastva, učinio sam nešto slično što čine mediji s događajem, u Vijećnici sam ja bio taj koji sam interpretirao zbivanja, stvarao događaje, informirao i proizvodio osjećaje – ciljano i smišljeno, s četverogodišnjim planom. Eksperiment je uspio, zadatak za koji sam dobio povjerenje građana sam izvršio, a sada je vrijeme za neka druga imena i neke druge uloge.
7. Je li u Zadru baš toliko intenzivan “grijeh struktura” kojeg ste isticali nerijetko u posljednje četiri godine? Zadar je grad struktura bez snažnog političkog subjekta. Doduše, postoji nekakve glasine da je u Zadru netko politički moćan, ali to naprosto nije istina, riječ je o glasinama. Političke moći nema bez političkog subjekta, a političkog subjekta nema bez istinske pobune. Istinska pobuna je, razumije se, ona koja će dokinuti grijeh struktura. Imali smo pobunjeno Gradsko vijeće, a i to je nešto.
8. I gdje se naposljetku vidite u sljedeće četiri godine? Zanima me naime gdje to nisu nužne radikalne promjene? Od ovog proljeća do kraja života, osim ako se ne dogodi neka masovnija i značajnija pobuna u društvenom svijetu koji mi je od sekundarnog značaja, dotrajavati ću u svojim životnim izborima odnosno uživat ću u životu nad kojim imam potpunu kontrolu i koji mi je jedino bitan. Ono što sam, u političkom djelovanju, drugima ponudio, ja to već desetljećima živim. Moj svijet je uređen, a to uključuje da i iz drugotnog svijeta odnosno od države dobijem sve što mi treba, ako nikako drugačije, onda varkom uma.
>>> FOTO Ovo su najljepša i najpoznatija sela u Hrvatskoj, možete li ih prepoznati po samo jednoj fotografiji?
I Marko napušta politiku?!?!?!Ajme meni što ćemo sad.