Zbog aktualnih izazova, geopolitičkih sukoba i carinskih ratova, ali i kontinuiranog problema klimatskih promjena koji destabiliziraju tržište, samodostatnost u proizvodnji hrane postaje strateški resurs – pitanje nacionalne sigurnosti i stabilnosti države. Odjekivalo je to ovih dana s raznih stručnih i predizbornih panela i konferencija koje hranu po tko zna koji put posljednjih desetljeća stavljaju u prvi plan. Ponavljanje je, kaže se, majka mudrosti. No dok nas mjerodavni umiruju da nije sve tako crno tvrdeći da smo se u lanjskom vanjskotrgovinskom podbačaju "pokazali" barem količinskim rastom izvoza koji je 1% veći od uvoza (ne objašnjavajući je li u toj brojci i reizvoz od 39,5 tisuća tona agruma te 14,7 tisuća tona banana) – s uvozom proizvoda dodane vrijednosti, što je lekcija koju ni uz 10-ak milijardi eura ulupanih potpora u hrvatsku poljoprivredu od pridruživanja EU nikako da naučimo – lanjski deficit kad je u pitanju uvoz hrane iznosio je rekordnih 2,4 milijarde eura!
'Usporedite tri mjeseca rentijerstva s 12 mjeseci crnčenja na vjetru i kiši, čekajući milost otkupljivača, agencija, Svevišnjega'
Iako nas vlasti umiruju da nije sve tako crno, činjenica je da je od 2014. uvoz hrane narastao za 4 milijarde eura, na gotovo 6,3 milijardi, da je lanjski deficit premašio 2,4 milijarde te da izvozimo uglavnom sirovinu
Komentara 11
Izvozimo sirovinu, a uvozimo gotovu robu te iste sirovine. A što je tu čudno? Pa prije 30 godina smo mantrali ne proizvoditi (to je tako socijalistički!), nego pružati usluge. Pa evo, sad si pružajmo usluge turizma, uvoza, i prodaje po stranim lancima.
Sve rečeno u podnaslovu, Vladi na dušu.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Tudjman i njegovih dvije stotinu bogatih nas je dokrajcilo. Treba uciti od Kine kako se to radi