Da je političke mudrosti i razboritosti, da je istinske želje za prijateljskim odnosima, danas bi Hrvatska i predstavnici Bošnjaka i Hrvata u Bosni i Hercegovini zajednički obilježili povijesni događaj koji je 1995. ubrzao završetak rata u toj državi. Riječ je o Splitskoj deklaraciji, vojnom sporazumu koji su Franjo Tuđman i Alija Izetbegović potpisali u Splitu na današnji dan prije 29 godina (22. srpnja 1995.), a koji je Hrvatskoj vojsci i formalno omogućio provedbu vojnih operacija u BiH.
Važno je naglasiti da je taj sporazum označio i prekretnicu u politici bošnjačkoga vođe Izetbegovića, koji prije toga nije bio zainteresiran za vojni sporazum ni s Hrvatskom ni s Hrvatima u BiH. Naprotiv, oslanjajući se na diplomatsku potporu međunarodne zajednice i status žrtve, optuživao je Hrvatsku za slanje vojske u BiH i čekao valjda da njegova slabašna Armija uz pomoć mudžahedina zauzme cijelu zemlju. A onda se suočio sa stvarnošću: sredinom srpnja 1995. srpske snage zauzimaju Srebrenicu i čine genocid nad Bošnjacima, pred padom su Bihać, Goražde i Žepče, bošnjačka vojska na pragu je potpunog sloma, a od jalove međunarodne zajednice nikakve koristi.
Muslimani nikako da shvate da bez Hrvatske danas ne bi bilo države BiH, i da su sada upravo muslimani uz srbe najveći rušitelji države BiH