Geotermalna energija često se percipira kao održivo rješenje za budućnost. No kako se ona može razviti u zemljama poput Švicarske pa možda i Hrvatske, gdje prirodni uvjeti nisu tako povoljni? Daniel Pokras mladi je znanstvenik, istraživački inženjer na institutu ETH u Zürichu, koji radi upravo na tome da takva ideja postane moguća. Prošle je godine posjetio Hrvatsku, a tom smo prilikom s njime razgovarali o izazovima, inovacijama i njegooj viziji održivog energetskog sustava.
Na čemu trenutačno radite, na što je fokusirano vaše istraživanje?
Bavim se kemijskim inžinjerstvom, a studirao sam na Sveučilištu u Edinburghu i ETH u Zürichu. Trenutačno radim kao istraživački inženjer na institutu ETH u Zürichu, na projektu razvoja tehnologija za geotermalnu energiju s ciljem poticanja njezine primjene u Švicarskoj. Dok zemlje poput Islanda imaju prirodne prednosti poput vulkanske aktivnosti, Švicarska se suočava s drukčijim izazovima. Podzemne temperature ovdje nisu dovoljno visoke za učinkovitu proizvodnju energije, što nas potiče na traženje inovativnih rješenja. Stoga je Sveučilište okupilo konzorcij tvrtki zainteresiranih za razvoj geotermalne tehnologije, a moja je uloga pridonijeti istraživačkom segmentu i pomoći u rješavanju ključnih tehničkih prepreka.
Znači, Švicarska trenutačno nema aktivnu proizvodnju geotermalne energije?
Tako je. Još nismo na toj razini, ali radimo na tome da to promijenimo.
Koji su najveći izazovi s kojima se suočavate u tom procesu?
Najveći je izazov pristup toplini. Na Islandu je zbog vulkanske aktivnosti dovoljno bušiti svega nekoliko stotina metara ispod površine kako biste došli do potrebnih temperatura. U Švicarskoj je, međutim, potrebno bušiti nekoliko kilometara dublje, što znatno povećava troškove. Samim time, to nije isplativo. Drugi izazov je cirkulacija fluida. Na većim dubinama, bušenje i vraćanje fluida na površinu postaje izuzetno skupo. Trenutačno istražujemo alternativna rješenja, poput korištenja ugljikova dioksida (CO₂) umjesto vode. CO₂ ima manju gustoću i viskoznost, što ga čini energetski učinkovitijim za pumpanje. Također prelazi u superkritično stanje na nižim tlakovima i temperaturama, što ga čini idealnim za uvjete poput švicarskih.
Kako stojimo s geotermalnom energijom u Hrvatskoj? Vidite li potencijal za njezin razvoj kod nas?
Hrvatska ima ogroman potencijal za razvoj geotermalne energije, posebno u Panonskoj nizini, gdje postoje područja s povoljnim geološkim uvjetima. Već sada imate nekoliko uspješnih projekata geotermalnih elektrana, što je pravi primjer kako se lokalni resursi mogu iskoristiti za proizvodnju energije. Međutim, kao i drugdje, izazovi postoje – od visokih početnih troškova bušenja do birokratskih prepreka. Ključno je osigurati jasne regulatorne okvire i privući investitore. Hrvatska bi mogla postati regionalni lider u korištenju geotermalne energije ako se dodatno uloži u istraživanja i infrastrukturu. Štoviše, geotermalna energija mogla bi igrati ključnu ulogu u dekarbonizaciji sustava grijanja u urbanim područjima, što je važno za ispunjenje ciljeva održivog razvoja.
Zelena energija često se percipira kao skupa. Je li to istina ili mit?
To je mit, apsolutno! Danas je gradnja novih solarnih i vjetroelektrana jeftinija od termoelektrana na ugljen, čak i bez uzimanja u obzir ekoloških troškova. Glavni izazov leži u povremenosti solarne i vjetroenergije – kad nema sunca ili vjetra, nema ni proizvodnje. Za rješavanje ovog problema potrebna su ulaganja u tehnologije za skladištenje energije, poput baterija, i unapređenje mrežne infrastrukture. Međutim, dugoročni troškovi klimatskih promjena daleko su veći od ulaganja u zelene tehnologije. Ekstremni vremenski uvjeti koje sve češće doživljavamo – toplinski valovi, poplave i oluje – već uzrokuju goleme financijske štete.
Kako vidite energetski sustav za deset godina?
U idealnom scenariju, Europa bi mogla elektrificirati najmanje polovicu svoje energetske mreže. To uključuje širenje solarnih i vjetroelektrana, ulaganje u toplinske pumpe te integraciju inovativnih tehnologija poput geotermalne energije. Povijest pokazuje da su brze promjene moguće. Tijekom naftne krize 1970-ih države su reagirale iznimno brzo kako bi smanjile svoju ovisnost o fosilnim gorivima. Danas imamo tehnologiju, znanje i resurse za još veći prijelaz – samo trebamo političku volju.
Što je s državama u razvoju? Može li prelazak na zelenu energiju u razvijenim zemljama biti dovoljan?
Ne, to ne bi bilo dovoljno. Razvijene zemlje moraju aktivno podupirati tranziciju u zemljama u razvoju, ali na način koji je fer i održiv. To znači transparentne investicije, subvencije i financiranje obnovljivih izvora energije, a ne eksploatacijske kredite. Primjerice, projekt obnovljive energije vrijedan 100 milijuna dolara u zemlji u razvoju mogao bi spriječiti milijarde dolara potencijalnih šteta uzrokovanih klimatskim promjenama. To je moralna i ekonomska nužnost.
Kako pojedinci mogu doprinijeti promjenama?
Iako su individualne akcije važne, pravi utjecaj dolazi iz kolektivnog djelovanja. Jasno izrazite svoje stavove političarima, pridružite se inicijativama i podupirite organizacije koje se bore protiv klimatskih promjena. Male promjene, poput prelaska na energetski učinkovite uređaje, također su korisne. No budimo iskreni – korporacije često prebacuju krivnju na pojedince, koristeći pojmove poput “ugljičnog otiska”. Istina je da je najveća odgovornost na industriji i političkim sustavima. Prava snaga leži u zajedništvu. Organizirajte se, sudjelujte u pokretima i vjerujte u mogućnost promjene. Nije sve izgubljeno. Imamo priliku stvoriti bolje sutra – i za to se vrijedi boriti.
>> FOTOGALERIJA Svi pričaju o Grenlandu, a evo kako on zapravo izgleda: Riječ je o jednoj od najposebnijih destinacija na planetu
