Ima tome već deset godina kako je Marin Soljačić, profesor na prestižnom američkom sveučilištu MIT, odlučio pokrenuti svoju nagradu. Dogodilo se to u godini kada je jedan od naših najpoznatijih znanstvenika dobio nagradu Blavatnik za izvrsnost u području fizike koja mu je donijela i 250.000 dolara. Odlučio je dug društvu koje mu je pomoglo da dođe do profesure na jednom od najvažnijih svjetskih sveučilišta vratiti osnivanjem vlastite nagrade. Svake godine maturantu s najboljim rezultatom iz fizike i matematike dodjeljuje se iznos od 5000 dolara što se obilježava prigodnom svečanošću u organizaciji ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih.
Prof. Soljačić u proteklih se deset godina uspješno bavi znanošću na Massachusetts Institute of Technology (MIT), a područje njegova znanstvenog rada ima sve više primjena. S kolegama je osnovao niz startupa u koje je uloženo više stotina milijuna dolara, njegovi se znanstveni interesi šire. Prof. Soljačić zna koliko mladom znanstveniku znači bilo kakva nagrada, a pogotovo ona koja nosi prepoznatljivo ime nekog starijeg i uspješnog kolege. Tko zna, možda se među dosad nagrađenima nađe i netko tko će ostvariti podjednako uspješnu karijeru poput njega, doći do otkrića kao što je bežični prijenos energije ili će razvijati vlastiti veliki jezični model, kao što to sada s kolegama radi ovaj naš ambiciozni znanstvenik. Ili će se, ako već nije dosad, netko takav pojaviti uskoro, jer Soljačić je odlučio najmanje pet godina produljiti svoju nagradu. Smatra kako je to primjer filantropije u kojem srećom u Hrvatskoj nije usamljen, ali se nada da će njegov i slični pothvati potaknuti i druge da naprave isto. Stoga vjerojatno nema bolje prilike od ove za još jedan intervju s Marinom Soljačićem, budući da se prošle godine navršilo i deset godina otkako smo objavili prvi tekst o njegovim postignućima.
Zašto ste se odlučili osnovati svoju nagradu?
U Americi postoji mnogo nagrada ovakvog tipa koje su mi osobno bile velik poticaj u karijeri. Zato sam odlučio, kada budem imao više sredstava, osnovati sličnu nagradu u Hrvatskoj. Prije deset godina kada sam je pokrenuo, takve su nagrade u Hrvatskoj bile znatno rjeđe. Jedan od mojih ciljeva bio je potaknuti i druge imućne ljude u Hrvatskoj da se pridruže takvim inicijativama, kao i otvoriti širu diskusiju o filantropiji i dodatno je razviti. U Americi je takva vrsta filantropije vrlo raširena, dok je u Hrvatskoj, osobito prije deset godina, bila gotovo nepostojeća. Danas vidimo da smo bili uspješni jer su se inicijativi pridružili i drugi imućni pojedinci i organizacije, koje sada također dodjeljuju slične nagrade, ne samo maturantima nego i šire.
Sada ste je produljili za pet godina. Zašto, je li to i dalje samo vaš novac ili ima i drugih izvora?
Za sada sam je produljio na još pet godina jer je iskustvo iz posljednjih 10 godina pokazalo da je to bila odlična ideja. To je i dalje samo moj novac.
Pratite li dobitnike, kako se njihove karijere i životni putevi razvijaju?
Svi su jako uspješni: neki su još na fakultetu, a neki su već završili studij i započeli impresivne karijere. Nažalost nisam u kontaktu s njima dovoljno često, tu i tamo izmijenimo koji e-mail. Trudit ću se da to u budućnosti bude češće. Baš sam im sada, u povodu desete obljetnice, svima pisao.
Je li vam netko od dobitnika posebno ostao u sjećanju?
Svi dobitnici i cijeli taj proces dodjele nagrade ostali su mi u jako lijepom sjećanju. Ceremonija dodjela tih nagrada uvijek me ponovno podsjeti koliko Hrvatska ima talentiranih, motiviranih i marljivih mladih ljudi, i to je jako lijepo i ohrabrujuće: nadahne me pozitivnom energijom.
Jeste li zadovoljni ulogom države i suradnjom s njom?
Dodjela nagrade je uvijek bila u Ministarstvu znanosti, i to oni organiziraju. Uz to dodijele još nekoliko dodatnih novčanih nagrada za druge učenike koji su također dobro prošli na maturi. Zahvalan sam na svemu tome.
Jesu li i drugi znanstvenici došli na slične ideje, je li vas netko konzultirao?
Da, nekoliko sličnih nagrada je bilo do sada, i to me jako veseli. Na primjer, uz nagradu Soljačić, bila je i nagrada Sakal za informatiku, nagrada "Ante Žužul" za hrvatski i povijest, nagrada tvrtke S&T Hrvatska za informatiku, nagrada tvrtke Axians Hrvatska, zatim Ministarstvo znanosti dodjeljuje nekoliko nagrada itd. Jako sam sretan i zahvalan svima njima što su se pridružili inicijativi.
Sada su se znanstvena područja znatno proširila. Gdje bi dosadašnji dobitnici prema vašem mišljenju trebali tražiti svoju priliku?
Osobno jako mi je uzbudljivo raditi na umjetnoj inteligenciji i kvantnim tehnologijama. Ali, mislim da je važno da svatko radi na onome što ga najviše zanima i za što osjeća najveću strast; uostalom, tako će vjerojatno imati i najbolje rezultate. No, čime god da se čovjek bavi ovih dana, a pogotovo ako je to znanost, matematika ili inženjerstvo, preporučio bih svima da se jako trude koristiti AI za svoj rad, i da se potrude učiti i savladavati nove AI alate koji se ovih dana rapidno razvijaju. Ne možemo točno znati hoće li i kada znanstvenici i inženjeri biti zamijenjeni s AI, ali prilično sam siguran da će biti zamijenjeni znanstvenicima ili inženjerima koji se koriste umjetnom inteligencijom. Već i danas, ako si vješt u korištenju određenih AI alata, možeš u nekim strukama biti dvostruko, pa čak i 10 puta produktivniji nego ako dotične alate umjetne inteligencije ne koristiš. Ja osobno koristim velike jezične modele poput ChatGPT-ja po nekoliko sati svaki dan, i to mi uštedi puno sati rada.
Vidimo da razvijate i vlastiti AI model na MIT-u. O čemu se točno radi?
Da, radimo puno na umjetnoj inteligenciji, i to u nekoliko smjerova. S jedne strane istražujemo kako hardware koji je pojačan fotonikom, na primjer, grafički procesori koji su povezani optičkim kabelima, može omogućiti efikasnije, moćnije ili brže programe umjetne inteligencije. Drugi smjer je kako umjetna inteligencija može pomoći u otkrivanju nove znanosti: na primjer, otkrivanje novih materijala (fotoničkih, topoloških, i slično). Treće polje AI koje nas jako zanima jest takozvani "interpretabilni AI" odnosno umjetna inteligencija koju razumijemo. Većina današnje umjetne inteligencije radi na principu "crne kutije": proizvede (obično) točan rezultat, ali je jako teško shvatiti kako je do tog rezultata došla. Nasuprot tome, računi interpretabilne umjetne inteligencije, njezina logika i razmatranja inherentno su razumljivi ljudima. Zbog toga je interpretabilna umjetna inteligencija često sigurnija, a osim toga može na prirodan način otkriti nove zakone znanosti i naučiti nas dotične zakone. I na kraju, dosta radimo i na razvoju novih algoritama za AI: puno matematičkih metoda iz fizike (statističke fizike, parcijalnih diferencijalnih jednadžbi, pa čak i kvantne mehanike) mogu se primijeniti u izradi boljih algoritama za AI. Tako objavljujemo sve više radova na konferencijama iz AI kao što su Neural Information Processing Systems (NeurIPS), Association for the Advancement of Artificial Intelligence (AAAI), International Conference on Machine Learning (ICML) itd. A oni su tamo jako dobro prihvaćeni. Da navedem jedan konkretan primjer: naš rad 'OccamLLM: Brza i precizna aritmetika jezičnih modela u jednom koraku' predstavljen je na NeurIPS-u 2024 u prosincu. OccamLLM donosi novu metodu za točnu aritmetiku unutar jezičnih modela, bez potrebe za dodatnim generiranjem koda ili prilagodbom modela. Trenutni modeli često imaju poteškoća s kompleksnim izračunima (modeli kao ChatGPT cesto pogriješe u kompleksnoj aritmetici), ali naš pristup rješava ovaj problem integracijom simboličke arhitekture (OccamNet koji smo mi razvili) direktno u skrivene slojeve jezičnih modela. Rezultati su impresivni: OccamLlama, naš model, postiže 100-postotnu točnost u osnovnoj aritmetici (+, −, ×, ÷, √, sin, cos, log, exp), nadmašujući GPT-4o + Code Interpreter. Štoviše, rezultat se generira u jednom koraku, dok GPT-4o u prosjeku zahtijeva 50 koraka. Kako funkcionira? Skrivene slojeve jezičnih modela (LLM) koristimo za upravljanje OccamNet-om, odlučujući koje operacije provesti, i biramo između rezultata LLM-a i OccamNet-a za svaku generaciju. Nadamo se da bi OccamLLM mogao otvoriti vrata bržim i sposobnijim jezičnim modelima, uključujući učinkovitije modele za pametne telefone.
Nedavno ste dobili i profesuru Cecil and Ida Green na MIT-ju. Što to znači, o kakvoj je poziciji riječ?
Da, to je jedan počasni naslov. Uglavnom, Cecil i Ida Green donirali su novac MIT-ju, vjerojatno je riječ o nekoliko milijuna dolara, da se uspostavi profesura s posebnim počasnim naslovom u njihovo ime, i kroz to sada svake godine dobivam dodatna sredstva za istraživanja. Tu ponovno vidimo jedan primjer filantropije, sličan nagradi Soljačić.
Osnovali ste mnogo startupa koji su privukli stotine milijuna dolara. Koliko nam možete reći o njima, može li se neki posebno izdvojiti?
Da, u sklopu svoje skupine osnovao sam nekoliko startupa koji su privukli dosta investicija i zaposlili stotine ljudi. Osim startupa o kojima se već pisalo u Hrvatskoj, ove godine smo osnovali i Axiomatic_AI, koji razvija AI za unapređenje znanosti i inženjerstva. U polju startupa SAD je općenito dosta ispred Europe: Sjedinjene Američke Države imaju čak četiri puta više visokotehnoloških startupa jednoroga (tvrtki vrijednih više od milijardu dolara) nego cijela Europa. Ipak, mislim da Hrvatska ima izvanrednu priliku istaknuti se u ovoj industriji zahvaljujući vrhunskom talentu, mentalitetu sklonom preuzimanju rizika i snažnoj motivaciji mladih ljudi. Uz podršku države u području inovacija i poduzetništva, Hrvatska bi mogla postati ključni regionalni igrač u visokotehnološkom sektoru.
GALERIJA Provjerite svoje znanje: Ovo su jedni od najljepših europskih gradova, možete li ih prepoznati po jednoj fotografiji?