„Neki su u Vukovar, u vrijeme obnove, dolazili s kolicima i lopatama, a odlazili s kamionima i modernom mehanizacijom“.
Ovo su riječi nekadašnjeg predsjednika vukovarskog HDZ-a i saborskog zastupnika Petra Mlinarića koji je preminuo prije nekoliko godina, kada je govorio o obnovi objekata u Vukovaru i okolici poslije Domovinskoga rata. I te njegove riječi u izjavama medijima, od prije 15-ak godina, govore kako se svih ovih godina znalo da se na nekim objektima provodila nekvalitetna obnova, da su građani prijavljivali sve te nedostatke, tražili pomoć…
Međutim, ništa s time u vezi nije se istraživalo niti su traženi odgovorni za loše obavljene radove. Upravo zbog toga danas čudi tolika nevjerica mnogih kada se govori o lošoj obnovi, kada se najavljuju razne istrage, traži odgovornosti i sl. Vukovarci, kada govore o svojim iskustvima s nekvalitetnom obnovom, podsjećaju na prokišnjavanje objekata nakon obnove, spominju obnovu obnove krovišta ulaza u zgrade u naselju Olajnica, obnovu vanjskih zidova zgrada na Vijencu Ruđera Boškovića, urušavanje krova na obiteljskoj kući…
Nakon završenih radova vlasnici niza obiteljskih kuća morali su ulagati svoj novac i sami organizirati radove kako bi objekt priveli k svrsi jer izvoditelji nisu napravili svoj posao kako treba.
– Mišljenja sam kako je većina objekata kvalitetno obnovljena, a da su ovakvi loše odrađeni poslovi izuzetak. Napraviti kuću na takav način i predati je vlasnicima da žive u njoj jest kao da ste im pucali u glavu. To pravi građevinac nikada ne bi napravio – kaže nam jedan građevinar s istoka Hrvatske koji je sa svojom tvrtkom radio širom Hrvatske.
Dodaje i kako se vrlo brzo može utvrditi tko je radio koji objekt i tako utvrditi odgovornost, ali i da je pitanje postoje li uopće te tvrtke i gdje su vlasnici. Kada se govori o načinima da se loše odradi posao, kaže kako treba krenuti od projekta, preko izvođača, podizvođača ako ih je bilo, nadzornih organa i na kraju onoga tko je izdao uporabnu dozvolu. Odgovornost je i na državi koja je sve to plaćala.
– Ako je projekt bio dobar, onda je jasno da je izvođač zakazao, a samim tim i nadzor i onaj tko je izdao uporabnu dozvolu. Lako se može utvrditi i kakav je bio projekt. Radilo se svašta i to se sada pokazuje. Nažalost, posao od ministarstva na obnovi dobivale su tvrtke koje su samo za tu namjenu osnovane i čiji se vlasnici nikada nisu bavili time. Poznato je i kako je bilo tvrtki koje nisu isplaćivale ni plaće svojim radnicima, pri čemu su vlasnici za sebe uzimali golemi novac. Žalili su se ljudi, sudili, ali nikad ništa nije napravljeno po tom pitanju – kaže nam ovaj građevinar.
Posljednja masovna obnova objekata zabilježena je poslije poplava u županjskoj Cvelferiji. Tadašnji načelnik Općine Gunja Hrvoje Lucić, koji je danas u mirovini, kaže kako su mještani čekali na obnovu, ali da se i na tome području svjedočilo nekvalitetno odrađenim radovima.
– Radove na obnovi obavljalo je više od 20 tvrtki, od kojih je nekoliko njih radilo kvalitetno, dok su ostale „fušarile“. Građani su mogli birati hoće li obnavljati sami i dobiti za taj posao od države 40 ili 70 tisuća kuna, ovisno o visini vode, ili pak čekati da im država obnovi kuću. Tamo gdje je država obnavljala svjedočili smo iznimno napuhanim cijenama koje su bile više i od sličnih radova u Zagrebu ili Dubrovniku. Mještani su se žalili, ali dobivali su često odgovor kako je ovo super s obzirom na to kakve su kuće imali. Uglavnom, nije bilo rezultata od svih tih pritužbi – prisjeća se Lucić dodajući kako su dolazili u sukob i s nadzornim tijelima, ali opet bez rezultata.
S odmakom od gotovo sedam godina Lucić kaže kako je bio zadovoljan s reakcijom države i poslom koji je odrađen na terenu, ali i kako je sve to sasvim drukčije u odnosu na katastrofu koja se dogodila u Sisačko-moslavačkoj županiji.
Nepuna dva mjeseca poslije poplave došli su i prvi kontejneri za smještaj mještana koji nisu imali kupaonicu niti toalet. Inače, na poplavljenom području bila su postavljena četiri kontejnerska naselja, a najduže je u njima živjela jedna obitelj iz Gunje – čak pet godina.
Obnova je bila najveća pljačka od strane onih koji su obnavljali. Svi se znaju sa imenom i prezimenom i nije ih teško pronaći ako postoji volja. Marko Babić je jedan od njih u općini Benkovac.