Prije 18 godina, u travnju 1984. Mate Čular iz Odranskog Obreža kraj Zagreba optužen je za pomaganje u primanju mita. Tadašnja mu je milicija oduzela najprije 100.000 pa 160.000 dinara iz obrtničke zadruge Tehnoinvent, čiji je bio kooperant kao bravarski obrtnik. Potom je pritvoren i u zatvoru proveo 90 dana. Nakon izlaska iz pritvora istražni sudac odbio mu je vratiti novac dok traje sudski proces. Općinsko javno tužilaštvo 1989. podiglo je protiv Čulara optužnicu, no 1995. godine Općinski je sud u Zagrebu obustavio kazneni postupak i proglasio ga nevinim.
- Tada nastaju još veći problemi. Država i dalje odbija na miran način vratiti novac, pa sam 1995. podnio tužbu protiv Republike Hrvatske za naknadu štete. Moram istaknuti da je tih 260.000 dinara bio početni kapital koji sam godinama štedio za otvaranje obrta, a kada su mi oduzeti bili su namijenjeni kupnji 13 tona lima za posao koji sam sklopio s gradom Zagrebom za proizvodnju 1000 košarica za smeće. Da bi se obavila konverzija dinara u kune, zatražio sam od Hrvatske narodne banke da to učini za potrebe suda. Za slučaj oduzetih 100.000 dinara, odnosno iznos od 7530 kuna po izračunu HNB-a, dobio sam 1998. presudu Općinskog suda u Zagrebu, koja je postala pravomoćna i ovršna. Naime, Državno pravobraniteljstvo nije osporilo presudu, niti uložilo žalbu. Dakle, trebao sam dobiti svoj novac s kamatama - opisuje redoslijed događanja Čular.
- No, do dana današnjeg ništa od novca jer se u hrvatskom pravosuđu događaju nezamislivo nevjerojatne stvari! Naime, nakon podignute ovrhe Općinski sud dao je nalog tadašnjem ZAP-u da se obračuna taj novac te da se stavi na neki račun sa strane dok se čeka da se ovrha riješi za deset dana. Tada sve kulminira. Državno je pravobraniteljstvo, na njima znane načine, doznalo koliko bi mi država trebala vratiti novca. Riječ je o 15 milijuna kuna, koliko je s kamatama taj dug narastao od 1984. godine! U tome je bit moga problema. Stoga je Državno pravobraniteljstvo tek tada zatražilo poništenje presude uz objašnjenje da navodno nisu zaprimili presudu u moju korist i da se nisu imali prilike žaliti. Tko pametan može prihvatiti takvo objašnjenje!? Zamislite na kakav način pravobraniteljstvo štiti državu na moj račun! Na ponovljenu suđenju Sudu je dostavljeno više dokaza iz kojih je vidljivo da su uredno primili presudu, a osobno sam se uvjerio u pisarnici Državnog pravobraniteljstva da su presudu zaprimili. Čak sam je držao u rukama. Nadalje, tvrde da dostavnicu moje presude nije potpisala službena osoba pa je nevažeća. Ali, o tomu imam i potvrdu iz Službe otpreme u Općinskom sudu, uobičajena je praksa da se dostavnica ne potpisuje već se samo stavlja žig i datum primitka stranke u postupku. Također, imam dokument saborskog Odbora za zakonodavstvo kojim potvrđuju "da je pismeno koje je dostavljeno Državnom pravobraniteljstvu dostavom u pisarnicu njegova ureda, a prijem potvrđen prijemnim žigom - pravovaljano". Sve te argumente sudac Ivica Veselić zanemario je i dao povjerenje tvrdnjama pravobraniteljstva te mi ponudio 0,01 lipu. Zamislite apsurda da se za 0,01 lipu može kupiti 13 tona lima! Rješenjem od 2. velječe 1999. sudac je poništio pravomoćnost presude te predmet vratio u pisarnicu i otad nema namjeru riješiti predmet - ogorčeno i uzbuđeno priča milijunaš koji to zasad nije.
Domagoj Zovko
Otvori KEKS Pay
