U selu Khnatsakh, smještenom uz granicu Armenije i Azerbajdžana, noć više ne znači odmor. Svake večeri oko 22 sata iz smjera azerbajdžanskih položaja s brda odjekuje rafalna paljba. Mještani tvrde da meci često završavaju u krovovima i zidovima kuća. Iako zasad nitko nije ozlijeđen, strah je svakim danom sve veći. "Vrlo je napeto, imamo djecu, malu djecu i starije osobe u kućama", kaže Karo Andranyan (66), umirovljeni mehaničar čija se kuća nalazi tek stotinjak metara od neprijateljske vojne osmatračnice s koje vijori azerbajdžanska zastava.
U selu koje je, prema popisu, imalo oko tisuću stanovnika, sve je više napuštenih kuća. Ljudi odlaze jer se boje – ne samo pucnjeva, već i ponovnog izbijanja sukoba između dviju država koje su već dvaput ratovale u posljednjih 40 godina.a tinja, mir visi o koncu Kako piše agencija Reuters, pucnjevi dolaze u trenutku kad su Armenija i Azerbajdžan naizgled bliže miru nego ikad. U ožujku su objavili da su se dogovorili oko nacrta mirovnog sporazuma, koji bi mogao biti potpisan do 2026. godine. Sporazum predviđa razgraničenje granica i izmjene armenskog ustava, koje bi otvorile put ratifikaciji dogovora s azerbajdžanske strane.
No od tada je došlo do naglog porasta incidenata i optužbi za kršenje primirja. Azerbajdžan tvrdi da armenska vojska provocira, dok Armenija optužuje Baku da pucnjavom namjerno širi strah među lokalnim stanovništvom i vrši psihološki pritisak na pregovore. Granica između dviju zemalja zatvorena je još od ranih 1990-ih i već desetljećima predstavlja jednu od najnestabilnijih točaka na južnom Kavkazu – regiji od strateške važnosti, kroz koju prolaze ključni plinovodi i naftovodi prema Europi.
Iako nije bilo poginulih na granici u posljednjih godinu dana, situacija se svakodnevno pogoršava. Stručnjaci upozoravaju da, iako vjerojatnost potpunog rata nije isključena, puno su izgledniji lokalni sukobi koji bi mogli dodatno destabilizirati regiju. "Ilham Alijev već godinama koristi strategiju eskalacije i vojne sile kako bi natjerao Armeniju na ustupke", izjavio je za Reuters Laurence Broers iz britanskog think tanka Chatham House. Azerbajdžan, koji ima tri puta više stanovnika od Armenije, nema pritisak da požuri s mirom. S druge strane, armenski premijer Nikol Pašinjan nastavlja ponavljati da rata neće biti, "unatoč svim provokacijama". Ipak, među narodom vlada sumnja – riječi ne znače mnogo kad se svake večeri čuju pucnjevi.
Američki senator Marco Rubio prošlog je mjeseca izjavio da postoji "stvarna opasnost" od novog sukoba te pozvao Azerbajdžan da pristane na mirovni dogovor koji neće uključivati invaziju na Armeniju. Azerbajdžanski predsjednik Alijev, koji je na vlasti od 2003., nedavno je otišao korak dalje, nazvavši Armeniju "fašističkom prijetnjom koja mora biti uništena". Iz azerbajdžanskog Ministarstva vanjskih poslova ponovno su naglasili da žele mir te da nemaju teritorijalnih pretenzija prema Armeniji, ali su optužili Ereván da svojim postupcima "dovodi u pitanje vlastitu predanost miru". U međuvremenu, mještani Khnatsakha svaku večer zatvaraju prozore i gase svjetla. "Ne znamo hoće li ovo stati ili se pretvoriti u nešto gore", kaže Andranyan, gledajući prema brdu s kojeg svake noći dolaze pucnjevi.
Mirotvorac je tek 6 mjeseci na vlasti, treba izgurati još preko 3 godine. Tako da će novih ratova još sasvim sigurno biti. Ako ništa onda zato, jer je prvo dao zavjetrinu Putleru da počne jedan veliki, u sjeni kojega sada može krenuti puno manjih. Zapravo ćemo biti sretni ako do kraja njegovog MIRNOG mandata ne budemo imali jedan globalni sukob.