Uoči pisanja ove kolumne morao sam s vozilom stati pokraj gradilišta u Palmotićevoj u središtu Zagreba zbog tvrdih žica od odbačene igračke pauka koja mi je ušla pod kotače i omotala se oko amortizera. Dok sam pokušavao iščupati i posljednji komad pokraj mene se pojavio radnik s gradilišta, rekao bih Nepalac, kako bi mi s mobitelom posvijetlio podvozje, a zatim i preuzeo akciju oslobađanja vozila.
Ne govori ni hrvatski ni engleski, ali na moje iskaze zahvalnosti uzvratio mi je pozdrav i osmijeh koji govori “ljudi smo”. Zbog toga mi je još razumljiviji bijes koji je HDZ-ov Andro Krstulović Opara istresao na Facebooku jer su “jadni i bijedni kukavice kao čopor gladnih čagljeva” napali strane radnike koji “ne smetaju nikome osim onima koji su zavedeni budalama i zlotvorima, a koji mjesecima populistički blebeću o opasnosti “zamjene stanovništva”, “nekontroliranim migracijama” (...) Umjesto da se odgovorno i organizirano suoče s tim problemima i rade na rješenju koje zrelo društvo mora naći”. Kaže i da je odgovornost na svima nama zbog tog divljaštva jer ne osuđujemo verbalne nasilnike u javnom prostoru pa je opleo po pojedinim oporbenim političarima, dodavši: “E pa ne može više tako!”.
Komunizam je kriv što smo odgojili djecu koja nisu sposobna živjeti od svog rada, koji su učili svašta samo da ne moraju raditi, uz to imamo medije koji doprinose tome.