Aleksandar Vučić politički je gubitnik, čovjek koji je upravo, nogometnim rječnikom kazano, na domaćem terenu doživio veliki poraz, samo što mu to nitko od najbližih suradnika, ili bolje rečeno poslušnika, nema hrabrosti reći. Da danas utihnu svi studentski prosvjedi i blokade, koji traju više od dva mjeseca u Srbiji, to bi bila bi samo pirova pobjeda za čovjeka koji trinaest godina autokratski vlada Srbijom i čija je vladavina već sada duža od one Slobodana Miloševića. Vladavinu je započeo 2012. kao prvi potpredsjednik Vlade, ali u stvarnosti kao prvi čovjek, nakon toga kao premijer i od 2017. predsjednik koji mimo Ustava kontrolira sve institucije i odlučuje o svemu.
Njegov je diktatorski brand propao, a ne studentski prosvjedi - kako su to precizno u redakcijskom komentaru nedavno napisale kolege iz dnevnog lista Danas. Studentski bunt koji je nastao nakon novosadske tragedije, u kojoj je poginulo petnaest osoba, i veliko NE mladih ljudi Vučiću, kojem je jasno poručeno da nije nadležan za zahtjeve koje traže, veliki je politički šamar za autokrata koji voli da ga se za sve pita. Sve što se događa u Srbiji u zadnja dva mjeseca poprilično je uzdrmalo do sada nedodirljivog vladara. Sve ovo pokazatelj je da se ljudi u Srbiji više ne boje čovjeka kojeg svaki dan moraju satima gledati i slušati u raznim televizijskim programima. Da su u strahu velike oči, svjedoči i suluda političko-medijska kampanja o tome da iza prosvjeda u Srbiji stoji prije svega službeni Zagreb, a zatim i Sarajevo i Podgorica i, pogađate, na kraju i Priština. To je taj nagon aktualne vlasti na čelu s Vučićem da se vrati na stare radikalske postavke: Hrvat je uvijek glavni neprijatelj i krivac.
Tako su hrvatski studenti, koji su bili u posjetu kolegama iz Srbije, preko noći (zahvaljujući Vučiću kojih je javno napadao, iako se uvijek voli predstavljati kao dobar domaćin, te medijskim huljama iz Večernjih novosti i Informera) postali agenti SOA-e i rušitelji vlasti. Bolje nisu prošli ni domaći studenti i studentice u Srbiji koji su prešli put od ustaša do vojvođanskih separatista. A u toj opasnoj igri sa sigurnošću mladih ljudi vlast ne bira sredstva. Javno im se objavljuju osobni dokumenti kao dokaz da su hrvatski agenti, šalju se najprije batinaši da ih tuku ili zastrašuju, a sada se koristi i tajna služba BIA kao sredstvo zastrašivanja. Da je vlast spremna na sve kako bi obranila svoje pozicije, na čelu s Aleksandrom Vučićem, odjednom se javnosti servira ili još bolje poručuje kako postoji zapravo paravojna postrojba unutar vladajuće stranke, 17 tisuća tzv. „lojalista“ koji su se zakleli krvlju da će braniti Vučića. Osim toga Vlada prijeti prosvjetarima porukama: ako nećete raditi, ima tko hoće, a vrhunac je političkog ludila izjava utjecajnog člana vladajućeg SNS-a Vladimira Đukanovića da su djeca do svoje punoljetnosti vlasništvo države.
Aleksandar Vučić, koji godinama kuka kako je njegova obitelji, a posebno djeca, meta napada „tajkunskih medija“ i „antisrpske opozicije“, sada javno prijeti mladima i izgovara imena studenata i studentica koji su digli glas, i u maniri pravog diktatora crta im mete na čelo, nakon što je već ranije pustio batinaše na njih ili im prijetio Kobrama (specijalnom jedinicom vojne policije).
Ti mladi ljudi ozbiljno su uzdrmali autokrata iz našeg sokaka, koji sada ide iz greške u grešku, i koliko god se on, uz podršku svojih režimskih medija, trudio prikazati da je cijela situacija plod vanjskih faktora, problem mu nije došao izvana, nego se nalazi unutra, i ljudi su s pravom nezadovoljni. Osim toga, roditelji, braća i sestre, rodbina i prijatelji studenata prije će njima vjerovati nego manipulacijama raznih tabloida. I čekanje da se prosvjedi ispuhnu nije rješenje problema. Oni će ponovo pojaviti prvom prilikom.
Aleksandar Vučić, čijem su dolasku na vlast kumovali doslovno svi vodeći političari u Srbiji nakon mučkog ubojstva Zorana Đinđića, čovjek je koji se cijeli život pripremao za vlast i on je nema namjeru tek tako predati. Studentski prosvjedi označili su početak njegovog kraja, a koliko će to trajati, nitko se ne usudi u ovom trenutku prognozirati. Ovo što se događa u Srbiji nije obična vlast koja se lako može smijeniti. To je autokracija u srcu Europu, s čovjekom koji se tijekom 2024. prema istraživanju „Istinomera“ pojavio uživo na televizijskim ekranima 350 puta, od toga 27 puta samo u prosincu 2024. To znači da su građani i građanke Srbije samo 15 dana prošle godine imali poštedu od Vučićevih obraćanja. Praksa svakodnevnog pojavljivanja na televizijama nastavljena i u prvim danima 2025. kako bi se građane uvjerilo da je studentski bunt stvar prošlosti. Teoretski, može se i postaviti pitanje: može li netko tko toliko boravi po televizijskim emisijama uopće obavljati svoje elementarne dužnosti jednog predsjednika.
Vučić je svoju političku karijeru započeo kao militantni mladošešeljevac, a ta ista radikalska skupina je upala na skup beogradskih intelektualaca u Domu omladine, gdje je fotoaparatom razbijena glava književniku Mirku Kovaču, koji je nakon toga otišao u Rovinj i do smrti nije posjetio Beograd, pa preko Gline, gdje je sam Vučić huškao hrvatske Srbe obećavajući im Veliku Srbiju, sve do Miloševićevog ministra informiranja, koji je 1999. među ostalim izjavio: „… osvetit ću se Slavku Ćuruviji za laži koje o meni piše Dnevni telegraf.“
Svih ovih godina na vlasti Vučić i jest neka kombinacija Šešelja i Miloševića, koji široke mase zaluđuje pričama o srpskom svetu, o borbi protiv unutarnjih i vanjskih neprijatelja koji žele nauditi Srbiji i njemu kao njezinom jedinom legitimnom čuvaru. U svemu ovome ne libi se koristiti represivni aparat, usluge raznih ljudi i osobne garde batinaša koja je spremna za obračun s neistomišljenicima. To se događa i sada kada mu vlastiti narod pokazuje krvave dlanove njegove vladavine. Možda se tu negdje i krije poanta njegove vladavine, Vučić dlaku mijenja, ali ćud ne.
Čovjek koji se trudio ostati upamćen kao moćni vođa, uzdrman je mirnim prosvjedima mladih; čovjek koji je je isticao kako želi biti pomiritelj sa susjedima, nikada nije pobjegao od svoje radikalske naravi i još više je zatrovao odnose u regiji; čovjek koji se predstavljao kao veliki graditelj Srbije, ostat će zapamćen po smrtonosnom padu nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu, što je u ljudima razbuktalo sumnju i bijes na koruptivnu trulež koja razara tkivo države.
>> FOTO Kultna fotografija s prosvjeda u Beogradu obišla svijet: Procjene su da je na Slaviji bilo oko 100.000 građana
Što je to nas u Hrvatskoj briga!? To je očito briga JND-a i njihovog leftard vodstva, primjerice ovog Srboja Zovka, koji je našao za shodno lelekati zbog Vučića i Srbije, a ostati gluh na Milanovićevo napadanje jednog novinara u Hrvatskoj.oj. Agresivac i Jugosloven. Mudro izbjegava reći da su ti "hrvatski studenti" srpske nacionalnosti. Srpska posla koja prenosite ovamo nas ne zanimaju! Jasan je vaš san da "dve levice" dođu na vlast i "uspostave saradnju" i mokre snove o "zajedničkoj državi". Mrš!!! Nećete u Čavoglave, niste ni prije! ZDS