Novinske stupce i portale u Hrvatskoj i šire, kako se približava ljeto, sve češće pune priče o Austriji kao novoj „obećanoj zemlji“ za Hrvate nakon što ta alpska zemlja početkom srpnja ukine sva ograničenja za rad hrvatskim državljanima. Očekuje se i novi val iseljavanja mlade visokoobrazovane i kvalificirane radne snage iz Hrvatske u prijateljsku i gotovo nam susjednu Austriju. O tome smo razgovarali sa šefom austrijskog saveznog Servisa za zapošljavanje (AMS), poznatim međunarodnim stručnjakom za tržište rada i predsjednikom Mreže europskih javnih službi za zapošljavanje (PES Network) dr. Johannesom Kopfom koji tvrdi da ne strahuje da će Hrvati zbog otvaranja austrijskog tržišta radne snage i ukidanja radnih dozvola preplaviti Austriju.
Potpuno drukčiju priču, onu o pozitivnim vrijednostima slobode kretanja radne snage i jačanju svijesti o važnosti njezine mobilnosti unutar EU kako bi se bolje odgovorilo na izazove tržišta rada, manjak kvalificirane radne snage, digitalizaciju, zaštitu klime i migraciju na nacionalnoj i europskoj razini, naravno uz nužnu brigu o demografskim pokazateljima i socijalnoj skrbi, ispričao nam je u ekskluzivnom razgovoru za Večernji list taj 47-godišnji doktor prava iz Beča, koji je, među ostalim, bio savjetnik jednog od bivših austrijskih ministara gospodarstva, a nedavno je dao i svoj stručan doprinos smjernicama austrijske politike tržišta rada, uglavljenim u Program nove konzervativno-zelene vlade austrijskog saveznog kancelara Sebastiana Kurza.
Bilo kako bilo, prognoze o hrvatskoj budućnosti što se tiče iseljavanja nisu nimalo optimistične. Jer sve se više Hrvata, osobito mlađe generacije, odlučuje na odlazak trbuhom za kruhom u Europu. Možda rješenje tog kritičnog pitanja treba tražiti i u Kopfovoj konstataciji: „Nova, dobro plaćena radna mjesta ili novi odlasci“.
Od 1. srpnja ove godine Austrija mora potpuno otvoriti svoje tržište rada hrvatskim državljanima, ostavljenima čak sedam godina na čekanju. Koliko Hrvata od ljeta očekujete u Austriji?
Odluka austrijske vlade o zadržavanju ograničenja za Hrvate do maksimalnog mogućeg sedmogodišnjeg roka, za koju sam i ja bio nakon brojnih pomnih analiza svih mogućih pozitivnih i negativnih razloga i podataka, nije bila laka jer su Austrija i Hrvatska dvije povijesno povezane zemlje tradicionalno dobrih i prijateljskih odnosa, ali donijela je željeni rezultat. Situacija je u Hrvatskoj danas mnogo bolja nego prije nekoliko godina, gospodarski rast je dobar, stopa nezaposlenosti osjetno je pala, iznosi 6,4 posto, i gotovo je na prosjeku Europske unije od 6,2 posto. Sjećam se i vremena kad je nezaposlenost u Hrvatskoj bila i tri puta veća od one u Austriji, koja sada iznosi 4,2 posto. A ono što je posebno važno jest to da je Hrvatska u međuvremenu vidno smanjila i stopu nezaposlenosti mladih koja iznosi 16 posto i gotovo je na razini EU od 14 posto. U Austriji je ona upola manja od one u Hrvatskoj i iznosi osam posto. A i povoljan gospodarski rast u Austriji učinio je otvaranje tržišta za Hrvate podnošljivim.
Austrija je samo potpuno iskoristila moguće maksimalno sedmogodišnje prijelazno razdoblje koje svaka država članica Europske unije ima pravo primijeniti na radnike iz nove države članice, s ciljem sprečavanja ozbiljnih poremećaja na domaćem tržištu rada. Tako smo postupili i kad je bila riječ o svim prijašnjim krugovima proširenja EU, pa tako i pri proširenju 2004. godine za deset novih članica. Osim toga, svih tih godina austrijsko tržište rada za Hrvate bilo je samo djelomično zatvoreno i omogućeno im je zapošljavanje u više od 60 zanimanja koja su deficitarna u Austriji.
Ali niste mi odgovorili s koliko Hrvatica i Hrvata računate nakon 1. srpnja?
S njih do deset tisuća u godinu dana, odnosno od ljeta do kraja ove godine s njih oko sedam tisuća. Ukidanje radnih dozvola na početku će povećati trend dolazaka, a potom je realno očekivati postupno smanjenje, kao što je to bilo i s Bugarima, Poljacima i ostalim državljanima iz deset novih zemalja članica EU u najvećem krugu proširenja. Na austrijskom tržištu rada danas je ukupno 39 tisuća Hrvata, što zaposlenih, što nezaposlenih. U 2015. godini bilo ih je 27 tisuća, što govori da je do sada godišnje u Austriju u potrazi za poslom dolazilo negdje oko tri tisuće hrvatskih državljana.
Koliko je od toga nezaposlenih Hrvata i računate li na to da bi dolazak još njih deset tisuća nakon 1. srpnja ove godine mogao znatnije utjecati na porast austrijske stope nezaposlenosti?
I da i ne. Na jednoj strani i tako ove godine računamo u Austriji na rast stope nezaposlenosti jer nemamo više gospodarski rast kao što je bio između 2017. i 2019. godine, nego sporiji, a broj osoba koje će tražiti posao, ne samo Hrvata, nego i Mađara, Rumunja, Bugara, Čeha, Poljaka i ostalih je u porastu. Kod sadašnjeg gospodarskog rasta, porast broja nezaposlenih Hrvata ima također određenu ulogu u svemu tome, ali neznatnu. Statistike pokazuju da je u Austriji prošle godine prosječno bez posla bilo 4345 Hrvata, što je za 148 osoba ili 3,3 posto manje nego 2018. godine.
Ne strahujete li da bi nakon otvaranja tržišta rada Austrija, tim više što je blizu Hrvatske, mogla postati poput Njemačke i Irske veliki hit i nova „obećana zemlja“ preplavljena Hrvatima?
Rekao sam da je realno očekivati da u Austriju u godini dana dodatno dođe do deset tisuća Hrvata. Ako ima još onih koji bi htjeli doći, oni će doći i nitko ih ne može zaustaviti jer sloboda kretanja radnika koja uključuje pravo zapošljavanja i prebivališta u svakoj od država članica jedno je od temeljnih prava Europske unije. Ali uz uvjet da imaš posao. Zato nikome ne bih savjetovao da dođe u Austriju ako prethodno nema sigurnog poslodavca. Jer i na sva usta hvaljena Austrija, u kojoj, kako neki misle, ima posla za svakoga, mora gledati kako unaprijediti funkcioniranje domaćeg tržišta rada, imajući u vidu aktualne probleme, dugotrajnu nezaposlenost, višak nekvalificirane radne snage i druge izazove.
Procjene su da će na početku navala hrvatskih državljana biti nešto veća, ali sigurno Austriju neće preplaviti Hrvati jer jednostavno nemamo toliku ponudu za zapošljavanje. Naravno da će ljudi dolaziti i da se austrijski poslodavci pripremaju za njihov dolazak. Mnogi hrvatski radnici već odavno rade u turizmu, ugostiteljstvu i nekim granama građevinarstva te svojim znanjima i vještinama pokrivaju manjak radnika koji u Austriji postoji na nekim područjima. A oni koji tek namjeravaju doći moraju znati da nas isključivo zanima kvalificirana i stručna radna snaga.
Očekujete li i veći priljev Hrvata iz engleskog govornog područja u Austriju zbog rasta nesigurnosti u Velikoj Britaniji nakon izlaska iz Europske unije, odnosno rezultata izbora u Irskoj koji je izazvao šok i zabrinutost kod mnogih doseljenika. Mediji pišu da mnogi od njih razmišljaju o selidbi u Austriju kao boljem i znatno bližem mjestu za život, u kojem znanje njemačkog jezika nije imperativ.
To još nisam čuo, moram priznati. Zašto bi netko pustio siguran posao u Irskoj i bezglavo došao u Austriju u kojoj nema osiguran posao samo zbog blizine Hrvatske? Još jednom ponavljam – ne idite u Austriju ako prethodno niste našli siguran posao. Na teret države sigurno nećete moći živjeti i besplatno koristiti usluge austrijskog socijalnog sustava. A što se tiče znanja njemačkog jezika, to je zabluda da ga engleski može zamijeniti u austrijskoj radnoj svakodnevici. Možda iznimno u nekim IT-branšama ili međunarodnim koncernima visoke tehnologije. Ali, u pravilu, za rad u Austriji svakako je vrlo bitno poznavanje njemačkog jezika.
Vas očito baš i ne brine odlazak sve više Hrvata, osobito mladih na rad preko granice?
Gledajte, većina ljudi koji se odluče na rad u Austriji ili nekoj drugoj zemlji Europske unije ne može očito pronaći posao u Hrvatskoj. Posao ne traže samo nezaposleni, ima i onih koji žele veće izazove, bolje radno mjesto i bolju i sigurnu plaću te dodatno ili kvalitetnije usavršavanje u zemljama koje su tehnološki naprednije. Sve je to legitimno i u skladu sa smjernicama EU jer, ako svi ostanu kod kuće, onda više nemamo jedinstveno europsko tržište i mobilnost radne snage. Tu važnu ulogu ima i portal za mobilnost pri zapošljavanju EURES i mreža europskih javnih službi za zapošljavanje PES Network, čiji sam predsjednik od polovice prošle godine, te razmjena iskustava i stručnih znanja među državama članicama EU kako bi se riješila kritična pitanja tržišta rada. S druge strane, naravno da je zabrinjavajuće da je u sedam zemalja članica EU čak četvrtina mladih otišla iz zemlje pa kao posljedica toga ubrzo, zbog nedostatka radne snage, odlaze i tvrtke. Na to mora paziti i Hrvatska koja je znatno poboljšala svoje pokazatelje koji se tiču tržišta rada. Mora naći način kako privući mladu visokostručnu i kvalificiranu radnu snagu da ostane kod kuće. Možda otvaranjem novih i posebno dobro plaćenih radnih mjesta. To je za sve, pa tako i Hrvatsku, i važan demografski i razvojni izazov jer starenje stanovništva i negativan prirodni priraštaj već sada ugrožavaju Europu.
Kako Austrija izlazi na kraj s tim suvremenim izazovima?
Tri godine dobrog gospodarskog rasta u Austriji su iza nas. Slabiji rast i petogodišnja rastuća nezaposlenost doveli su nas pred ne baš lako rješive izazove kao što su dugotrajna nezaposlenost i višak nekvalificirane radne snage. U Austriji je još jedna trećina nezaposlenih dulje od godinu dana bez posla, što je još uvijek bolje od prosjeka EU, ali za nas neprihvatljivo. K tome treba pridodati i digitalizaciju i zaštitu klime, dva europska i svjetska izazova budućnosti, i njihov utjecaj na tržište rada. Ljudi koji ostaju bez posla ili prelaze s jednog radnog mjesta na drugo trebaju sveobuhvatnu potporu koja se temelji na usavršavanju i prekvalifikaciji. Primjerice, ako se zbog zaštite klime i prelaska na željeznicu i čista elektrovozila uvedu restrikcije i poskupe letovi te otpusti višak letačkog osoblja, svaka se stjuardesa ne može transformirati u vlakovođu. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u Europskom je parlamentu već predstavila paket prijedloga za borbu protiv klimatskih promjena, pod nazivom Zeleni plan, koji je veliki izazov i za politiku tržišta rada.
Što očekujete od austrijske savezne vlade kancelara Sebastiana Kurza kad je riječ o politici tržišta rada i izazovima koji su pred vama?
Veselim se ako politika gleda na stručne ekspertize tržišta rada na kojem se još mnogo toga mora učiniti. Posebno kod visoke stope nezaposlenosti nekvalificirane radne snage, jer oko 20 posto nezaposlenih u Austriji ima samo osnovnu školu. Njih šest posto ima završen zanat ili neku drugu stručnu školu, a tri posto fakultetsku diplomu. Kod nas je situacija vrlo izazovna jer je prisutan velik nerazmjer između kvalificirane i nekvalificirane radne snage. Zato je posebno važno da vlada pomoću AMS-a ulaže u mjere aktivne politike zapošljavanja, namijenjene isključivo nezaposlenim osobama s otežanim pristupom tržištu rada kako bi im se pomoglo da se što lakše i brže vrate u svijet rada. Posebno je važno zadržavanje mladih osoba u sustavu obrazovanja i nakon završetka osnovnoškolskog obrazovanja. Znam dobro o čemu govorim jer sam bio uključen i u rad stručne skupine za zapošljavanje i tržište rada u pregovorima Narodne stranke i Zelenih oko programa sadašnje austrijske vlade. Svoje sam prijedloge rješenja nedavno predstavio i austrijskoj ministrici rada, obitelji i mladih Christine Aschbacher, s kojom sam u stalnom kontaktu i imamo jako dobru suradnju.
Jedan od izazova austrijskog i europskog tržišta rada je i migracija. Koliko je Austrija uspješna u integraciji migranata i azilanata?
Na dobrom smo putu, ali ne još i na cilju. Dobro integrirani migranti i tražitelji azila sigurno mogu pridonijeti boljem funkcioniranju tržišta rada. Mnogi od njih su mladi, talentirani, simpatični i žele učiti. To je bio i razlog da sam javno tražio da se tražitelje azila uključi u naukovanje, bez obzira na to što se ne zna hoće li dobiti azilantski status ili ne. Bolje je da nešto rade i uče nego da ne znaju što bi sami sa sobom. Riječ je o 700 osoba koji su u procesu obrazovanja i time je i drugoj strani jasno da je teško i neuputno protjerati ih iz zemlje. Pogotovo jer imamo manjak radne snage na nekim područjima. U svakom slučaju vlada saveznog kancelara Kurza odlučila je da mogu završiti obrazovanje, no hoće li nakon toga smjeti ostati u Austriji, vidjet ćemo. Od oko deset tisuća radno sposobnih izbjeglica prijavljenih 2015. godine na zavod za zapošljavanje polovica njih već je zaposlena. Mnogo smo u njih uložili, od testiranja njihovih radnih sposobnosti i u domovini stečenih znanja na njihovu materinskom jeziku do tečajeva učenja njemačkog jezika. No priča nije završena i ne smije se zaboraviti da još uvijek mjesečno dolazi između 500 i 600 novih osoba, sada najviše iz Afganistana. Posebnu pozornost pridajemo ženama jer one su mnogostruko važne za integraciju njihove djece u austrijsku sredinu.
Ali trenirate i strogoću. Čak 60 tisuća neposlušnih i nefleksibilnih prošle je godine privremeno izgubilo novčanu naknadu za nezaposlene, što je čak 34 posto više nego 2018. Zašto?
Iz dva razloga. Prva polovica kažnjena je jer nije htjela prihvatiti ponuđeni posao od našeg servisa za zapošljavanje ili se nije htjela uključiti u obrazovni proces. Druga polovica neopravdano nije došla na školski tečaj ili neku drugu unaprijed dogovorenu obvezu. Osim toga, vrlo smo konzekventni i kad je riječ o mobilnosti radne snage. Onaj tko je samac ili nema obveze prema djeci ili starim i bolesnim roditeljima i iz Beča ili austrijske pokrajine Donje Austrije, gdje je najveća stopa nezaposlenosti, ne želi ići na tri, četiri ili šest mjeseci raditi na zapad Austrije gdje ima mnogo slobodnih radnih mjesta, gubi šest tjedana naknadu za nezaposlene. Jer nerad nećemo podržavati.
Radi promicanja mobilnosti radne snage unutar EU osnovana je Europska služba za zapošljavanje EURES i Mreža europskih javnih službi za zapošljavanje PES, čiji ste predsjednik. S kojim ciljem?
Cilj nam je jačanje prekogranične suradnje kako bi se bolje odgovorilo na izazove tržišta rada u Europi. Mreža, koja uključuje javne službe za zapošljavanje sada 27 država članica EU, Norveške i Islanda te Europsku komisiju, donositeljima odluka na nacionalnoj i europskoj razini pruža stručne savjete o izradi, razvoju i ocjeni politika zapošljavanja. Jedinstvena je šansa i za razmjenu i uzajamno učenje na primjerima iz dobre prakse, a “benchlearning” povezuje “benchmarking” koji se temelji na pokazateljima uspješnosti s uzajamnim učenjem kako bi se povećala kvaliteta pružanja usluga tražiteljima zaposlenja i poslodavcima. U svemu tome imamo jaku potporu Europske komisije. Prije nekoliko tjedana razgovarao sam i s novim povjerenikom za poslove i socijalna prava EU Nicolasom Schmitom o ključnim prioritetima europske politike zapošljavanja, izazovima tržišta rada, digitalizaciji, zaštiti klime, planu Komisije za reosiguranje od nezaposlenosti i drugim važnim temama i dilemama koje čekaju na rješenja.
Onda usko surađujete i s Hrvatskom i Hrvatskim zavodom za zapošljavanje...
U lipnju ove godine Hrvatska će kao aktualna predsjedateljica Vijeća Europske unije biti domaćin sastanka Odbora Mreže PES na kojem će se okupiti šefovi tržišta rada 29 zemalja, nažalost, prvi put bez Velike Britanije, brojni stručnjaci te predstavnici Europske komisije. Sastanak će otvoriti hrvatski ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović koji me u sklopu hrvatskog predsjedanja Vijećem EU pozvao i u službeni posjet Hrvatskoj. Već sada veselim se sastanku jer znam da će Hrvatska biti veličanstven domaćin. Prije kao član, a sada kao predsjednik te Mreže Hrvatsku sam upamtio kao posebno aktivnu članicu. Stoga se radujem da u Beču u proljeće ove godine mogu ugostiti i moje kolege iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Dakle, s Hrvatskom postoji vrlo intenzivna suradnja na razmjeni podataka, informacija i iskustava.
Možda i na zajedničkim austrijsko-hrvatskim projektima na promicanju mobilnosti radne snage?
Mobilnost radne snage u Austriji, a koliko znam i u Hrvatskoj, izuzetno je niska. To dovodi do apsurdnih situacija da u zemlji istodobno postoje regije ili pokrajine s visokom nezaposlenošću i pokrajine koje imaju snažan gospodarski rast i trebaju dodatnu radnu snagu. Hrvatska ima povoljne geografske prednosti, povoljan položaj i prirodne ljepote koje privlače brojne turiste. Možda nam uspije radnu snagu u turizmu zimi i ljeti međusobno povezati tako da nezaposleni iz Hrvatske koji zimi nemaju posao dođu k nama u Austriju i suprotno, da nezaposleni Austrijanci u ljetnoj sezoni odu na rad u Hrvatsku. Povećana mobilnost radne snage između Austrije i Hrvatske sigurno bi bila dobra prilika za bolje rješavanje sezonskih vrhunaca u zimskom i ljetnom turizmu, kao i potražnje za kvalificiranom radnom snagom u turističkom sektoru obje države.
Video: Evo kolike su zapravo plaće po zanimanjima u Njemačkoj
Nekada se govorilo “kome se ne sviđa neka ide”. Već dugo nisam čuo takve primjedbe. Ima u odlascima i nešto pozitivnog, pritisak na povećanje plaća je sve osjetniji i poslodavci će morati konkurirati s većim plaćama, što će u konačnici dovesti do povratka jer doma je ipak doma (ako je plaća pristojna).