Anto Đapić, predsjednik stranke Desno i nekadašnji čelnik HSP-a, ponovno se aktivirao u nacionalnoj politici, a poziva na okupljanje desnice.
Zašto ste se ponovno aktivirali na nacionalnoj političkoj sceni?
Sklonio sam se s čela HSP-a zbog zastrašujuće kampanje protiv mene koju su zajedno vodili HDZ i SDP. Vraćam se jer nismo završili posao započet ‘90-ih. Kuća nam se opasno nakrivila, valja spriječiti rušenje i trajno je učvrstiti pa neka je naša djeca nadograđuju. Ali hrvatska kuća mora postojati.
Jeste li “grobar pravaša”, kako se zna čuti?
To je nastavak prljave kampanje o kojoj sam govorio. HSP je bio na nacionalnoj razini vrlo relevantan čimbenik tijekom 20 godina, koliko sam ga ja vodio. Prošlo je deset godina otkad nisam na čelu HSP-a, a HSP-a od tada – gotovo i nema. To je sasvim dovoljna činjenica svakome razumnom.
Kome smeta vaš povratak u nacionalnu politiku?
Hrvatskim neprijateljima i smutljivcima. Širok je raspon, od HDZ-a, osim za vrijeme državništva dr. Tuđmana koji je znao vrijednost snažne pravaške opcije, do antifa-ljevičara i političkog srpstva. Smetam i lažnim suverenistima jer im svojim javnim stavovima postavljam previsoke zahtjeve kojima nisu dorasli.
U imenu vaše nove stranke nema pravaškog imena. Jeste li odustali od ideje pravaštva?
Nitko tko zastupa hrvatsku državnost ne može se odreći pravaštva. Govorim o ideji hrvatskog državnog prava, ekvivalentu hrvatske državnosti i slobode. Danas se hrvatska državnost mora obraniti i redefinirati s najšireg patriotskog i nacionalnog spektra, zato mislim da je prikladnije promovirati širi politički okvir s idejom državnoga prava u temeljima.
U kakvom ste odnosu s bivšim najbližim suradnicima u HSP-u?
Korektnom. Jedine osobe s kojima ne komuniciram su Ruža Tomašić, Tonči Tadić i Danijel Srb, što je njihov odabir. S ostalima komuniciram po potrebi, u posljednje vrijeme češće jer smo suglasni da nešto moramo poduzeti. Ne moramo sjediti na kavi, ali moramo, ako smo istinski hrvatski suverenisti, raditi zajedno.
Što su vaše prednosti, a što nedostaci u odnosu na, primjerice, Zlatka Hasanbegovića i Ladislava Ilčića?
Ja sam sudjelovao u obnovi suvremene hrvatske državnosti, znam kako se rješavaju nacionalni izazovi, a oni nisu imali tu prigodu. To je moja prednost, no ne mora biti njihova slabost. Njihova je prednost to što zbog kratkoće trajanja u politici nisu stekli toliko ogorčenih neprijatelja, jer trajanje u politici može biti i golema prednost, ali i otegotna okolnost. Ništa što je bilo jučer nije vječnog karaktera. U politici se stalno mora dokazivati, kako ja tako i oni.
Proveli ste pet mandata u Saboru, bili gradonačelnik Osijeka, što vam je novi izazov?
Izazov mi je završiti započeti posao za državotvornim stolom, a ne karijera, jer sam je ostvario. Pomoći znanjem i iskustvom u trajnom definiranju vječne Hrvatske koju neće svaki povjetarac ljuljati kao danas. Ne zanima me predlaganje, nego donošenje zakona. Žestoko ste reagirali prema patrijarhu Irineju, američkom veleposlaniku Robertu Kohorstu te na kraju prema Andreju Plenkoviću i, posebice, Miloradu Pupovcu zbog pozdrava “za dom spremni”. Zašto?
Hrvatska ne smije biti fascinirana Srbijom i srpstvom i ne smije pokleknuti pod nametnutom povijesnom krivnjom. Ni pred bilo kim izvan Hrvatske. To treba ponavljati hrvatskom narodu i svim političkim akterima. Mi smo pobjednička generacija pobjedničkog naroda. To mora svima biti jasno, a kome nije, valja mu reći da će polomiti zube i ostati bez njih. Plenković? On je morao oštro upozoriti Kohorsta, Irineja, Pupovca, a ne ja.
Tko vam je politički konkurent, Plenković ili Hasanbegović?
Plenković uspješno usmjerava državu u svom smjeru, taj je smjer suprotnost svemu što ja jesam. Hasanbegović može biti moj suradnik ako iskreno zastupa hrvatski narod, a to treba stalno dokazivati, kako ja tako i oni. Nema povlastica.
Trebaju li se desne opcije ujediniti?
Nema koristi od zbrajanja slabašnih strančica i nemoćnih liderčića. Mi moramo svi zajedno stvoriti političko dijete, puno bolje od svakoga od nas pojedinačno, a to se ne može pribrajanjem stranaka, nego stvaranjem nove kvalitete koju bih ja nazvao – savezom nacionalnog preporoda. Naše ujedinjenje mora biti rezultat našeg samoprijegora, odbacivanja taština i spremnosti na to da budemo obični vodonoše u interesu Hrvatske. Svi smo na ispitu.
I prije ste pozivali na ujedinjenje, zašto mislite da bi sad uspjelo?
Ujedini li se postojeći stranački potencijali ili ne, nastat će snažan nacionalni pokret, s nama ili bez nas, i trajno uspostaviti moćnu Hrvatsku. Tko ima pameti, sudjelovat će u tome, tko nema, bit će zaboravljen.
Je li Hrvatska danas u težoj poziciji nego 2009., dok ste bili u Saboru?
Daleko težoj. Danas je proces razgradnje hrvatske državnosti, koji se tada jasno vidio, poprimio dramatične razmjere i to se mora odmah zaustaviti.
Koje su razlike između promjena izbornog sustava koji zastupate i onih koje traži Željka Markić?
Prijedlog Željke Markić je obmana i tipičan primjer kriptosuverenizma. To je u svim elementima korak dalje u uništenju hrvatske državnosti, o čemu sam mnogo govorio i pisao. Svaki hrvatski državljanin mora imati jednako pravo odlučivanja o nacionalnim politikama, tako da svaki saborski zastupnik bude izraz volje ukupnoga hrvatskog naroda. Tako nestaje diskriminacija, a politički sustav postaje izraz volje hrvatske političke nacije.
VIDEO Domovinski rat - Prvi veliki poraz Ratka Mladića:
izdao je HSP i Paragu prodao se šeksu,lagao o obrazovanju zar ga nije sram