Ako je suditi prema poslu, ove 2005. godine Tihomir Ladišić se u starim danima neće sjećati baš po dobru. Najprije mu se zbog emisije u koju je prvotno pozvao riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela, a onda ga samo nekoliko sati kasnije opozvao, dogodila jednomjesečna suspenzija i jednokratno smanjenje plaće.

Misleći da mu se tako nešto više ne može ponoviti početkom ove sezone optimistično je izjavio: "U odnosu kakva mi je bila prošla sezona teško da mi ova može biti lošija". No čini se da se tim riječima sam  urekao. Jer zbog nedavne emisije u kojoj mu je zamjereno da je na osnovi izjave haaškog optuženika Ivice Rajića inzistirao na krivoj tezi o zajedničkom hrvatsko-srpskom granatiranju Sarajeva  uređivanje i vođenje "Otvorenog" trajno mu je oduzeto i to odlukom vodstva Informativnog programa HTV-a.

 Eto  počinje Ladišić  sad ispada da je ona moja optimistična rečenica koju ste citirali ispala zgodno proročanstvo. No odmah želim reći, ne smatram se nikakvom i ničijom žrtvom. Čovjek koji svakodnevno obrađuje najosjetljivije teme mora biti spreman na smjene, osude i pritiske, s bilo koje strane. Dovoljno sam čvrst i jak da sve te pritiske podnesem. Nisam čovjek koji nije spreman priznati svoju grešku. Naravno, da je emisija o Rajiću, kao i sve one druge, mogla biti bolja.

To ovisi koliko su dobri gosti i sam voditelj, a ja sam se trudio za svaku emisiju maksimalno preprimiti i izabrati najbolje sugovornike. Ponekad to nije moguće. Ali ono što znam jest da sam otvoren prema svakoj temi, da ne bježim ni od onih najosjetljivijih, da sam slobodan novinar i da ću i dalje nastaviti tako raditi.

EKRAN: Poslije ove sporne emisije, kao i nekih prije toga, dobili ste prijeteća pisma. Hoćete li zatražiti zaštitu?
LADIŠIĆ: Točno, primio sam svu silu uvreda i prijetnji. Dio tih prijetnji predao sam svojim urednicima, ali od nikoga, ni od njih ni od policije  neću tražiti zaštitu. Samo sam htio da se to zabilježi. Žao mi je da nitko te prijetnje nije smatrao važnim ni potrebnim komentirati i na bilo koji način stati u zaštitu ljudi koji se kao novinari bave ovim poslom. Znam da nisam jedini koji takve prijetnje prima. Primaju ih i drugi moji kolege na HTV-u.

EKRAN: Jeste li bili prisutni sastanku na kojem se odlučivalo o vašoj smjeni kako biste mogli iznijeti svoju obranu?
LADIŠIĆ: Ne. Činjenica je da se o tome, kada je riječ o bilo kojoj instanci unutar kuće  kolegiju ili etičkom povjerenstvu  sa mnom nije razgovaralo. I to je glavni problem! Jer se jedna odluka donijela bez da se autora te emisije pozvalo i otvoreno uz argumente utvrdilo je li on pogriješio ili ne.

EKRAN: Znate li vi uopće tko stoji iza te vaše smjene, tko čini to informativno programsko vodstvo?
LADIŠIĆ: Ne!




EKRAN: Znači li to da iza tog tijela može stajati bilo tko iz kuće, ali i izvan nje?
LADIŠIĆ: Kada je riječ o formalnim zakonskim odredbama i pravilnicima unutar kuće to programsko vodstvo  ne postoji. Moram priznati, neki moji kolege urednici imali su mi potrebu reći da oni u toj odluci o mom smjenjivanju nisu sudjelovali.

EKRAN: No, da ste na taj famozni sastanak pozvani što biste tada rekli u svoju obranu?
LADIŠIĆ: Činjenice! "Otvoreno" je emisija koja otvara teme dana. Nesumnjivo, tema toga dana bila je haaška nagodba Ivice Rajića. U uvodu emisije emitirana je osmominutna priča koja je tematizirala sve probleme vezane uz Rajića: da je on prvo negirao krivicu, da ju je onda priznao, a bilo je objavljeno i njegovo svjedočenje pred kamerama srpske televizije u kojem je tvrdio još te 1993. da je svoje topovske cijevi okrenuo prema muslimanima u Sarajevu. Tek nakon toga postavljeno je referendumsko pitanje koje je glasilo: "Vjerujete li da su hrvatske snage zajedno sa srpskima granatirale Sarajevo?" Dakle, ljudi su se u glasovanju odlučivali na temelju onoga što su u emisiji vidjeli i čuli, a ja sam ponudio činjenice i različita razmišljanja.

EKRAN: Mislite li da je problem zapravo to što ste se uopće dotakli te teme?
LADIŠIĆ: E sad, je li moj profesionalni propust to što sam tu temu opće otvorio ili što su tamo iznesene neke netočne tvrdnje ili je možda ravnoteža gostiju bila neravnomjerna...? Mislim da je na sva ta pitanja odgovor  ne. Tu je temu trebalo otvoriti jer se o njoj pisalo i govorilo danima. To što poslije nisam dobio ni jedan sužbeni demanti znači da nije bila iznesena nijedna netočna činjenica. Još je nešto važno, sve što je te večeri rečeno već je objavljeno u hrvatskom tisku. Dokument prema kojem je Rajić sa svojim postrojbama napao UN, a zatim i granatirao Sarajevo službeni je dokument SIS-a iz 1993. godine, a poslan je u Haag 2000.

EKRAN: Kako biste vi odgovorili na to referendumsko pitanje?
LADIŠIĆ: Na njega sam odgovorio time što sam tu temu otvorio te sve činjinice koje sam dotada znao stavio na javnu raspravu.  

EKRAN: Ipak, zašto u emisiju niste pozvali nekoga iz bošnjačkih oružanih snaga ili kolega novinara iz BiH koji bi vam mogli reći svoju stranu priče i tako pomoći da se dođe do istine?
LADIŠIĆ: I gosti koje sam imao bili su neposredni sudionici ili svjedoci toga događaja, a taj dan zvao sam sigurno još 20-tak ljudi koji iz različitih razloga nisu mogli doći u emisiju. Među njima je bilo i onih iz BiH. Sada mi se javljaju mnogi s imenom i prezimenom tvrdeći da su spremni svjedočiti kako je to što se dogodilo  istina. Čak su mi i moji kolege iz stranih medija, koji su tada bili tamo, potvrdili da se snimke koje su o tome snimile njihove TV kuće ovoga trenutka nalaze na Haaškom sudu kao dokaz. Stoga mi se sad nameće pitanje  što će se dogoditi ako se jednog dana te snimke objave i poput onih iz Srebrenice šokiraju javnost, što će onda biti sa svim tim silnim osudama koje su se svalile na moja leđa samo zbog činjenice što sam otvorio raspravu na tu temu? Vjerujem da time nisam prekršio niti jednu novinarsku profesionalnu normu. Usto, zamolio sam da se na kolegiju Informativnog programa ili pred Etičkim povjerenstvom, koje nažalost trenutačno ne postoji, ili pred nekom neovisnom skupinom profesionalaca ta emisija pogleda i onda donese sud jesam li učinio profesionalni propust ili ne. Jer, sad sam se našao u u jednoj kafkijanskoj situaciji. Moj nadređeni urednik tvrdi da ni na koji način nisam kažnjen i da sam jedan od vrhunskih novinara kuće, ali da jednostavno više ne radim taj posao.




EKRAN: Denis Latin i Aleksandar Stanković javno su vam pružili potporu. Zoran Šprajc i Mislav Bago otvoreno su rekli da ne bi preuzeli vaše mjesto. Eto, na vašem slučaju dolazi do otkaza poslušnosti nadređenima. Može li to biti iskra većih sukoba unutar kuće?
LADIŠIĆ: Nikako ne bih želio da zbog mene dođe do podjele u Informativnom programu, ni da se o meni govori i piše u nekom političkom kontekstu.

EKRAN: Da se kojim slučajem dogodi obrat i vrate vam emisiju biste li je nakon svega pristali ponovno raditi?
LADIŠIĆ: Ne vjeruje da će se takav obrat dogoditi, jer dok je bilo vremena da se o tome razgovara ta je mogućnost propuštena. Na kraju krajeva, nadređene sam odmah pitao  što će biti moj budući posao. Odgovor nisam dobio do danas.

EKRAN: Ali je zato Andrija Hebrang javno likovao nad vašom smjenom, dok na Hloverkin rad nema primjedbe jer ona, kako kaže, ne napada državu?
LADIŠIĆ: Pitam se  mjeri li se profesionalnost količinom ljubavi i odanosti prema domovini ili profesionalnošću i istinom? Ja vjerujem da se mjeri ovim drugim.

EKRAN: Ima li ljudi koji vam odbijaju doći u emisiju iz bilo kojih razloga?
LADIŠIĆ: Nitko mi dosada nije rekao da ne želi biti gost moje emisije. Ali su k meni dolazili pojedinci govoreći: "Kod nekih vaših kolega ne bih išao." Takve uvjeravam da je to pogrešan stav, da to nije iskren i profesionalan pristup prema javnosti.

EKRAN: Meni se čini da vam je najveći profesinalni gaf u karijeri to što ste uoči izbora 2000. bili glasnogovornik koalicije SDP-a i HSLS-a. Jer, kada se jednom na bilo koji način vežete uz neku političku opciju to vas obilježi za sva vremena, a novinari takve biljege ne bi smjeli imati.
LADIŠIĆ: Riječ je o vremenu kada nisam imao prilike raditi bilo kakav posao na HTV-u. A taj glasnogovornički angažman bilo je nešto vrlo javno, trebao sam samo posredovati između javnosti i ondašnje izborne koalcije. Nikada nisam bio član ni jedne stranke niti sam se ikada bavio politikom. U tom trenutku radio sam posao koji sam tada mogao.

EKRAN: Ali znali ste da će vas ta epizoda pratiti zauvijek pa je li vam sada žao što vam se ona dogodila?
LADIŠIĆ: Ne nije mi žao, jer sam tada vjerovao da radim nešto dobro i za sebe i za ljude koji me okružuju. Činjenica jest da niti jedan odlazak iz novinarstva nije dobar, ali isto tako ono što radite na ekranu mora biti jedino mjerilo na temelju kojeg se procjenjuje nečiji rad.

EKRAN: U vrijeme kada je vaša suprga Đurđica Klancir bila glavna urednica Globusa prisluškivale su je tajne službe. Je li vas zgrozilo spoznaja da su se neki ljudi po nečijoj naredbi bavili i vašom intimom?
LADIŠIĆ: Naravno da je stravično kada jedna država prisluškuje novinare, političke protivnike, proglašava državne neprijatelje...

EKRAN: Prije ljeta radeći emisiju o zlostavljanju pasa zbog medicinskih istraživanja jednu od mučenih biglica uzeli ste k sebi. Vjerujem da vam uz sina i ona pomaže da ove dane lakše prebrodite.
LADIŠIĆ: Negdje sam pročitao kako u trenutku kada vjeruješ da si dosegao vrhunac karijere svakako moraš nabaviti psa. Zašto? Zato da kada se sve sruši i ostaneš sam znaš da postoji netko tko te voli najviše, bez obzira što radiš i kakva ti je profesionalna sudbina. Gledajući jedno biće koje je bilo izloženo najvećoj torturi i trebalo je biti ubijeno, a sada se veseli i živi jedan ljepši život  osjećam se sretan.

Ako je netko mislio da više ne trebam raditi tu emisiju onda bi bilo profesionalno da me se pozvalo i to mi se reklo. U tom bi se slučaju izbjegao i ovaj skandal. Vjerujem da je negdje donesena odluka da dalje ne uređujem i ne vodim "Otvoreno". Ne znam pozadinu, razloge i osobu koja je to učinila.

Taj je pogled Andrije Hebranga na profesionalizam i rad HTV-a zanimljiv. Ma gdje je u pokušaju da se razgovara što je istina o hrvatskom sudjelovanju u ratu u Bosni ljevičarenje?! Tu ne postoji ni ljevica ni desnica. Tu postoje samo ljudi koji su hrabri i spremni o tome otvoreno govoriti.

Vjerujem da bih bio među prvih deset ljudi kojima se na ekranu HTV-a vjeruje. I to zato što ovaj posao radim jako dugo. Prošao sam sve, od gradske redakcije, preko izvještavanja iz Domovinskog rata i s nekih ratnih žarišta u svijetu, do rada u Dnevniku i konačno uređivanja i vođenja nekih od najvažnijih emisija.

Video sadržaj

16

DOČEKALI RAFALE

VIDEO Pogledajte susret Plenkovića i Milanovića: Jedan stajao okrenut leđima, nisu se ni pozdravili

je li se promijenilo?

Čak 67 najboljih street style kombinacija prije 11 godina: Evo što se u Zagrebu nosilo u travnju 2013.

Video sadržaj

8

CIJENE NEKRETNINE NA KNEŽIJI

Kupio stan da bi ga preprodao za tri puta više, šokirana Zagrepčanka: 'Rekla sam da se treba sramiti'

Globalni gigant

Vodeća hrvatska tvrtka pametnim potezom privlači sve veći broj mladih i ambicioznih ljudi: 'Dugi niz godina smo najpoželjniji'

Proslavili 10. rođendan

Jedna od najboljih privatnih škola u svijetu s adresom u Zagrebu širi obrazovni program. Evo što pripremaju za svoje polaznike

Stručni, znanstveni i tehnički poslovi skinuli su s ‘trona’ trgovinu’ Najveći poduzetnik postao je Pavao Vujnovac