Dugačka je povijest rukometnih utakmica između Hrvatske i Francuske. Sve je počelo još tamo 1993. godine, na Mediteranskim igrama kada smo ih u Nimesu pobijedili (26:19). Vjerovali ili ne sutra će nam biti 38. međusobni susret na velikim rukometnim natjecanjima. Francuska ima 22 pobjede, mi 14, a jedna utakmica završila je neodlučeno.
Igrali smo broje važne utakmice za trofeje, za medalje. Nekad smo mi bili uspješni, malo više puta oni. U sva tri finala koja smo s njima igrali bili smo pobijeđeni. Dvaput na svjetskim prvenstvima -1995. i 2009., te jednom u finalu europskog prvenstva, 2010. u Austriji.
Uspon obje reprezentacije počeo se događati 90-ih godina. Nakon stjecanja nezavisnosti 1991. Hrvatska je tek oformila rukometnu reprezentaciju i odigrala svoju prvu utakmicu protiv Japana, koja je završila remijem. Francuska je pak 1992. godine osvojila svoje prvo međunarodno odličje, okitivši se broncom na Olimpijadi u Barceloni.
Rukometni klasik između ove dvije reprezentacije nastao je pojavom Balićeve generacije. Velika prekretnica u svjetskom rukometu dogodila se upravo u godinama između 2003. i 2006. godine. Moć Rusije i Švedske, dvije dotad najveće svjetske rukometne sile koje su podijelile toliko odličja među sobom, polako je izblijedjela i uslijedilo je njihovo zatišje na rukometnoj sceni, a glavnu riječ tada su preuzele Hrvatska i Francuska.
Od 2003. do 2013. godine to su bile neizvjesne utakmice. Sve one kasnije igrale bi se u prvom ili drugom krugu i uglavnom smo mi gubili. U tih deset godina bilo je to nevjerojatno suparništvo,prije svega između Ivana Balića i Nikole Karabatića, ali i puno taktičkih nadmudrivanja na klupi Line Červara i Claude Oneste.
Dva najteža poraza Francuska je od Hrvatske doživjela kada je na našoj klupi sjedio Slavko Goluža. Na europskom prvenstvu 2012. godine, u Novom sad, pobijedili smo s 29:22, pred 5000 hrvatskih navijača. Na krilima Marka Kopljara, koji je zabio sedam golova, ali i uz Alilovića, Bičanića, Lackovića, Čupića, Horvata i sve ostale, Hrvatska je s 29:22 porazila Francusku. Svjetski pravci tako su na putu kući, dok naši, nakon loše utakmice protiv Španjolske, trasiraju put prema beogradskom polufinalu. Bila je to utakmica 'biti - ne biti' za naše, jer sve dobro napravljeno u skupini skoro su prokockali protiv Španjolske. Međutim, 'bacili su se na glavu', prvenstveno mlađa generacija, te su nakon slabijeg prvog poluvremena u drugom dijelu posve razbili Francuze. A sve to gotovo bez Balićeva doprinosa, što daje dodatnu težinu ovoj pobjedi.
Godinu dana kasnije, 23. siječnja 2013., Hrvatska je pobijedila Francusku u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva koje se igralo u Španjolskoj. Rezultat bio je 30:23 i bila je to jedna od najboljih utakmica naše reprezentacije u posljednjih dugo, dugo godina. Naročito to vrijedi za drugo poluvrijeme koje je završilo 17:11 u korist Kauboja. Izbornik je bio Slavko Goluža, pomoćnik mu Željko Babić, koji će ga kasnije naslijediti na mjestu izbornika, a pravi kauboj na terenu Domagoj Duvnjak, koji je zabio čak devet golova. Od ostalih naših strijelaca iz tog okršaja danas su u reprezentaciji samo Zlatko Horvat i Damir Bičanić, koji su postigli pet odnosno tri pogotka.
VEZANI ČLANCI:
Pamtimo i veliku pobjedu u polufinalu EP-a 2008. godine. Zanimljivo, igralo se u Norveškoj, u Lillehammeru. Červarova momčad, predvođena Balićem, povela je na poluvremenu s 11:9 i, uz tešku i napetu borbu, zadržala prednost od jednog gola i s 24:23 izborila svoje prvo finale Europskog prvenstva. Na SP-u u Tunisu Hrvatska je kao aktualni svjetski i olimpijski prvak bila u naponu snage, dok je Francuska obavljala bolnu smjenu generacija u kojoj je veliki Jackson Richardson bio na izlaznim vratima reprezentacije. Hrvatska i Francuska u polufinalu su odigrale napetu i neizvjesnu utakmicu, no naša kvaliteta ipak je došla do izražaja u drugom poluvremenu i kao branitelji naslova prošli smo u novo finale. Pamtimo i pobjedu u polufinalu Igara u Atlanti 1996. godine kad smo ih izbacili u polufinalu.
Ali, bilo je i jako bolnih poraza. Najviše boli onaj iz finala SP-a 2009. godine. Bilo je to fenomenalno finale, daleko najbolja utakmica na cijelom turniru. Francuska i Hrvatska nedvojbeno imaju najbolje rukometaše na svijetu, a obrane koje su se tada igrale bile su nevjerojatne, gotovo savršene. Bili smo svjedoci spektakularnog sudara rukometnih velikana. Protiv Francuza je bilo jako teško igrati. U prvom poluvremenu vodila se rovovska bitka i zabijao se gol na gol. Nitko nije bio u stanju prelomiti susret, a Kauboji su otišli na odmor s minimalnom prednošću 12:11. Posebno su se istakli Alilović i Omeyer, koji su branili većinu toga što je prošlo kroz dvije čelične obrane. Ključ francuske pobjede bilo je razdoblje od 44 do 54 minute. Vjerovali ili ne, Kauboji im u tom periodu nisu zabili niti jedan pogodak. Teško su zabijali i Francuzi, no golovima Narcissea, Karabatića i Guigoua ipak su prelomili utakmicu i došli do u ovakvom tvrdom susretu nedostižnih 21:18. U završnici više nije bilo snage za preokret, a Francuzi su trijumfirali s 24:19. Najbolji strijelac susreta bio je Michel Guigou s 10 pogodaka, a kod Hrvatske je najviše zabio Čupić, 6 pogodaka, obojica većinu iz sedmeraca.
Ne slažem se s autorom i mišljnja sam da su nama ipak "najmrskiji" protivnici i u rukometu Srbija i srbi!