Kritičari rukometa često tome sportu zamjeraju globalnu nepopularnost. Neki će tako reći da je dovoljno pogledati tko organizira ovo i sljedećih nekoliko velikih natjecanja. Ove godine domaćini smo mi, Norvežani i Šveđani. U prosincu će Svjetsko prvenstvo za žene organizirati Danska, Švedska i Norveška. Zatim će u siječnju 2026. godine muško Europsko prvenstvo ponovno ugostiti Danska, Švedska i Norveška (ovo nije copy-paste, op.a.). A dalje? Sljedeće Svjetsko prvenstvo za rukometaše, u siječnju 2027., samostalno će organizirati Njemačka.
Pa onda opet Danska. Švedska i Norveška dolaze kao organizatori ženskog Eura 2028. godine, a Njemačka će nakon samostalne organizacije SP-a za dvije godine, u društvu s Francuskom organizirati muški SP 2029. godine te opet samostalno ženski SP iste godine. Malo suludo, nije li? Inače, Hrvatska barem do 2033. godine neće ništa organizirati ni u muškoj ni u ženskoj konkurenciji. Za neka smo se natjecanja kandidirali pa smo povukli kandidature. Sad smo barem desetak godina opet u ulozi gostiju. Uglavnom po Skandinaviji, Njemačkoj ili Francuskoj, uz tek pokoji izuzetak.
U rukometu nije velika lova. Nema skupih ugovora, nema pustih desetaka milijuna kao u nekim drugim sportovima koji su globalno popularniji. I zato je skupo organizirati velika natjecanja pa se uglavnom ide u rukometne zemlje, države u kojima je to prvi, drugi sport po prioritetima. Naravno, tako je i kod nas, Hrvati vole rukomet (barem u siječnju), ali organizacija nekog SP-a ili Eura basnoslovno je skup projekt. Čak i kada, kao ovogodišnji SP, on ima tri domaćina, ne možeš sve pokriti.
FOTO Ne prestaju šale na društvenim mrežama: Ovo su najbolji memeovi dramatične utakmice s Mađarima
A koliko će od svega toga zaraditi rukometaši ili nacionalni savezi najboljih? Službeno – ne zna se! Naime, Svjetska rukometna federacija (IHF) nije našla za shodno da u svojim dokumentima, na bilo kojem mjestu objavi koliki je "prize money", koliko će oni najbolji priskrbiti svom savezu. Tek se na nekim neslužbenim mjestima, po rukometnim forumima ili društvenim mrežama može naići na podatak da će osvajači medalja na SP-u podijeliti 200 tisuća dolara. Neslužbeno, nismo provjerili, ne znamo ni je li točno...
Svakako, i da jest, radi se o malom novcu u današnje vrijeme. Troškovi saveza su golemi, trotjedno natjecanje, pripreme, pripremne utakmice, sve su to dijelovi ogromnog kolača kojeg treba ispeći i pažljivo podijeliti. Međutim, IHF se ni ovoga puta neće baš isprsiti, barem ne koliko je poznato. Nevjerojatno je da se još i danas zapravo ne zna koliko će svjetski prvak, srebrni i brončani zaraditi za svoje nacionalne saveze. Dnevnice, nagrade za igrače? Jasno, to je u domeni država i njihovih nacionalnih politika. IHF nagrađuje Saveze. S koliko novca, nemamo pojma... To zapravo malo tko i zna.
Pa bolje i to nego Katar, Saudijska Arabija, Afganistan i Sirija. Prokleti novac.