Na 25. Zimskim olimpijskim igrama koje će sutra biti otvorene, s nekoliko paralelnih svečanosti i glavnom na milanskom stadionu San Siro, Hrvatsku će predstavljati 14 sportaša i sportašica u četiri sporta. A to je veći broj nego na prethodnim Igrama, onim pekinškim, gdje smo imali 11 sportaša također u četiri sporta. Osim naših predstavnika u alpskom skijanju, koji preko zime gotovo svaki tjedan "gostuju" u našim domovima zahvaljujući prijenosima utrka Svjetskog kupa, za ostale naše olimpijce rijetko se čuje. A, za njih je ovo olimpijsko predstavljanje i prvo značajnije pojavljivanje u domaćim medijima. To su jedini trenuci kada su i oni pod reflektorima, dakle jednom u četiri godine.
Rekordan broj sportaša imali smo prije 20 godina u Torinu gdje je pod hrvatskim znakovljem nastupalo 22 sportašica i sportaša u šest sportova. Dva desetljeća kasnije Igre se opet održavaju u Italiji, dvoranski dio ovaj put u Milanu, gdje će nas kao stjegonoša predstavljati brzoklizačica Valentina Aščić (27). Valentina je prva hrvatska olimpijka u brzom klizanju jer je nastupila i prije četiri godine a ovaj put društvo će joj činiti njena prijateljica Katarina Burić. U Pekingu je Valentina bila 23. na 500 metara i 26. na 1500 metara a najbolji plasman na svjetskim prvenstvima joj je 12. mjesto izboreno 2023. u Seulu.
Njena frendica Katarina je debitantica koja se diči s 15. mjestom sa Svjetskog prvenstva koja se na ove Igre plasirala u posljednji čas. Inače, Burić je na posljednjeg Prvenstvo Europe bila najuspješnija hrvatska predstavnica koja je na 500 metara bila 10. a na 1000 metara 12. Dakako, kod analize ovih dometa i usporedbe sa sportašima koji u ovoj priči slijede valja imati na umu da u ovom dvoranskom sportu nastupa značajnije manji broj natjecateljica nego u "outdoor" sportovima poput skijaškog trčanja i biatlona.
Rekordnu uspješnost Hrvatska je pak imala 2002. u Salt Lake Cityju iz kojeg ne pamtimo samo mi već i cijeli svijet četiri medalje Janice Kostelić - tri zlata i jedno srebro. No, to su bila neka druga, rekli bismo prilično bajkovita, vremena našeg alpskog skijanja. Baš kao što je to bilo i u Torinu 2006. (Janica zlato i srebro, Ivica srebro) i Vancouver 2010. (Ivica dva srebra) gdje se dogodila i jedina medalja koju nisu osvojili alpski skijaši već biatlonac Jakov Fak (bronca). Nažalost, on je svoju karijeru (iz razumljivih razloga) nastavio u Sloveniji pa jakih aduta u tom nordijskom sportu više nemamo. No, zato imamo 20-godišnjeg debitanta Matiju Legovića, stjegonošu u Cortini d'Ampezzo, prošlosezonskog pobjednika juniorskog Svjetskog kupa, koji će trebati vremena za sazrijevanje. I to u uvjetima koji ga ne favoriziraju pored biatlonaca koji dolaze iz nordijskih zemalja odnosno iz Francuske, Austrije, Njemačke... Biatlonska debitantica je i Anika Kožica (28) ali ne i 31-godišnji Krešimir Crnković koji će postati prvim Hrvatom koji je nastupio na Olimpijskim igrama u dva različita zimska sporta. Naime, on se 2018. u korejskom Pjongčangu natjecao u skijaškom trčanju.
A njegovim putem mogla bi krenuti i Ema Sobol koja je tek nedavno proslavila 18. rođendan i koja će na Olimpijskim igrama nastupiti u sportu koji nije njen standardni sport. Naime, ona je članica juniorske reprezentacije u biatlonu i ona je u tom sportu prije dvije godine nastupila na Zimskim olimpijskih igrama mladih kada je čak bila i stjegonoša. No, kako se biatlon sastoji od skijaškog trčanja i pucanja ona se okušala i u trčanju i u tom sportu vidjela lakši prolaz do nastupa na Igrama. Ako pak nastavi napredovati kao dosad u biatlonu, ona bi poput Crnkovića mogla biti prva sportašica koja je na Olimpijskim igrama nastupila u dva različita zimska sporta.
Kad smo već kod skijaša trkača recimo da će nas u tom sportu zastupati još i 21-godišnja Tena Hadžić i 24-godišnji Marko Skender. Tena je nastupila na prethodnim Igrama gdje je bila članica ekipe koja je osvojila 20. mjesto u sprintu klasično dok je ona pojedinačno bila 70. u sprintu slobodno te 82. na 10 kilometara klasično. Na tim istim igrama Marko Skender bio je 57. na 50 kilometara slobodno, 69. u sprintu slobodno te 85. na 15 kilometara klasično. Ako vam se to čini dometima upitne vrijednosti valja vam pročitati što vam Marko ima za reći o uvjetima u kojima naši nordijci rade. I o tome koliki je hendikep u tom sportu biti iz države bez velike tradicije i infrastrukture.
- Nažalost, hendikep je dosta veliki pa neki kažu da smo u startu sporiji za dvije minute od, recimo, Norvežana. Kod nas ključnu ulogu igraju oprema i mazanje skija koje mi ne možemo imati na razini kao sportaši iz vodećih zemalja u ovom sportu. Jer, mi ne možemo kupiti u dućanu neke stvari koje oni standardno koriste. Pa oni na natjecanja dolaze s dva kamiona i autobusom i s 20 skija, a mi dođemo s jednim automobilom i koferom maže pa se s njima teško uspoređivati. Zato je, po meni, vrlo bitno da se natječete sami sa sobom i da gledate da svaki dan budete bolji.
Kad je taj svjetski vrh tako teško dostižan, iz ovih uvjeta očito i nedostižan, što Marka i njemu slične drži u tom teškom sportu. Je li to neka usađena ljubav ili možda ovisnost o treninzima i natjecanju?
- Imao sam čast nositi zastavu na otvorenju prethodnih Zimskih olimpijskih igara i to je bilo nezaboravno iskustvo. To mi je dalo snagu da nastavim, da se izborim za još jedne Igre. Ja taj sport volim i u njemu sam odmalena. Ja cijeli život znam samo za skijaško trčanje i to je ljubav koja me tjera dalje. Ja sam u sprintu trenutačno 220. na svijetu što je dobro jer dolazim iz zemlje koja puno manje ulaže od Skandinavaca. Ja mislim da oni imaju kvotu od šest olimpijaca po disciplini i kada tome dodate još nekoliko skandinavskih ali i one srednjoeuropske zemlje, vi već ispred sebe imate minimalno 30 trkača s puno moćnijom logistikom uz sebe.
Za razliku od spomenuta tri sporta, Hrvatska je u alpskom skijanju važan faktor međunarodne scene. Doduše, ove sezone ne kao prošle no vjerojatno je to samo jedna loša faza i za vjerovati je da nas čekaju vedrije epizode. Dakle, i na ovim Igrama naši najveći aduti bit će skijaši i skijašice. Zacijelo ne takvi kakvi su bili Janica i Ivica ali dovoljno dobri za se umiješaju u borbu za visoke plasmane. Dakako, ako u Bormio (skijaši) i Cortinu D'Ampezzo dođu u dovoljno dobroj formi. I ako potisnu frustracije nastale u nastupima tijekom prosinca i siječnja.
A ta dva mjeseca bila su posebno frustrirajuća za našu najveću uzdanicu Zrinku Ljutić koja će u Cortini pokušati spasiti sezonu u kojoj je vrlo brzo postalo jasno da će, nakon niza nezavršavanja utrka, morati prepustiti prijestolje najbolje slalomašice u prošloj sezoni. Doduše, veleslalomsku sezonu, Zrinka je otvorila vrlo dobro, bila je čak druga u kanadskom Tremblantu, no onda se dogodilo da ni dva posljednja veleslaloma nije okončala. I sada je ključno pitanje kako će sve to utjecati na njenu psihu. No, možda usred tako skromne sezone u Cortinu dođe rasterećena, bez većih očekivanja, i da nastupi bez imperativa u primozgu. A u takvom stanju sportaši znaju izgledati preporođeno.
Nekoj vrsti rezultatske "rehabilitacije" nada se i 28-godišnja Leona Popović koja se mukotrpno vraća iz teške ozljede o čemu govori i podatak da je u devet ovosezonskih slaloma bodove osvojila samo jednom i to u Gurglu kada je bila 22. Za Leonu su i prethodne dvoje Igre bile pehistične. U Pjongčangu je pala u prvoj vožnji veleslaloma i doživjela tešku ozljedu koljena. U Pekingu je pak u slalomu bila 23., daleko od plasman za koji je bila kadra što potvrđuju i dva druga mjesta izborena u utrkama Svjetskog kupa.
Treća skijašica u olimpijskom timu je 16-godišnja Pia Vučinić, ujedno i najmlađa hrvatska olimpijka, koja će u Cortini nastupiti za nagradu zbog dobrih nastupa u FIS utrkama. Pia će, poput Zrinke, voziti slalom i veleslalom i, uz cilj prikupljanja iskustva za ono što ju u karijeri čeka, može skijati posve rasterećeno.
A može li bilo tko od trojica skijaša biti rasterećen? U to je teško vjerovati jer svi će htjeti dokazati da su bolji od onoga što ovogodišnja sezona Svjetskog kupa o njima govori. Naročito će se oko toga potruditi naš najstariji olimpijac Filip Zubčić (33) kojem će ovo biti četvrti olimpijski nastup. U Sočiju 2014. ostao je bez plasmana u veleslalomu, četiri godine kasnije bio je 12. u alpskoj kombinaciji i 24. u veleslalomu a u Pekingu 2022. bio je 10. u veleslalomu i 18. u slalomu. A s obzirom na to da su mu ovo možda i posljednje Igre, Zubo s ponavljanjem takvih dometa
Kandidat za solidan plasman, ali samo u slalomu, jest i Samuel Kolega (27) koji u karijeri ima jedno treće mjesto u utrci Svjetskog kupa te deseto mjesto na posljednjem Svjetskom prvenstvu. Njemu će ovo biti treće Igre pri čemu s prethodnih baštini 37. mjesto u veleslalomu u Pjongčangu te 15. mjesto u slalomu i 21. u veleslalomu u Pekingu.
Ako se od nekoga nadamo da nas ugodno iznenadi, ali to nikako da se dogodi, onda je to Istok Rodeš (30), bivši juniorski slalomski prvak svijeta. A njemu je najbolji plasman u karijeri šesto mjesto sa Svjetskog prvenstva 2021. u Cortini d'Ampezzo u kojoj će se održati samo ženske utrke olimpijskog programa u alpskom skijanju čiji muški dio će se odvijati blizu švicarske granice, u Bormiju.
Inače, ovo su druge Zimske olimpijske igre zaredom na kojima će u našoj olimpijskoj vrsti brojnije od sportaša biti sportašice. A među svima su četiri debitantice (Burić, Kožica, Vučinić, Sobol) i jedan debitant (Legović).
Otvori KEKS Pay
