Patuljaste zmije vrste Pseudorabdion longiceps najveći dio vremena provode skrivene ispod kamenja, panjeva ili lišća, pokušavajući izbjeći da postanu nečiji plijen. No kada se osjete ugroženima, ove sitne zmije posežu za neobičnom metodom bijega - kotrljanjem, piše Smithsonian Magazine. Znanstvenici su to ponašanje prvi put opisali prije nekoliko godina, nakon što su u sjeverozapadnoj Maleziji snimili zmiju kako se kotrlja niz cestu. Sada je drugi tim istraživača uspio razotkriti i kako male zmije zapravo izvode tu akrobatsku vještinu. Nalazi su opisani u studiji objavljenoj 19. listopada u časopisu Current Biology.
Patuljaste trščane zmije kratke su, vitke, noćne zmije koje nastanjuju jugoistočnu Aziju, a narastu najviše do 23 centimetra. Unatoč sitnoj građi i sklonosti skrivanju, i dalje su izložene napadima ptica i drugih zmija, uključujući prugastu koraljnu zmiju. Istraživači su već ranije čuli neslužbene priče o zmijama koje se kotrljaju bježeći od opasnosti, no to su na kameri uspjeli zabilježiti tek u kolovozu 2019. godine. Skupina znanstvenika koja je istraživala druge vrste naišla je na patuljastu trščanu zmiju kako prelazi cestu. Očito su je prestrašili, jer je zmija savila tijelo u krug i počela se kotrljati nizbrdo, dalje od njih.
Zaintrigirani prizorom, istraživači su oprezno uhvatili zmiju, postavili je na ravnu površinu i uključili kameru. Zmija se ponovno zakotrljala - ovaj put bez pomoći gravitacije. Taj su susret znanstvenici opisali u časopisu Biotropica 2023. godine, čime je to postalo prvo formalno zabilježeno kotrljanje kod bilo koje zmije, pa i šire među gmazovima. Ekolog Yosuke Kojima sa Sveučilišta Toho u Japanu za to je neobično ponašanje čuo prije sedam godina od kolege iz Malezije. Pošto ga je i sam vidio uživo, Kojima je, kako kaže, bio “zadivljen dinamikom pokreta” i odmah je poželio saznati više o njemu.
Kojima je sa suradnicima otputovao u nacionalni park Kubah u Maleziji, gdje su prikupili nekoliko zmija iz roda Pseudorabdion - jednu P. longiceps, jednu P. collaris i 11 primjeraka P. saravacense - te šest trščanih zmija iz roda Calamaria radi usporedbe. Životinje su potom donesene u laboratorij, gdje je za potrebe istraživanja izgrađena staza veličine prilagođene zmijama, opremljena kamerama. Svaku su zmiju pojedinačno postavljali na jedan kraj staze i blago dodirivali kako bi provjerili hoće li se zakotrljati. Nijedna zmija iz roda Calamaria se nije kotrljala - sve su jednostavno puzale niz stazu na uobičajen način. No svih 13 primjeraka iz roda Pseudorabdion pokazalo je kotrljajuće kretanje, pri čemu su dosezale brzinu od 6 do 13,3 kilometra na sat. Analizom snimki istraživači su uspjeli točno utvrditi kako zmije izvode taj spretni “ples”. Nakon što je rastavio biomehaniku pokreta, Kojima kaže da ga je ona dodatno zadivila svojom složenošću.
Zmija prvo savije tijelo u čvrstu krivulju, dok joj je glava podignuta s tla i okrenuta u smjeru kretanja. Dok se kotrlja po tlu poput kotača, tijelo joj se počinje ispravljati, a točka dodira s tlom pomiče se prema repu. Životinja se zatim odgurne repom od tla, lansirajući se u zrak. Dok je nakratko u zraku, tijelo joj se uvija u oblik slova S, stvarajući luk iznad glave. Taj luk potom zamahuje naprijed i prema dolje pokraj jedne strane glave, sve dok ta strana tijela ne dotakne tlo. Taj dodir pokreće sljedeći “salto”, omogućujući zmiji da se nastavi kotrljati naprijed, naizmjenično udarajući o tlo jednom pa drugom stranom tijela. Tijekom cijele te precizno usklađene koreografije, zmije drže glavu relativno mirnom, što, prema mišljenju istraživača, životinjama pomaže da se orijentiraju u prostoru. Znanstvenici sada bolje razumiju kako zmije izvode kotrljanje, no i dalje im nije posve jasno zašto se tako kreću. Kotrljanje im omogućuje brže kretanje - oko četiri puta brže nego puzanjem - pa je nedvojbeno korisno za izbjegavanje predatora. No vjerojatno je riječ i o energetski zahtjevnom procesu, a istraživači još ne znaju koliko dugo zmije mogu održavati takvo kretanje.
Brojna pitanja ostaju bez odgovora, uključujući i ono kako su zmije uopće razvile tako “neobično i potencijalno zahtjevno” kretanje, kaže biologinja Jessica Tingle sa Sveučilišta Brown, koja nije sudjelovala u istraživanju. Ona se pita imaju li patuljaste trščane zmije “nešto posebno u anatomiji, fiziologiji ili živčanoj kontroli” što im omogućuje kotrljanje, dok to njihovi bliski srodnici očito ne mogu ili ne čine. Novo istraživanje otvara i mogućnost da sve zmije zapravo posjeduju sposobnost kotrljanja, no jednostavno je ne koriste, napominje Tingle.
Otvori KEKS Pay
