Čovjek je ono što sanja, rekao je jedan veliki sportaš. Imamo pravo sanjati čudo, rekao je Pero Metličić uoči utakmice od koje je 99,9 posto Hrvata diglo ruke. Trijumf u Krakovu apsolutno je najveće 60-minutno čudo u povijesti hrvatskoga sporta! Imali smo silnih pobjeda, osvajali olimpijske i svjetske medalje, pobjeđivali u nogometu, rukometu, košarci, tenisu... puno jače velesile. Ali ovaj plasman u polufinale Europskog rukometnog prvenstva nešto je što ti se dogodi jednom u sto godina. A među 0,01 posto onih koji su vjerovali bila je i predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović koja je sa suprugom Jakovom došla u dvoranu i među 15.000 Poljaka proslavila senzaciju desetljeća. Donijela je sreću, bilo je predivno vidjeti je razdraganu u hrvatskom dresu.
Karakter do neba
KARAKTER! Tih šesnaest igrača i izbornik Željko Babić iskazali su u silnoj mjeri ono u što smo kod njih nakon Francuske posumnjali. Lekcija koju su na terenu održali Poljacima čak je i manja od one koju su održali mnogima od nas koji smo podcijenili i zanemarili što sve sport u sebi krije, zaboravivši pritom i da nam nitko u ovih četvrt stoljeća kao rukometaši nije pružio tako puno čudesnih i nezaboravnih trenutaka.
Kako god završio i koliko god trajao mandat čovjeka kojeg je Hrvatska upoznala u ovih desetak dana i dobrim dijelom ga doživjela kao osobenjaka, Željko Babić već se upisao u zlatnu galeriju hrvatskih stručnjaka. “Nije moj vrhunac što vodim Hrvatsku. Vrhunac će biti kad osvojimo olimpijsko zlato”, rekao je nakon prve utakmice na EP-u protiv Bjelorusije. Javnost ga je dočekala s nepovjerenjem, a ta mu se izjava, očekivano, nabijala na nos kad su uslijedili prvi porazi, prvo od Norveške, pa od Francuske. Ne treba čuditi nepovjerenje, ovim su krajevima hodali razni prevaranti i lažovi, razvlačili su nas po tuđim državama i muljali na sve strane, pa nam je svatko novi – sumnjivo lice. Osamdesetih je Ćiro Blažević dočekan kao šarlatan, Lini Červaru smijali smo se kao Woodyju Allenu, a Gipsa Kostelića slali smo – u ludnicu. Uz pogreške koje je pokazao, a koje su i očekivane kad prvi put vodiš momčad na velikom natjecanju, Babić je iskazao i puno hrabrosti pruživši veliku šansu igračima kojima se prije malo vjerovalo.
Metličiću se sve vratilo
Od prve utakmice išao je na gotovo ravnopravno raspoređivanje minutaže, štedeći maksimalno Duvnjaka, a gurajući Šebetića, Mamića, Karačića i ostale ne samo u trenucima kad je sve gotovo nego i kad se lomi rezultat. Platio je to i porazima, no vratilo mu se kad je trebalo marširajući kraj slomljenog protivnika. Također, Babić je pokazao spremnost da prizna pogrešku te je na turniru indisponiranog Alilovića u posljednjoj utakmici zamijenio Stevanovićem. Zagrebov vratar obranama u prvom poluvremenu odškrinuo je vrata čuda. Čarobna krakovska noć imala je nekoliko velikih heroja, od nezadrživog Marina Marića, supersoničnih krila Štrleka, Horvata i Čupića, monumentalnog Duvnjaka koji je gotovo zapalio mrežu projektilom iz svih emocija za +15 pred skamenjenim Poljacima... Ipak, najveći heroj bila je momčad, požrtvovna, borbena obrana puna vjere koja je iz minute u minutu rasla podsjetivši nas na naše najslavnije dane.
Prije 12 godina veliki kapetan hrvatske reprezentacije svoj je Ademar Leon ispratio u Celje na uzvrat osmine finala Kupa prvaka. Trener ga nije ni vodio jer je su Španjolci imali +13. Drago nam je da je Pero sad bio na sretnijoj strani. Sport sve prije ili kasnije – vrati.
>>Odigrao sam puno ludih utakmica, ali ovako ludu nikad!
>>Nakon ovog urnebesa imamo pravo vjerovati i - u zlato!
>>Babić nakon briljantne pobjede: Ovo je čudo iz Međugorja!
>>Grabar-Kitarović na parketu proslavila s rukometašima i čestitala im: Bravo dečki!
>>Strani mediji o nevjerojatnoj pobjedi: Ludi Hrvati utišali Poljsku
Da, da, sinoć se igrala rukometna utakmica nad svim utakmicama...Pred malim ekranima je bila zapaljiva atmosfera, veselilo se svakom pogotku i vjerovalo se u čudo koje se ipak dogodilo... Malo nas je ali smo u nekim športovima u samom svjetskom vrhu: vaterpolo, rukomet, nogomet, atletika...Nadam se pobjedi protiv španjolaca pa finale..Pa dečki naši neka vam je sa srećom.