Ante Delija nije od onih boraca koji se novinarima nevoljko, ili nikako, javlja nakon izgubljene borbe. A čovjek mu to ne bi ni zamjerio s obzirom što je te večeri, na Floridi preživio. I kakvu je, u teškaškom finalu PFL organizacije, bitku vodio.
A preživio je, u prvoj rundi, suparnikovu oluju da bi u drugoj on postao dominator i bio na korak do prekida borbe i najveće pobjede u karijeri. No, u tim trenucima nije uspio dovršiti svog brazilskog protivnika Bruna Cappelozzu pa je ovaj otišao kući s peharom teškaškog prvaka ove rastuće MMA organizacije ali i s nagradom od milijun dolara.
Gospar Ante javio nam se iz Atlante, prije no što će presjesti na zrakoplov za Pariz, odakle će pak poletjeti za Hrvatsku. Čestitali smo mu na srčanom i iznimno otpornom nastupu, posebice na tome kako se izvukao u prvoj rundi u kojoj je, već na početku iste, završio na leđima pa se, od protivnika na sebi, morao braniti četiri minute.
- Bio jesam uzdrman, no već nakon par udaraca sam došao k sebi nakon čega sam uspijevao amortizirati njegove udarce.
U drugoj rundi se pak Cappelozza našao na leđima i u, gotovo, izgubljenoj situaciji, nakon serije odličnih Hrvatovih ručnih udaraca. I tu je Ante propustio "priliku od milijun dolara".
- Ja bih rekao da sam bio bliže pobjedi u tim trenucima nego on u prvoj rundi. Ja sam tada pomislio da je ošamućen, da se neće oporaviti, i zato sam krenuo u "submission" no on se vratio iz mrtvih. A nakon toga mi je skliznuo iz hvata, bio sam mokar, pa se izvukao. Nažalost, kasnije sam loše radio rušenja, a meni je specijalka ulazak u noge i to mi je na treninzima išlo jako dobro.
U toj drugoj rundi, kaže Ante, dogodilo nešto što mu se nije dogodilo niti u jednoj borbi dosad.
- Ja sam Cappelozzu jednim udarcem uspavao, a drugim probudio. Nevjerojatno. Da sam stao, sudac bi vidio da on spava i vjerojatno bi prekinuo borbu.
Da li bi u takvoj situaciji sudac prekinuo borbu da nije riječ o finalu, o dvoboju za naslov prvaka i milijun dolara?
- Ovaj sudac, Keith Peterson, poznat je po tome da pušta borbu i da ne poseže za prekidom tako lako. Netko drugi možda bi označio prekid i ja bih bio pobjednik. Ili bi možda prekinuo borbu već u prvoj rundi pri njegovoj dominaciji - kazao je Ante dodavši da ne razbija odveć glavu radi propuštene prigode da si u jednoj noći praktički osigura egzistenciju.
- Rekao sam sebi, neću o tome misliti. Nema smisla plakati za prolivenim mlijekom. Bit će još prilika.
Neposredno nakon najradosnijeg trenutka u karijeri, Cappelozza se suočio i s najtužnijom viješću. Organizatori su mu, po želji obitelji, tek nakon borbe priopćili da mu je u međuvremenu preminuo otac.
- Izrazio sam mu sućut i čestitao na velikoj pobjedi. Njegov otac preminuo je četiri do pet dana prije borbe i ja pozdravljam odluku njegove obitelji da mu to ne kažu jer s tim ne bi mogli ništa promijeniti, a možda bi loše utjecali na njega. Neobično je da smo mi to saznali prije njega jer su nam, neposredno nakon borbe, to kazali članovi njegova tima, a njemu su valjda rekli tek u svlačionici. Nevjerojatna priča.
Osim peha u drugoj rundi, Anti se u tjednu borbe dogodio i peh s njegovim boksačkim trenerom, bivšim svjetskim prvakom Stipom Drvišem.
- Prigodom sparinga s Ivanom Erslanom, koji je bio s nama i sprema se za svoj meč, Stipi je pukla kost u šaci pa je borbu vodio s gipsom na ruci.
Iz ručnih tehnika s kojima je srušio Cappelozzu vidi se rad s Drvišem, a u parteru mu je nedostajalo tek zrnce umijeća više da postane prvakom. Je li mu, zapravo, nedostajao Mirko Cro Cop Filipović koji ovaj put, zbog privatnih obveza, nije mogao biti u njegovu kutu?
- Normalno da je nedostajao. Imam osjećaj da bih pobijedio da je Mirko bio sa mnom. Zapravo, ne znam da li bih i Golcova, u polufinalu, pobijedio da tada nije bilo njega u mom kutu.
Nakon jedne iznimne, spartanske sezone, 31-godišnji Dubrovčanin zaželio se obitelji:
- Ja ovaj put nisam uspio, no tako je izgleda moralo biti. Jedva čekam vratiti se supruzi Luči i sedmomjesečnom sinu Marjanu, nisam ih vidio dva mjeseca. Što se tiče PFL-a, mislim da mi se s nastupom u finalu ugovor automatski produžuje, no najprije ću se dobro odmoriti pa ću onda vidjeti što dalje.
Kaj nije to malo plitko od njih,prije borbe ti kazu da je protivniku umro otac? I s tim išli na emocije,empatiju..da mu podsvjesno pusti borbu. Da ga žališ..I ocito su uspjeli.