Još 2018. godine, tijekom boravka na Svjetskom prvenstvu, u Moskvi sam susreo sasvim posebnu navijačicu hrvatske nogometne reprezentacije, tada 37-godišnju australsku Hrvaticu Suzanu Klišanin iz Melbournea, podrijetlom iz Livna. Riječ po riječ – malo o vatrenima, malo o doživljaju SP-a... u onoj neponovljivoj moskovskoj gunguli – i onda se odjednom hrabra Suzana otvorila: bez ustručavanja ispričala je detalje svoje nevjerojatne dramatične životne borbe koja se odvijala čak i tijekom Svjetskog prvenstva. I to na mjestu događaja, u Rusiji!
Ugostili je igrači Hrvatske
– Karcinom maternice bio mi je dijagnosticiran dva dana prije Božića 2015. godine, i od tada traje moja borba. Iza mene su tri operacije, posljednja se dogodila sedam tjedana prije početka Svjetskog prvenstva, a prije nje i višemjesečne kemoterapije. Znate kako kažu za taj oblik karcinoma, da je on tihi ubojica, ne možete ga dijagnosticirati u ranoj fazi. Ali ja se borim, velik sam optimist po prirodi i nakon te posljednje operacije osjećam se sasvim dobro – ispričala nam je tada Suzana.
Dramatična dijagnoza, kaže, kod nje je izazvala šok, ali je nije poljuljala, obeshrabrila.
– Više sam se u tom trenutku bila zabrinula za svoju obitelj, majku, oca, dvije sestre i brata. Ali ja sam takva, žilava i uvijek pozitivna, samo sam im rekla: "Ne brinite se, nisam ja još spremna umrijeti! Bit ću još dugo tu s vama!" – pripovijedala je veselo Suzana, koju su tog lipnja 2018. u svojoj moskovskoj bazi ugostili i hrvatski reprezentativci s kojima se fotografirala, doživjevši svoje najljepše navijačke trenutke.
O Suzani Klišanin nisam ništa čuo gotovo punih osam godina. Broj telefona bio je memoriran, ali poruke iz Melbournea s vremenom su utihnule. Sve do lipnja ove godine: "Tomislave, vidimo li se u SAD-u? Ja dolazim!" – javila je Suzana Klišanin.
Ne sjećam se kada me nečija poruka tako razveselila! I evo Suzane, na mjestu zbivanja: najprije u Dallasu, potom u Torontu, a sada i u Philadelphiji. Prošlo je osam godina otkad smo se posljednji put vidjeli; osmijeh je još veći i zarazniji, životna energija još jača, a zdravstveno stanje? E, tu se u međuvremenu svašta dogodilo, dramama i neizvjesnosti nikad kraja.
– Sada sam dobro, ali baš kada sam se spremala na put, otkrili su mi novi tumor. Operaciju su izveli 3. lipnja. Srećom, posrijedi je dobroćudna tvorba, baš su mi nekidan, dok sam ovdje u SAD-u, javili da je nalaz negativan iako su mi rekli da moram obaviti još jedan pregled kad se vratim – kaže Suzana, a onda u razgovor uskače njezin životni partner Marko Vuković:
– Ne znam kada ste se vas dvoje posljednji put čuli, ali Suzana je i u lipnju 2021. godine prošla tešku operaciju. Tada su joj bili odstranili slezenu i dio gušterače. Zato je od tada na lijekovima, svaki dan mora uzimati antibiotike.
FOTO Pogledajte najljepše navijačice koje bodre vatrene na tribinama
Suzani je to ljeto 2021. bilo osobito teško razdoblje, kaže kako je tada i njezin otac dobio najgoru moguću dijagnozu, pa su oboje zajedno završili u bolnici.
– Zajedno smo primali terapije, ali na žalost za tatu je bolest bila kobna. Preminuo je u siječnju 2022. godine, a Markov tata, s istom dijagnozom, umro je šest mjeseci poslije – ističe Suzana, koja je i 2022. godine imala još jednu operaciju, zbog koje nije mogla nazočiti Svjetskom prvenstvu u Kataru.
Suzana, kako ste se sada uopće odlučili putovati na drugi kraj svijeta dok ste još u fazi oporavka, pitam je oprezno.
– Liječnici su mi rekli da je bolje da ostanem doma, ali ja ih slabo slušam. A što ću kod kuće? Dosadno mi je, više me boli kad nisam okolo po svijetu! – smije se hrabra Australka, koja je zbog svog zdravstvenog stanja u mirovini.
Njezin partner Marko kroz šalu opisuje čime se Suzana bavi u životu.
– Mamu čuva, a mene zeza – smiju se oboje.
Koliko ste ukupno operacija imali?
– Više od deset; neke su bile veće, zahtjevnije, a neke manje, one nakon kojih sljedeći dan izađeš iz bolnice. Ali, da, nakupilo se toga – odgovara Suzana.
Kako se uopće osjećate ovdje u Americi, je li vam naporno, imate li zdravstvenih tegoba?
– Bila sam na obje utakmice naše reprezentacije, u Dallasu i u Torontu, onda sam skočila do New Yorka, a sada sam u Philadelphiji. Put do Amerike preko Fidžija trajao je 16 sati, sletjela sam u Los Angeles, gdje mi živi sestra. A kada sve ovo završi, moje kumče Thomas Šimić i ja zajedno idemo u Hrvatsku, pa onda natrag u Australiju. Pitate me za zdravlje? Evo, kada sam stigla u Toronto, onda me malo srušilo. Ulovila me visoka temperatura, pa sam ležala, a danas se već osjećam bolje. Liječnici su mi dali hrpu lijekova.
– Kaže mi da nisam normalna, ha-ha-ha! Ali, znate, meni toliko puno znači da gledam Hrvatsku, to je ono što me pokreće, što me liječi, što mi samo čini dobro. Reći ću vam i ovo: još 2006., kada sam imala 26 godina, bila sam u Stuttgartu na utakmici Hrvatska – Australija. Gledala sam uživo Modrića na njegovu prvom Svjetskom prvenstvu, a sada i njegov 200. nastup – ističe hrabra Australka nepresušne životne energije.
Vidimo se i na SP-u 2030.
Jeste li zadovoljni kako Hrvatska igra na SP-u? E, tu sada uskače Marko.
– Englezima smo poklonili dva gola, a Panamu smo pobijedili iako je bila muka Isusova! Moramo biti zadovoljni, imamo tri boda i nadamo se da će ih biti još. A koliko ćemo ostati? Pa do kraja, kao 2018. godine! – odgovara Marko, kojemu je ovo treće Svjetsko prvenstvo:
– Bio sam 2014. u Brazilu i 2018. u Rusiji, a u Katar nisam išao jer sam bio uz Suzy dok je bila bolesna. A što je sljedeće? Pa Svjetsko prvenstvo 2030. godine! Gdje se održava, na tri kontinenta? OK, bit ćemo i tamo ako Bog da zdravlja – zaključuje Marko Vuković.
Otvori KEKS Pay
