Ako vam je dosta gradskog stresa, ako vas umara vreva i stalna strka, ako vam vrućine oduzimaju snagu i volju, ako je nikada niste ni čuli ili ste zaboravili kako to zvuči prava tišina, ako ste željni mrklog mraka i najprostranijeg neba, ako biste željeli ugoditi sebi, podariti si nešto što će vas prožeti do onih najudaljenijih kutaka vlastita bića, ako biste od te sreće i ganuća, od te lahoraste svježine i od tog mira i spokoja htjeli osjetiti neko škakljanje po leđima, ono kao da vam rastu krila, onda krenite u planinu. Ako iz raznih razloga to nikako ne možete učiniti, barem porazgovarajte s nekim tko u planini boravi često. Slušajte mu glas, gledajte lice, upijajte što vam govori i osjetit ćete ljekoviti dašak s planine. Bilo koje. No ima onih koji od svih planina na kojima bi su bili i koje vole, samo jednu zovu – svojom. Mnogima od nas to je Velebit. Kako ovih vrućih, ljepljivih ljetnih dana nisam mogla poći na svoju planinu, nazvala sam nekoga tko na Velebitu živi. U trenu mi je bilo lakše, bolje, svježije, pametnije, mudrije. Osmijeh mi s lica nije silazio. Zahvala za taj moj i fizički i mentalni preporod ide domarici planinarskog doma Paklenica. Jedinstvenoj, radosti, mudrosti te svakojakih znanja prepunoj Ireni Šaran, koja je prije osam i pol godina preuzela vođenje doma koji se nalazi u kanjonu Velike Paklenice, uz dva potoka, i do njega nema ceste, već se onamo stiže hodajući, s noge na nogu. I tako nekih dva sata krene li se od glavnog parkirališta na ulazu u kanjon.
Susrela sam sve planinske zvijeri, i medvjeda, i vuka, i vepra, i sve zmije, i nikada mi se ništa nije dogodilo
Poskok od 60 cm može se baciti naprijed samo 20 cm, pa tvrdnje kako je skakao na ljude nisu ništa drugo nego bapske priče. Zapravo, poskok je jedna od miroljubivijih zmija
Komentara 1
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
U prirodu se nejde bez štapa ne zbog toga da mlatiš sve pred sobom nego prije nek se sedneš na nekakav kamen ili panj malo lupkaš po njemu i paziš kam se sedneš i kam guraš ruke.